Vijesti Najčitanije
SPOMENIK ĐURI BRODARCU U SISKU
Ministar Vukovarac, Dražen Bošnjaković-Ovršnjaković, koji je svojim zakonskim odredbama već u(ne)srećio preko 300.000 „švicarskih“ Hrvata. Ne samo njih, nego i svoga negdašnjega šefa u Sisačko-moslavačkoj županiji, pok. generala Đuru Brodarca, kojem je tijekom opće haške histerije lova na vojskovođe HV-a i policije prije kobnoga.13. srpnja 2011. za tijesnu ćeliju osječkoga zatvora „osigurao ventilator“. Zaslužan je Sanader-Kosoričin ministar Bošnjaković i za senzacionalističko jadransko stavljanje lisičina na ruke „ zapovjedno odgovornog Brodarca“ u kćerinoj vikendici
Mnogi su Hrvati toga lipanjskoga dana – dok je satima trajalo napeto iščekivanje (dogovaranih) odluka haškog arbitražnoga suda o tome što je to alpska mini-Srbija na moru i kopnu Piranskoga zaljeva drsko naumila oteti Hrvatskoj i papirnatim „anschlussom“ priključiti Deželi – najprije bili začuđeni priopćenjem Veleposlanstva SR Njemačke o potrebi poštivanja presude. Potporom jodlerima, Janezima, Dmitriju Rupelu, karikaturalnom Ceraru i Erjavecu, „našim velikim prijateljima i susjedima…“, što bi rekao Miro Kovač. A onda sveopća radost Hrvateka, kako kaže dr. Zvonimir Hodak: teatralni i trijumfalistički samozadovoljni premijer RH, Andrej Plenković, odlučno je odbrusio diplomaciji Angele Merkel kako nam napuci te vrste nisu neophodni. Jer ćemo granični spor civilizirano i kulturno svakako rješavati narednih desetljeća u bilateralnim dogovorima i pregovorima. Jednako odlučno odbrusio je Plenki Nijemcima kao onomad za ovogodišnje badnjačke pravoslavne političke lekcije Vladimira Božovića, Vučićeva srbijanskoga glasonoše, u zagrebačkoj pričuvnoj parohiji petokolonaškoga SPC-a. Na adresi Perkovčeve 2, gdje često stoluju Milorad Pupovac, od nedjelje kumuliranih antihrvatskih funkcija, čelnik SDSS-a, SNV-a i srbobransko-feralskih „Novosti“, te popadija mu iz Hanžekovićeva JL-a, Slavica Lukić, s kućepaziteljem Hrvatskog novinarskoga doma, Sašom Lekovićem.Kad ovim konstatacijama dodamo i medijske tvrdnje o tome da je podjela plijena, kao naknada za potporu SDSS-a i HNS-a rekonstruiranoj Vladi Plenkovićevoj, već otpočela.
Bošnjaković-Ovršnjakovićev ventilator
Proslavljeni CCCC-etnobiznismen, Milorad Pupovac, pajdaš ljubitelja lijepih kapa partizanskih, samotokom stečenih milijuna kuna ZAMP-a i izraelskoga zmijolovca dr. Ive Josipovića, svoj je popis manjinskih kadrovskih potreba već izložio u Banskim dvorima. Računa s upravama državnih tvrtki, državnim tajnicima i pomoćnicima ministara. Sve do resora kulture i nezaobilazne ministrice Nine Obuljen, te pravosuđa u kojem je opet ministar Vukovarac, Dražen Bošnjaković-Ovršnjaković, koji je svojim zakonskim odredbama već u(ne)srećio preko 300.000 „švicarskih“ Hrvata. Ne samo njih, nego i svoga negdašnjega šefa u Sisačko-moslavačkoj županiji, pok. generala Đuru Brodarca, kojem je tijekom opće haške histerije lova na vojskovođe HV-a i policije prije kobnoga.13. srpnja 2011. za tijesnu ćeliju osječkoga zatvora „osigurao ventilator“. Zaslužan je Sanader-Kosoričin ministar Bošnjaković i za senzacionalističko jadransko stavljanje lisičina na ruke „ zapovjedno odgovornog Brodarca“ u kćerinoj vikendici. I dok su Siščani, osobito članovi generalove obitelji, bili ogorčeni na „nasljednu vladu Ive Sanadera i Jadranke Kosor“, jedan od „velikih i debelih“ sisačkih hadezeovaca i Đurinih tadašnjih političkih protivnika (tek nedavno detroniziran?! – op.p.) bio je uzdržan. Za prve pak obljetnice smrti Đure Brodarca na sisačkom gradskom groblju „Viktorovcu“, isti je za susreta s novinarima licemjerno izjavio „kako pokojnik apsolutno zaslužuje podizanje spomenika u Sisku“…Kako je svoje (pre)velike političke ambicije u nestatutarnom sudaru sa županom i stranačkim šefom Ivom Žinićem morao suspregnuti, zbog otkaza ugovora o radu najavio je moguću sudsku tužbu protiv bivšega poslodavca koji mu je uskratio (i petu) novčanu otpremninu. Ne zna se, međutim, je li pri odlasku iz razvojne agencije predao i povjereni mu prometni elaborat budućnosti.
Popa Đujića kokarda na glavi
Osim činjenice da im iza odgovora Nijemcima premijer ipak nije mlakonja, Hrvate je obradovala i vijest o pojavi knjige mitropolita zagrebačko-ljubljanskoga (i cele Italije?) Porfirija Perića „Zagreb i ja volimo se javno“. Baš lijepo od velikodostojnika SPC-a, koji inače likuje nad istinom da je Hrvatska pravoslavna crkva kao vjerska institucija većinskih Hrvata bila priznata samo u vrijeme NDH i koji u SAD-u „rado peva ‘Šta se ono na Dinari sjaji, vojvode Đujića kokarda na glavi?…“ I radosno kliče „’ajdmo još jedared!“. Između mnogih govornika, negdašnji „Prosvjetin“ čelnik i prokazani srpski ratni špijun Čedo Višnjić kazao je kako knjigom prvi čovjek SPC-a u Zagrebu, zagovornik dijaloga, ljubavi i pomirenja, šalje vedru, komunikativnu i otvorenu poruku dobre volje, ustvrdio je autor teksta SNV-ovih „Novosti“, N.J. A, notorni Saša Kosanović, reciklirani reporter HRT-a, sav ushićen, kazao je kako je otac Porfirije pravi europski intelektualac. Valjda stoga što o tome prosječni čitatelj ništa ne zna. Onaj što je za šaku skandinavskih i srbijanskih eu(v)ra s ostalim velikosrbima i dičnim gutačem milijuna kuna kulturnoga resora RH, Hrvojem Hribarom, užasan ratni zločin „olujnoga“ 7. kolovoza 1995. nad psihičkim bolesnicima u zakutnom Dvoru olako pripisao Hrvatskoj vojsci, iznio je i detalje o neposrednim kontaktima. A onda i svoj dragocjeni kritičarski prilog ocjeni Porfirijeva djela daje i nezaobilzani vlasnik „Autograf“ portala Carlos, Drago i Jovan Pilsel, nazvavši skup predstavljanja ukoričenih misli vladikinih kratkim simpozijem zahvalnosti, ljubavi i ekumenizma. Ponešto glazbeno-literarno izrekao je i vladikin osobni prijatelj Branimir Pofuk, koji je minuloga ožujka, intervjuom sa sisačkim umirovljenim protom Petrom Oluićem, podsjetio javnost i zgrožena mons. dr. Vladu Košića „da je tijekom rata u gradu stradalo mnogo više Srba negoli je to priznala službena statistika…“ Beogradska Udba ipak najbolje zna…
Ustašozmijolovac izraelski Josipović
I najpoznatiji zmijolovac i slučajni bivši „crveni“ hrvatski predsjednik, Ivo Josipović, dao je svoj prilog predstavljanju, umiljato zboreći o upornim koracima mira, pomirenja i ljubavi. „Ovo je vaša zemlja!“, kazao je ljubitelj lijepih kapa partizanskih, bez obzira na Dinaru i kokardu. Milorad Pupovac, pak, nazvao je ukričeno djelo knjigom dijaloga između crkava, vjerskih i etničkih zajednica. A u zaključku promocije, vladika Porfirije poručuje: „U Crkvi sam tragao za onim što ona zaista nudi i zbog čega jedino postojimo na ovom svijetu. Bog nije Hrvat, ni Srbin ni Nemac, on je ljubav…“ I, baš zadnjih dana mjeseca lipnja, JL Hanžekovića i družbe donosi zanimljiv tekst o aktualnom zagrebačkom političkom trenutku iz pera splitskoga orjunaša Jurice Pavičića. Govori o nemalim zahtjevima Brune Esih, Zlatka Hasanbegovića i generala Glasnovića u uspostavljanju skupštinske većine glavnoga grada RH. Naslovljen je kao „Neoustaški dvojac traži svoj komad vlasti“. Kao po dosluhu sa sisačkom antifašistkinjom K. Ikić Baniček, koja na javnoj sceni s biskupom Košićem ne želi politički polemizirati da ne bi povrijedila svoje sugrađane vjernike. Usprkos tome, neistomisleću i vjerničku većinu ipak je suludo kategorizirala fašističkom. Još se jedna (nekad poznata i poštovana) Siščanka nepotrebno običnom izjavom kompromitirala. Postavši još poznatijom glupim pitanjem članovima programskoga vijeća HRT-a čemu adventski vjenčići na stolu voditelja Dnevnika, nedavno se zauzela da se u emisijama Informativnoga programa nesretnom galamdžiji dugih prstiju Zdravku Mamiću i sisačkom biskupu mons. dr. Vladi Košiću ne daje previše obavijesnoga mjesta. T
Objavljeno:
14/07/2017
11:01:06
