Vijesti Najčitanije
‘Špijuniranje’ Predsjednice je kap koja je prelila čašu, a ovo su SVI GAFOVI RAVNATELJA SOA-e
Prva hrvatska predsjednica polako ali sigurno pokušava provesti čistku nekih kadrova koji joj nisu po volji, a hoće li u tome ostati doslijedna, preostaje nam vidjeti.
Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović te premijer Tihomir Orešković razmatraju proces smjene ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije Lozančića koji je vrlo izvjestan, informacija je koja se proširila medijskim prostorom, uslijed nadasve nezgodne situacije.
Naime, kao što je već poznato, SOA je prisluškujući telefonske razgovore Zdravka Mamića ozvučila i predsjednicu koja od ranije, tvrde upućeni, nije zadovoljna njegovim radom. Štoviše, vjeruju u Uredu predsjednice, ozvučene razgovore Lozančić je dostavljao na uvid premijeru Zoranu Milanoviću. Dotičnog su inače i ranije optuživali da radi za račun bivšeg premijera. Svim propustima unatoč, skandalozan propust ravnatelja SOA-e koji predsjednicu nije pravovremeno obavijestio da je praćena i prisluškivana, kap je koja je prelila čašu.
Jednim od njegovih većih gafova ovog američkog Hrvata koji se početkom 90-ih vratio u Hrvatsku, drži se i onaj kada je otkrio identitet djelatnika svoje institucije te suradnika iste. Tako je prije dvije godine u javnost procurio identitet djelatnika Marija Malića, brata novinara Gordana Malića koji je u SOA-i zaposlen u Karamarkovu mandatu. Tvrdilo se kako je zaposlen premda nije prošao sigurnosnu provjeru. Otkriven je međutim i identitet suradnika SOA-e Mirka Raškovića čiji je ratni put objavljen u medijima.
Bliskost Milanovića i Lozančića i nije neka novina, a i bivši predsjednik Ivo Josipović nije bio u lošim odnosima s njim. Inače, sve do imenovanja Lozančić je slovio kao autsajder u obavještajnom poslu pa je stoga mnoge začudio i njegov dolazak u kombinaciju za ovaj izrazito značajan posao. Milanović je Lozančiću bio nadređen prije 15-ak godina kada je Račanova vlada izvlačila zemlju iz međunarodne izolacije. U to doba dvojac je dobro surađivao izrađujući segment dugoročne strategije nacionalne sigurnosti RH.
U to vrijeme proširila se priča kako je prijatelj obitelji pokojnog Šuška te se smatralo da je riječ o desničaru čija suradnja s ljevičarem Milanovićem mnoge i danas čudi. Bilo kako bilo, Šušak ga postavlja na mjesto zamjenika ravnatelja tadašnjeg Vojno-tehničkog savjeta. Milanović ga je pak smatrao odličnim stručnjakom kojega politika ne zanima previše, a cijenio je i to što nije upleten u neke pretjerane afere.
Lozančić je stekao doktorat iz mehanike na Columbia Universityju u New Yorku, a ta diploma jamačno mu je koristila u brojnim poslovima koje je obnašao: od načelnika Odjela za međunarodnu suradnju, zamjenika načelnika za obrambenu politiku do vođenja MORH-ova odjela multilaterale. Kad se ministarstva obrane domogla SDP-ova Željka Antunović, on je radio kao vršitelj dužnosti šefa Uprave za međunarodnu suradnju, ali ona ga vrlo brzo smjenjuje objašnjavajući da na tako značajnoj funkciji ne može biti američki državljanin. Unatoč glasinama da je riječ o desničaru, Lozančić vješto pliva ljevičarskim vodama postajući pomoćnikom ministra obrane Ante Kotromanovića, također na Milanovićevu inicijativu. Ubrzo potom domogao se i SOA-e.
