SMRT BRANITELJA: UMRO U ZABORAVU NE DOČEKAVŠI PRIZNANJE

UMRO U ZABORAVU NE DOČEKAVŠI PRIZNANJE: Jeste li čuli za stranog dragovoljca kojeg su zvali Olly? Niste, naravno… "Nakon nekog vremena čuli smo kako nam prilazi vozilo i gledali kako se HOS-ov vozač vraća kroz polje nasuprot neprijateljskoj vatri te nas spašava. 'Ollyjeva' i vozačeva hrabrost kojoj sam svjedočio te večeri je nešto čega ću se vječno sjećati do kraja svog života", riječi su suborca preminulog Engleza. Preminuo je strani dragovoljac, John ‘Olly’ Scarrott. Tužna je istina da se o ovom velikom čovjeku ne zna gotovo ništa. Jedini pisani trag o ovom branitelju ostavio je njegov suborac koji je na hrvatsku bojišnicu došao iz Irske. Ovaj zapis nastao je prije nego što je Olly umro: “John ‘Olly’ Scarrott jedan je od zaboravljenih hrvatskih branitelja. Nakon nedavno mu dijagnosticirane motoričko neuronske bolesti, njegova priča i doprinos obrani Hrvatske napokon može biti ispričana. Visoki Englez širokih ramena, poznat među svojim suborcima kao ‘Olly’, bio je profesionalni vojnik s iznimnim borbenim iskustvom. Pridružio se Kraljevskoj mornarici kao 16-godišnjak, bio treniran za padobrance, služio u jedinicama 40., 41. i 42. komandosa te sudjelovalo u akcijama za vrijeme ratova na Borneu i Malaji. Naposljetku je radio kao ronilac na velikim dubinama te kasnije kao vojni savjetnik za naftne i plinske tankere u vrijeme Iransko-iračkog rata. Kada je započela srpska agresija protiv Hrvatske i kada je svijet pred tim zatvarao oči, ‘Olly’ Scarrott je osjećao moralnu dužnost da priskoči u pomoć. Iako je imao ženu, obitelj i uspješnu karijeru, odabrao je riskirati svoj život i braniti hrvatski narod. Stigavši u listopadu 1991. za vrijeme ključne obrane protiv ofenzive pobunjenih Srba i generala JNA, ‘Olly’ se javio u stožer Hrvatskih obrambenih snaga smještenima u Starčevićevom domu i priključio se jedinici sačinjenoj od drugih stranih dragovoljaca. Tada je bio smješten u Plesmu, na jugozapadnoj bojišnici Novske sa satnijom „Ante Paradžik“ pod zapovjedništvom Milana Špoljarevića (ubijen u akciji 1995.) te je sudjelovao u nizu operacija protiv srpskih snaga kod Jasenovca. Ali Alouche i ja smo prvi put susreli ‘Ollyja’ 12. studenoga 1991. u Starčevićevu domu, nekoliko dana nakon operacija u Rajčićima s Gotovinom i Brigadom Tigrova. Prve crte bojišnice kod Drenovog Boka pretrpjele su gubitke sa četvero poginulih i 23 ranjenih te su trebale pojačanja i moralnu podršku. ‘Olly’ je uzeo Alija i mene pod svoje okrilje i sljedeći smo dan nastavili prema Plesmu. Dnevne operacije započele su te mračne večeri s minobacačkim napadima na Jasenovac… “Ollyjeve hrabrosti sjećat ću se do kraja života” Nekolicina pripadnika tima, uključujući Thomasa Crowleya (ubijen u akciji 1995.) bili su postavljeni na promatračke pozicije, a ‘Olly’ i ja smo bili odvezeni na otvoreno polje smješteno 100 metara iza hrvatskih utvrda. Srbi su spazili naš dolazak i otvorili na nas mitraljeznu vatru, osvjetljujući nebo s tracer streljivom (obilježivačima). Hrvatski bunkeri su uzvratili vatru i nastavio se duel mitraljeza. Mi smo se spustili van i istovarili opremu, a s intenziviranjem nadolazeće paljbe koja je bušila zrak iznad nas, vozač je brzo otišao. Neko vrijeme smo nepomično ležali gledajući u noćne zvijezde i obilježivače, razmišljajući o ozbiljnosti naših poteškoća i o ne baš vjerojatnom povratku vozača. Tada je ‘Olly’ spomenuo Vukovar, mirno ustao i ignorirajući nadolazeću vatru, montirao minobacač, rekao mi da nastavim s naredbama kontrole paljbe putem svoje motorole, te minobacačem bombardirao Jasenovac. Nakon nekog vremena čuli smo kako nam prilazi vozilo i gledali kako se HOS-ov vozač vraća kroz polje nasuprot neprijateljskoj vatri te nas spašava. ‘Ollyeva’ i vozačeva hrabrost kojoj sam svjedočio te večeri je nešto čega ću se vječno sjećati do kraja svog života. 18.studenog 1991., na dan kada je Vukovar pao u ruke srpskih snaga, izvršili smo izviđanje blizu srpskih linija pored vodene crpke blizu ceste Drenov Bok – Jasenovac. Nakon ulaska u minsko polje, upali smo u zasjedu. Alouche je bio teško ranjen snajperskom vatrom i eksplozijom mine, dok je Špoljarević bio ranjen snajperom ubrzo nakon toga. Došlo je do borbe te nas je na koncu spasio dolazak HOS-ovih pojačanja. Dok sam ja evakuirao ranjenog Alija do poljske bolnice u Kutini, ‘Olly’ i Tom Crowley su formirali zaštitnicu. Nekoliko dana kasnije je Dobroslav Paraga bio uhićen u Zagrebu. Naš tim, uključujući ‘Ollya’, se vratio u Starčevićev dom i pomogao utvrditi i obraniti stožer nakon napada, prije povratka na prve crte bojišnice. Nakon potpisivanja Sarajevskog primirja, zaustavljanja srpske agresije i nakon što je hrvatska nezavisnost bila zapečaćena, jedinica je bila raspuštena. Rukovali smo se i pozdravili ispred Starčevićevog doma te sam gledao ‘Ollya’ kako odlazi na svoj vlak na Glavnom kolodvoru. Ostali smo u kontaktu i on je bio uz mene svih ovih godina, bez obzira na naše političke i ideološke razlike. John ‘Olly’ Scarrott je čovjek kojeg s ponosom mogu zvati svojim prijateljem i drugom, i čije ime i djela zaslužuju priznanje”. Ovaj zapis, kao jedini raspoloživ, objavljen je u čast pokojnom Ollyju, a u narednim danima možete očekivati cjelovitiju, sadržajniju i objektivniju priču o engleskom heroju koji je umro potpuno zaboravljen. Barem što se Hrvatske tiče…