Sladić isprovociran izjavama o rujanskom ratu '91.: Četnici se Skradinom nisu šetali kao Drnišem

Riječi brigadira Roka Mijića po kojima je pedesetak branitelja Pakova Sela u šibenskom rujanskom ratnom podvigu 1991. godine, zaustavljanjem neprijateljskog napada iz Žitnića prema Šibeniku spriječilo neprijateljsku tenkovsku kolonu da se provoza do Skradina i tako onemogućilo siguran pad toga grada i njegova zaleđa te dolazak postrojbi JNA i četničke bratije na brdo Trtar, isprovocirale su satnika Anđelka Sladića, zapovjednika obrane grada Skradina. Ne osporavajući ničiju ulogu u legendarnoj obrani Šibenika i područja cijele tadašnje općine, baš kao ni potrebu da se ukaže na značaj i primjerenu povijesnu valorizaciju ijedne bitke i akcije, Sladić naglašava kako je obrana grada Skradina bila čvrsta i savršeno organizirana. Razoružani Srbi - U grad Skradin nije mogla ući ni ptica, a kamoli da bi se njime prošetale neprijateljske snage, kao Drnišom. Povijesna je činjenica da je Skradin branilo 450 branitelja i pripadnika civilne zaštite koji su poznavali svaki kamen na svom terenu, svaki put i stazu. Branitelji o kojima govori gospodin brigadir Roko Mijić nisu spriječili dolazak neprijateljskih tenkova na brdo Trtar, dapače, oni su došli do brda. Nisu spriječili ni neprijateljsku kolonu da se prošeta Skradinom već su to, umjesto njih, napravili hrabri Skradinjani i drugi pripadnici Hrvatske vojske koji su iza sebe imali stotinu dana vatrenog krštenja - konsternirano kazuje Sladić. Naglašava kako je u zaleđu Skradina rat počeo 24. srpnja 1991. godine napadom terorista na patrolu Policijske uprave Šibenik u selu Plastovu. - Redovna postrojba ZNG i policije u selu Pavasovići u Skradinskom zaleđu je zaplijenila veliku količinu naoružanja od srpskog stanovništva kojega je naoružala JNA iz vojarne u Trbounju kraj Drniša. Istom akcijom smo 4. kolovoza 1991. razoružali civilno srpsko stanovništvo u selu Velika Glava, ali smo bili spriječeni izvršiti zadaću do kraja. Naime, naredbom Generalštaba JNA, na naše položaje i selo Dubravice obrušili su se avioni. Od 11. rujna 1991. počela je odlučujuća bitka za Veliku Glavu i skradinsko zaleđe u kojoj smo, nažalost, imali i poginulih i ranjenih. Po cijenu nemalih žrtava, položaj nismo izgubili ni tada, ni do Oluje - pojašnjava ratni zapovjednik obrane Skradina. Očuvan izvor Dodaje kako tenkovi jesu došli do Trtara, ali nisu mogli ući u Skradin, još manje se provozati gradom. - Te noći jedna satnija kojom je zapovijedao Marijan Zorica, a brojila je 95 branitelja iz Skradina, prebačena je brodovima rijekom Krkom u biličke Vrulje kako bi dalje zauzela komunikaciju Trtar-Tromilja. Komunikacija Tromilja-Skradin je bila zapriječena i minirana od Skočića-Milkovića do Skradinskog mosta, tako da je neprijatelju bilo nemoguće ući u Skradin. Zapreke i minirano područje, kao i Kalički kuk, izvor pitke vode za cijelo područje bivše općine Šibenik, s posebnim je snagama čuvano i očuvano - podsjetio je Sladić te još jednom čestitao svim sudionicima akcije u Pakovu Selu na hrabrosti i odlučnosti.

Zaboravljeni branitelji Nema potrebe da heroji ispadaju smiješni. To bi poručio gospodinu brigadiru Roku Mijiću. Zašto su branitelji te akcije, kako je ustvrdio, zaboravljeni, razlog se može naći u tome što ni on, kao savjetnik najvišeg tijela u Ministarstvu branitelja, ni mnogi dužnosnici koji su bili ili su i sad na visokim pozicijama, nisu prepoznali doprinos tog događaja u Domovinskom ratu te njihovim sudionicima dali zaslužena odličja - zaključuje Sladić.