Split: Veterani obnavljaju Zarazni odjel

Još jednom pripadnici Udruge veterana 4. gardijske brigade, zajedno sa suborcem iz Udruge specijalne policije BATT – Split, pokazali su svoje veliko humanitarno srce. Ovaj put u ruke su uzeli pinele i – pravac Klinika za infektologiju KBC-a Split. Na Odjelu za zarazne bolesti smještenom na Križinama Luka Ujević, Josip Domjanović i Ivan Paleško, veterani 4. gardijske brigade, te Jure Jukić, veteran Specijalne jedinice policije BATT – Split, već desetak dana gletaju i bojaju sobe na ovome odjelu.Na ovom odjelu se 1995. trideset pripadnika 4. gardijske brigade liječilo i izliječilo od smrtonosne "mišje groznice", koju su te ratne godine zaradili na Dinari, kao i nekolicina pripadnika 7. gardijske brigade, od kojih su dvojica, u zagrebačkoj bolnici, preminula.

U akciju krenuli na inicijativu dr. Ledine

- Radimo ovdje desetak dana, a u akciju smo krenuli na inicijativu počasnog člana Udruge veterana 4. gardijske brigade doc.dr. Dragana Ledine koji je nas liječio od "mišje groznice". Ostali smo u odličnim odnosima s njim, njegovim kolegom, te s medicinskim sestrama. Kako smo od doktora Ledine doznali da je soba koju koriste medicinske sestre u dosta zastarjelom stanju, odlučili smo je u dogovoru s njim, obnoviti – kazuje nam Ivan Paleško, koji je bio jedan od 30 gardista legendarne Četvrte koji se se liječili na splitskom Odjelu za zarazne bolesti od od hemoragijske vrućice s bubrežnim sindromom, popularno zvane "mišja groznica". - Soba u kojoj borave medicinske sestre bila je u dosta zastarjelom stanju, pa je trebalo obnoviti, sanirati, gletati, opiturat, i vrlo rado smo se odazvali tom pozivu. Prilikom saniranja te sobe, vudjeli smo da treba sanirati i dvije sobe Jedinice za intenzivno liječenje Odjela za zarazne bolesti, koje su također bile u dosta lošem stanju. Odmah smo rado pristupili i sanaciji te dvije sobe, kad smo već došli – priča Ivan Paleško, koji je bio prvi oboljeli pripadnik Četvrte brigade od "mišje groznice". - Šta da vam kažem? Nije mi zdravlje ni blizu kao što je bilo prije, ali preživio sam. Ostalu su mi trajne posljedice, prije svega, imam povišen krvni tlak, no rado potegnem pomoći gdje i kad mogu – veselo će Ivan Paleško. Kaže da im je materijal za sanaciju tih triju sobu donirao Domagoj Matijašević, vlasnik urarske radnje Mate, nakon čega su se odmah uhvatili posla.

Bolest se nije pojavila od Korejskog rata

Na Odjelu za zarazne bolesti susreli smo i infektologa, doc. dr. Dragana Ledinu, koji je sudjelovao je u timu KBC-a Split, koji je kod oboljelih pripadnika Četvrte gardijske brigade otkrio smrtonosnu "mišju groznicu". Iskoristili smo priliku da s ovim splitskim infektologom porazgovaramo o opasnoj epidemiji pri kraju Domovinskog rata, koja je mogla završiti tragično po veliki broj ratnika. Naime, zanimljivo je da je se ta bolest u ratovitima 20. stoljeća nije pojavila od - Korejskog rata, pa je bilo teško otkriti da se radi upravo o ovoj bolesti. - Bolest je bilo teško identificirati, jer smo znali da "mišje groznice" ima u Rusiji, u Sloveniji, ali u mirnodopskim uvjetima, no nismo je imali na našem, dalmatinskom području. Praktički je početkom 1995. otkriveno jedno novo žarište, na planini Dinari, na kojoj su boravili pripadnici Četvrte i Sedme gardijske brigade. Dvojica pripadnika Sedme su  preminula, u Zagrebu, a ne ovdje, u našoj bolnici, mada smo imali jednog bolesnika, koji je upućen iz Mostara, pripadnika Hrvatskog vijeća obrane, koji se inficirao negdje na području Jablanice ili  Konjica, koje smo onda liječili ovdje, i nažalost, preminuo je od hemoragijske vrućice s bubrežnim sindromom. Ali, možemo reći da je on zaražen virusom u sjevernoj Hercegovini, koji je možda bio nešto opasniji nego ovaj naš virus na prijelazu između Bosne i Hercegovine i Dalmacije. Devedeset i pete se pričalo da su vam u dijagnozi "mišje groznice" kod oboljelih gardista u KBC-u Split pomogli američki liječnici. Je li to točno? - Američki liječnici u to vrijeme već su duže vrijeme surađivali s kolegama u Sarajevu, ali izravno s nama nisu ovdje surađivali. No, mi smo u KBC-u Split, na osnovu kliničke slike, isključivanjem nekih internističih zbivanja, jer hemoragijska vrućica s bubrežnim sindromom napada prije svega bubrege, došli do zaključka, da se radi o hemoragijskoj vrućici, ili takozvanoj "mišjoj groznici", kako je popularno poznata među narodom.

Trajno oštećeni bubrezi i povišen krvni tlak

Osim napada na bubrege, kasnije je kod oboljelih od „mišje groznice“ nakon izliječenja ostala malaksalost, zbog čega se nisu mogli vratiti u borbenu postojbu? - Istina, neki su se vraćali u sustav, ali samim time što su boravili na niskoj temperaturi, na Dinari, na  minus dvadeset stupnjeva, bilo im je to teško. Naime, epidemija je počela negdje u siječnju 1995. godine, a završila negdje u svibnju, no s obzirom na te niske temperature, i najjači bi čelik na tim temperaturama promijenio svoja svojstva, a kamoli ne ljudski organizam. I u toj psihološkoj napetosti  oslobađanja okupiranih područja, kako su i i taj virus i hladnoća načeli organizam, on je doista kod nekih ostavio trajne posljedice. Neki koji su imali blažu kliničku sliku, nisu ni zadržavani na Zaraznom odjelu, nego su se liječili kod kuće. Naših je iz Četvrte gardijske bilo oboljelih 66, s tim da ih je ležalo na Zaraznom odjelu negdje oko trideset. Ali, treba kazati da Amerikanci još uvijek prate svoje veterane koji su se zarazili u Koreji, i utvrdili su i da poslije 40 godina još uvijek imaju trajno oštećene bubrege i povišen krvni tlak. Kad već pričamo o ovoj bolesti, kažimo za kraj i da je sve počelo od miševa, koji su inficirali prostor gdje su boravili vojnici? - Obično se kaže da je to ljetna bolest, jer bi u mirnodopsko vrijeme oboljevali pastiri koja čuvaju svoja stada, a ovdje se pojavila kad je na Dinari bilo metar i pol snijega, i miševi su tada ulazili u tople prostore. Kao privlačna meta u privremenim drvenim barakama na Dinari bili su im ostaci hrane, sira, pašteta, i po tim barakama ostavljali su izmet, onda bi od tog izmeta, kako bi se hodalo, stvarala aerosol, i bilo je dovoljno da imate jedno malo oštećenje sluznice nosa, pa da taj virus  uđe preko vašeg repiratornog sustava u vaš organizam, u krv, i da izazove upalu u području bubrega. Oni koji su imali nesreću da im virus izazove krvarenje u području mozga, završili bi smrću, kao dvojica nesretnih pripadnika Sedme gardijske brigade. Srećom, nitko od oboljelih pripadnika Četvrte brigade, koji su se liječili u KBC-u Split, nije preminuo od te opake bolesti – za kraj će doc.dr. Dragan Ledina.