Vijesti Top vijest
SMRT DJEČAKA HEROJA: Dan kada je za sve nas poginuo Josip (16), jedan od najmlađih hrvatskih branitelja
Na jučerašnji dan, 3. travnja 1992. godine, u obrani Lipika život je položio maloljetni dragovoljac i heroj Domovinskog rata Josip Szarvaš
Volio je nogomet, motore i Jadran
Njegovu životnu priču u monografiji „Poginuli branitelji u Domovinskom ratu Pakrac-Lipik“ prenijeli su nam profesori Branko Križan i Stjepan Benković. Josip je rođen 1976. u Pakracu. Roditelji su mu se rastali kad je imao dvije godine, a sud ga je dodijelio na skrb majci koja se vratila živjeti u Novsku. Od osme godine živio je s očevim roditeljima, djedom Josipom i bakom Ivkom u Filipovcu kraj Lipika u kojem je išao u osnovno školu. Ljetne praznike provodio je kod majke, a bio je presretan kada bi s njom ljetovao na Jadranu. Volio je igrati nogomet i košarku te vožnju motociklom. Bio je društven, volio je izlaske u grad. Ponekad je išao i u ribolov. Volio je životinje i prirodu, ići u lov s djedom, ocem i stricem. Upisao je srednju tekstilnu školu u Pakracu i završio prvi razred, za vrijeme praznika u njegovom kraju počeo je rat.
A onda je počeo rat…
Od kolovoza 1991. Josip se dragovoljno priključio Zboru narodne garde, a od osnivanja 76. samostalne bojne bio je u sastavu njezine 1. satnije koja se borila na potezu Filipovac – Lipik – Dobrovac. U počecima rata boravio je na stražama pod zapovjedništvom Franje Sarvaša, a prva ratna iskustva stekao je u razmjeni vatre s neprijateljem iz Japage i Šeovice. Strašno ga je pogodila pogibija zapovjednika i strica Franje Sarvaša 12. listopada 1991. kada je neprijatelj zauzeo južni dio Lipika. Josip je nakon toga pod zapovjedništvom Blaška Skendera držao sa suborcima liniju fronte od Pakraca do Kukunjevca. Na položajima se volio šaliti i zabavljati, a svoje je suborce često razveseljavao u teškim danima rata svojim šalama i dosjetkama. „Gige“, kako su ga zvali, suborci se danas sjećaju kao hrabrog vojnika koji se ničeg nije bojao.
Josip nije preživio
Kako je s neprijateljskih položaja neprestano ugrožavana sigurnost položaja „ciglana“ kod Filipovca, 3. travnja 1992. organizirana je akcija uništavanja neprijateljskog punkta. U akciji su sudjelovali zapovjednik voda Ivica Marinković, Stipo Barač i Josip Szarvaš. Uvidjevši da ne mogu oružjem koje su posjedovali uništiti dobro utvrđen neprijateljski položaj odlučili su se vratiti. Prilikom povratka neprijatelj ih je opazio. Otvorio je vatru iz minobacača i protuzrakoplovne strojnice. Prva mina ih je promašila, no druga je teško ranila Barača i Szarvaša. Teško ranjenog Josipa sanitet je prevezao u privremenu vojnu ambulantu u Pakrac no nije mu bilo spasa, izgubio je previše krvi i od posljedica ranjavanja preminuo. U trenutku pogibije Josip Szarvaš imao je tek 16 godina i jedan je od najmlađih poginulih hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu.
