SOC – I – JAL – NA – PRAVA

Temeljeći se odredbama Ustava RH-a, a baveći se socijalnom problematikom i pravom, a na reakcije mnogih političara o demografskoj obnovi ili zaustavljanje migracije naše djece, ali sve više i odraslih, odlazeći trbuhom za kruhom.   Pa štovana gospodo političari! Nemojte izbacivati floskule o demografskoj obnovi, o ne zaposlenosti o brizi i sprječavanju odlaska Hrvata van svog Doma. I dok je vama Vaš konto osobnog dohotka svakog mjeseca uredovan i nikad ne dolazi u pitanje hoće li biti u državnom proračunu sredstava za Vas, a ne upitno je, je li Vi uopće radili posao za koji ste dobili mandat ili ne? Nedavno slušajući jednog saborskog zastupnika, s „potvrdom“ o kažnjavanju ili počinjenu kaznenih djela, no u tom dijelu nije jedini, jasno i glasno je zborio o problemu dolaska zastupnika u saborske klupe. K tome dodajući da su još negdje na regionalnoj ili lokalnoj razini na nekoj funkciji zasigurno je da neće shvatiti što piše jedan ogorčeni otac, dragovoljac Domovinskog rata, HRVI koji sve teže i teže odrađuje svoje poslove u svom Domu.   No prema Ustavu, svakom zaposlenom treba biti zagarantirana zarada da za sebe i svoju obitelj osigura slobodan i dostojan život. No je li to tako? Prema nepisanom pravilu hrvatskog poštivanja ustavnih odredbi, ali isto tako i zakonskih i pod zakonskih akata, može li se reči da netko ima pravo na socijalnu pravdu i poštivanje prava čovjeka, a k tome da se zaštiti njegova čast i ugled. Ne nema. Postoje grupacije zaposlenika koji ne primaju redovito plaću, nemaju za kruh, a oni kojima se ukaže imalo sreće odu van Domovine zaraditi koji euro da bi prehranili sebe i svoju obitelj. Nigdje ne cvjetaju ruže, ali jedino „zanimanje“ koje osigurava sve što sam nabrojao je hrvatski političar, oli u Vladi, oli u hrvatskom Saboru ili nekim drugim državnim aparatom vladavine moćnijeg.   I još uvijek su mi pred očima prazne saborske klupe, a nekom se novčanik deblja, jer je u istom trenu na nekom drugom mjestu. Kazne koje plate su sitnica spram onog što dodatno zarade van Sabora. Rasprava koliko u saborskom restoranu dođe ručak, ponižava dodatno one koji kopaju po kontejnerima da pronašli nečiji ne pojedeni obrok.   I dok Vi igrate igru, kruha i igara, taj kruh bi dobro došao za one koji skoro nemaju ništa ili baš nemaju ništa, a narušena im je i čast i ugled, jer tražiti koricu kruha u kanti za smeće je ispod dostojanstva, ugleda i časti koji bi svaki čovjek morao imati. Stoga štovani političari, ako imate imalo obzira prema takvim ljudima, odreknite se jedne plaće da bi takvi ljudi mogli imati nešto na stolu za Božić i novogodišnje blagdane.   Mir i dobro svakome, ali samo nekima. I zašto pisano u sloganima, postoji socijale i jala ljudi koji nemaju spram Vas koji imate previše na prava koja obilato koristite. Pučke kuhinje i samoposluge su prazne, jer nemaju više dobiti od koga, uzmite tamo gdje ima, mjesto Vam je poznato.