SMRT PRVOG HOSOVCA NA SAJMIŠTU: ‘Kad je Švico dobio snajperski metak u glavu, postrojba je bila šokirana’
· 3 min čitanja
Bivši pripadnici HOS-a o čijoj se čudesnoj ulozi u obrani Vukovara sve više odaje priznanje, danas tuguju. Iako je do današnjeg datuma u redovima ove postrojbe već bilo poginulih, a većina ih je bila i ranjena, 10.10. 1991. pamtit će se kao dan kada je poginuo prvi HOS-ovac na Sajmištu. Zvao se Željko Delić – Švico…
„Bio je rođeni ratnik koji se od prvog dana nametnuo kao vođa. No, na takav kaos nitko nije bio spreman. Poginuo je u jednoj od prvih pucnjava i to od snajperskog metka koji je dobio u glavu”, kaže nam Damir Markuš – Kutina koji je vidio smrt suborca. Prisjeća se kako su Švicinu smrt teško podnijeli:
„Postrojba je bila šokirana prvom smrću u svojim redovima, ali ne mogu reći da smo izgubili moral. Dapače, bili smo još odlučniji u obrani Sajmišta, a to dokazuje činjenica da je Švico bio samo prvi i da su HOS-ovci iza njega ginuli gotovo svaki dan, sve dok nas od 58 nije izginulo 25. Bili smo gotovo prepolovljeni”, izjavio je za naš portal Markuš.
Autor: Viktorin Jurić – Paša; Dio HOS-a uoči odlaska u Vukovar
Dodao je i kako je Švico dobio nadimak jer se vratio iz Švicarske kako bi se prijavio u rat, no da je zapravo bio rođen 25.9.1963 u Slavonskom Šamcu:
“Došao je kako bi ratovao, to dovoljno govori. Ja ga se, osim kao izvrsnog vojnika, sjećam po izrazitom smislu za humor. Bio je nevjerojatno duhovit, vrhunski imitator…”, s tugom se prisjeća Kutina koji ga u svojoj knjizi “58 – HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca” spominje u više navrata:
Evo jednog od ulomaka:
“Došli smo do kuće katnice te je opkolili. Švico je pozvao “ukućane“ da izađu i da se predaju. Neko vrijeme tišina, a onda odgovor: “Ne predajemo se Zengama“. Onda je Švico uzvratio,”ovdje HOS, a ne Zenge”. Odmah nakon toga smo dobili odgovor u obliku puščanih zrna. Naravno, jedva smo čekali. Bili su na katu i nakon oko pola sata borbe i nekoliko dobro bačenih bombi na njihove pozicije, bilo je sve gotovo. Ivan se popeo, naravno uz maksimalan oprez i našao četiri tijela i to tri vojnika i jednog oficira. Vjerojatno su se našli s isto tako preživjelima iz neke druge ulice i bitke. Skinuti su s kata te pokopani u dvorištu te kuće. To mi je bio prvi susret, onako izbliza sa neprijateljem, a kasnije, svakim danom je to postalo normalno na Sajmištu.
