SOHV: Klasični nokaut

Ono što se godinama guralo pod tepih sada se kao bumerang vratilo i silovito pogodilo Lijepu našu u „staklenu bradu“ i dovelo je do stanja grogiranosti što je samo uvod u klasični nokaut poslije kojeg više nema povratka. Još nedavno smo kalkulirali s činjenicom da je Hrvatska među deset demografski najstarijih zemalja na svijetu, međutim stvarnost je još okrutnija i surova istina je još bolnija. Hrvatska se nalazi među pet najugroženiji zemalja Europske unije koje imaju veći broj umrlih od rođenih i stanje se iz dana u dan pogoršava. Neshvatljiva je sljepoća političkih elita na ovo temeljno nacionalno, strateško i sigurnosno pitanje. Pitanje opstanka hrvatskoga naroda i države. Ovih su dana prof. Anđelko Akrap s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, prof. Nenad Pokos s Instituta Ivo Pilar i dr. Stjepan Šterc s Geografskog odjela PMF-a, nesumnjivo demografski autoriteti, pokušali alarmirati hrvatsku javnost s nizom podataka koji lede krv u žilama svakom dobronamjernom građaninu Hrvatske. Prošle godine u Hrvatskoj je rođeno 38 142 djece, najmanje otkako se kod nas vodi statistika o natalitetu. Po njihovim projekcijama koje se temelje na egzaktnim podacima, broj rođenih će sustavno padati i u narednom razdoblju iz čega slijedi saznanje da ćemo za deset godina imati 15 do 20 tisuća manje rođene djece. Taj broj je ekvivalent broju djece u  1 000 školskih razreda. Da bi stvar bila jasnija navesti ćemo podatak da je 1985. godine u Hrvatskoj bilo rođeno 60 886 djece, a u ratnoj 1992. godini bez obzira na fizičku ugroženost opstanka nacije imali smo oko 50 000 živorođene djece. Lani je u Hrvatskoj umrla 55 561 osoba, što u negativnoj razlici između broja umrlih i rođenih govori da je Hrvatska nepovratno izgubila 17 509 osoba. Stopa fertiliteta (broj rođene djece po ženi u dobi od 15 do 49 godina starosti) kod nas je 1,4. Da bi osigurali održivu zamjenu generacija ona bi trebala biti najmanje 2,1. Da se dosegne potrebna fertilitetna stopa u Hrvatskoj bi se godišnje trebalo rađati oko 55 000 djece. Kada se ovome nadoda gubitak stanovništva, prvenstveno mladih, putem ekonomskog iseljavanja još je jasnija i katastrofičnija slika budućnosti  Hrvatske. Ovo bi zabrinulo i zemlje koje su višestruko mnogoljudnije od Hrvatske i pokrenulo sve raspoložive potencijale i resurse u smjeru rješavanja ovog problema, međutim izgleda da u Hrvatskoj dominira kolektivni mazohistički poriv samouništenja nacije koji sprječava imalo ozbiljniju mobilizaciju po ovom pitanju. Usprkos svemu, više nitko nema pravo ostati slijep na trend munjevitog izumiranja Hrvatske i po ovom pitanju moramo tražiti odgovore od svih relevantnih institucionalnih i vaninstitucionalnih subjekata. Ovo je pitanje po kojemu se može i mora ujediniti i desna, i lijeva, i liberalna Hrvatska, i katolička, i pravoslavna, i islamska, i židovska vjerska zajednica, i branitelji, i antikomunisti, i antifašisti, i intelektualci, i radnici, i seljaci. Ovo pitanje moraju stavljati u prvi plan i nacionalne, i komercionalne televizije, i pisani, i elektronski mediji, i zavisni, i nezavisni portali, to mora biti glavna tema i na Facebooku, i na Twiteru, i na Instagramu. Ovo pitanje mora postaviti kao prioritet i HAZU i Matica hrvatska i svi Hrvatski državni instituti. Ovim bi se pitanjem trebao prvenstveno baviti Hrvatski sabor za koji se voli reći da je iznad njega samo Bog. Iznad Sabora je i hrvatski narod bez kojega ni on sam neće postojati. Taj isti Hrvatski sabor je još 24. studenog 2006. godine donio dokument nazvan Nacionalna populacijska politika, temeljeći ga na članku 80. Ustava Republike Hrvatske. U djelu dokumenta Senzibilizacija i informiranje postavljeni su ciljevi slijedećim redom: - stvoriti pretpostavke za bolju i sveobuhvatnu spoznaju o demografskom razvoju hrvatskog stanovništva – osigurati sustavno praćenje demografskih pokazatelja i razvoja – pobuditi pozornost znanstvenih i stručnih krugova te šire jav­nosti o demografskim kretanjima na području Republike Hrvatske – informirati i educirati javnost o ciljevima populacijske politike – poticati znanstveno-istraživački rad na području demografije Treba li napomenuti da od navedenog nije učinjeno gotovo ništa, a vjerojatno će i dalje tako ostati ukoliko se ne probudi hrvatska javnost. Jedino na taj način prisiliti ćemo političku elitu i državnu administraciju, čija je odgovornost ključna, da se ozbiljno počne baviti ovim problemom traženja najučinkovitije pronatalitetne politike. Prvi korak bi mogao/morao biti osnivanje Ministarstva demografskog razvoja Hrvatske i okupljanje najboljih stručnjaka iz svih područja po ovom pitanju. Prema ministarstvu koje će se baviti s najosjetljivijim problemom države moraju se usmjeriti sredstva iz svih ostalih resora da bi sustavi zdravstva, obrazovanja, zaštite obitelji i djeteta mogli služiti oporavku demografske slike Hrvatske. Neprihvatljivo je da se po projekciji novog proračuna za sada vidi samo 100 milijuna kuna namijenjenih jednokratnim naknadama za rođenje djeteta. Ova sredstva su dovoljna tek za   13 000 novorođene djece, a iz državnog proračuna se godišnje izdvaja za razno razne nevladine udruge skoro dvije milijarde kuna. Za poboljšanje demografske situacije, Hrvatskoj je neophodna eksplicitna populacijska politika. Odmah! Zanimljivo je i primijetiti da postoje teze da se populacijska politika koristi u slučaju kada se ne poštuju osnovna ljudska prava i civilizacijska dostignuća čovječanstva iako su npr. Francuska i Švedska donijele efikasnu populacijsku politiku, a te zemlje su poznate kao europske perjanice u poštivanju navedenih civilizacijskih stečevina. Upravo zbog toga svi segmenti hrvatskog društva dužni su aktivno djelovati u postavljanju ovog pitanja na poziciju koja mu pripada, poziciju temeljnog nacionalnog, strateškog i sigurnosnog pitanja.  Svatko tko u sumnju dovodi ovakav stav neprijatelj je hrvatskog naroda i države, te postaje dijelom zamaha udarca Hrvatskoj. K.O.   Ivica Čutura, univ.spec.dipl.ing.sigurnosti