SPASIO PULU OD MOGUĆE KATASTROFE, SADA GA ŽELE ISELITI Ratni veteran, nakon što je otkrio

Iako je policajcima ukazao na granate koje se nalaze na tom području, oni su ga uhitili zbog krađe jer je iz zemlje izvukao šinu i izrezao. Policiji su granate, priča Miro, tada bile nebitne. A to je, po njemu, ogroman propust. U pritvoru je proveo cijelu noć, prljav, u radnom odijelu jer mu nije dopušteno da se presvuče i umije. Uzeli su mu i alat vrijedan dvije tisuće kuna. Dobio je uvjetnu kaznu od šest mjeseci

Protuavionske granate, zaostale vojne projektile na Vallelungi zbog kojih se u listopadu prošle godine pulska javnost digla na noge – nije pronašla policija. Eksplozivna sredstva iz Drugog svjetskog rata pronašao je civil, 54-godišnji Miroslav Franjo Štanvec, zvani Miro. Barem tako on tvrdi. I otada ima samo probleme. Miro na Vallelungi živi već osam godina. Nastanio se u derutnom, napuštenom objektu gdje je nekada spavala vojna straža. Bez struje i vode. Za sanitarne potrebe koristi kišnicu, a onu za piće si već odnekud donese. Nabavio si je on i agregat. U kaotičnom dvorištu zaraslom travom glavnu riječ ima njemački ovčar Don. S Mirom razgovaramo na brežuljku iznad te oronule zgrade, na mjestu gdje je nekad bdjelo zapovjedništvo straže. Odonud, pak, puca pogled na cijeli Pulski zaljev i brodogradilište Uljanik. – Što će ti više? Meni je ovdje super. Ujutro ovuda šeću fazani, srne i mufloni. Divokoza je 11, znam ih već napamet. Puštaju me da im priđem na nekih deset, 15 metara. Budi me pjev ptičica, s osmijehom na licu priča Miro, prenosi glasistre Rodom iz Osijeka, u Pulu je davno došao iz Zagreba, godinama prije nego se nastanio na Vallelungi. Supruga mu je imala karcinom, a liječnici su im tada savjetovali da bi za ozdravljenje bilo dobro da boravi u mediteranskoj klimi. Živio je prvo u Šišanu pa u Rakovčevoj ulici u Puli. Stan u Zagrebu Miro je prepustio djeci, sada ne posjeduje niti jednu nekretninu. Onda se, sit civilizacije, odlučio za život u šumi. Izvan svih građanskih, socijalnih normi. Preživljava, kaže, od svojih deset prstiju. Maknuo se u prirodu, veli, da mu nitko ne skija po živcima. Odlikovan je ratni veteran s više od 775 dana u borbenom sektoru, govori i odmah to potkrjepljuje dokumentacijom. Radio je godinama u Hrvatskoj vojsci, u tehničkim skladištima ubojitih sredstava. Mina i eksploziva se nagledao za stotinu života. Tvrdi da ima i Spomenicu, vrijedno odlikovanje, dok prema medicinskoj dokumentaciji ima pravo na sve moguće naknade. Međutim, govori, nikad ništa nije tražio od Ministarstva, ni skrb, ni mirovinu. Nije ga to, ističe, zanimalo. To je po njemu naknada za ubijanje, a njega to ne zanima. On se ionako snalazi sam, prikupljanjem sekundarnih sirovina. Na Vallelungi, priča, ima sve što mu treba za miran život. Situacija se, međutim, drastično promijenila upravo otkako je nadležne upozorio na eksplozivna sredstva na Vallelungi, točnije na bivšem vojnom području Vallelunga 2. On je tamo, u šumi, pronašao jednu šinu. Izvukao ju je iz zemlje i izrezao na četiri dijela. I upravo u tom trenutku, prisjeća se, počinje drama. Policija ga je uhitila pod teretom da je u objektu na Vallelungi počinio krađu. Miro, pak, ističe da šuma nije objekt. Vrijednost te šine je, objašnjava, 180 kuna, možda 200. Ta je šina zapravo, smatra on, obično smeće. Jer željezo koje stoji 90 godina pod zemljom je otpad. Nije to ni pruga, kako je tada naveo policajac, napominje, jer nije bilo tračnica, ni druge šine. Uostalom, šteta koju je počinio mnogo je manja od opasnosti da nije upozorio na zaostalu municiju.