Sprega raznih Končara, Budisavljevića i Mihajlovića u Uljanik plovidbi i isplata milijunskih dividendi

„Uljanik Grupa“ osnovala je tvrtku „Uljanik plovidbu“ 1. rujna 1986. i pulski je brodar počeo poslovanje s tri vlastita broda (m/b Jurina, m/b Franina i m/b Učka). „Uljanik plovidba“ je u 100%-om vlasništvu „Uljanik Grupe“, odnosno tada „SOUR-a Uljanik“, svog osnivača. U razdoblju od 1994. do 2000. sprovedena je privatizacija „Uljanik plovidbe“ i tvrtka je od tada do danas u 100%-tnom vlasništvu nekolicine odabranih dogovorom IDS-a i uprave Uljanika. Zanimljivo da u procesu privatizacije dionice nisu smjele kupovati pravne osobe? „Uljanik plovidba“ bila je od samog početka namijenjena akcijskoj grupi o nekolicini odabranih po komitetsko-srpskom ključu, tj. po partijskom standardu podobnosti. Nakon izvršene „pretvorbe“ njihovi vlasnički udjeli izgledaju ovako: Dragutin Pavletić ima lavovski dio od 55,75% dionica, a onda u približnim postocima slijede Darko Šorc, 5,87%, Karlo Radolović, 4,98%, Igor Budisavljević, 4,86%.... „Uljanik Grupa“ je isparila. Nigdje nema u medijima sveprisutnog Danka Končara, od plemenitih Končara, ali mu je, na primjer, 19/3/2010. isplaćena dividenda u iznosu od 471 000 kn?! a Igoru Budisavljeviću, članu Uprave „Uljanik plovidbe“ i ovlaštene osobe za zastupanje, isplaćena je dividenda u iznosu od 592 000 kn. Inače Igor Budisavljević je nećak Jovanke Budisavljević. I dok „Uljanik plovidba“ daje bogate dividente svojim vlasnicima, plaće pomorcima na njihovim brodovima kasne do godinu dana! Dakle, shema je uobičajno partijsko-udbaška i služi isisavanju državnog novca i spremanju istog na inozemne račune čiji su vlasnici nekadašnjoj partiji odane osobe: „Uljanik Grupa“ je osnivač „Uljanik plovidbe“, ali se privatizacijskim kombinacijama, i uz pomoć lokalnih političkih čimbenika za nula kuna omogućuje odabranim osobama da potpuno preuzmu vlasništvo nad brodarom. Naravno da su sve odabrane osobe potekle iz Uljanika ili njemu bliskih krugova, ali su isti u škveru zadržali poziciju članova Nadzornih odbora u mnogim kćeri-tvrtkama. I to je tek početak kriminalnog scenarija; „Uljanik plovidba“ od svog osnivača naručuje devet novogradnji ispod tržišne cijene, a onda sve te brodove (cca 560 000 dwt) daje u dugoročni najam (T/C) doista pravim brodarima koji eksploatiraju zakupljenu tonažu. Rezultat je da Grupa Uljanik/brodogradilište Uljanik na tim novogradnjama ima posebno veliki ekstra gubitak i taj se ekstra gubitak raznim načinima sanira iz državnog proračuna u vidu restrukturiranja, subvencioniranja, državnih garancija itd, a „Uljanik plovidba“ nabavivši brodove ispod tržišne cijene na svoj rentijerski način ekstra zarađuje i dijeli debele dividende. Može joj se, jer je novogradnje kupila po cijeni polovnog brodovlja. Na primjer 19. ožujka 2010, taj je pulski brodar podijelio dividendu u ukupnom iznosu od 12,9 milijuna kuna. Koliko je te iste godine država sasula subvencija i dala jamstva za „Uljanik grupu“? Kad je početkom ove godine postalo jasno da Uljanik Grupa unatoč sanacijskoj pljački ne može preživjeti narkomansku ovisnost, o državnim subvencijijama svih vrsta, direktor „Uljanik plovidbe“, Dragutin Pavletić, 11. siječnja ove godine daje izjavu Zagrebačkoj burzi da „Uljanik Grupa nema udjela u Uljanik plovidbi“. Šefica računovodstva Bojana Mihajlović, od plemenitih Mihajlovića koji su dali i đenerala Dražu, supotpisala je takvu izjavu. Direktor Dragutin Pavletić se ne bez razloga plaši da je privatizacija „Uljanik plovidbe“ preslaba brana prodaji brodova i spašavanja „Uljanik grupe“. Da bi „pojačao dojam“, direktor „Uljanik plovidbe“ pokušava otkloniti povezanost s osnivačem te podnosi ostavku na mjesto člana Nadzornog odbora „Brodogradilišta Uljanik“! Jedna od mogućnosti da Uljanik Grupa prevlada krizu je da proda dio svoje imovine; spomenutih devet brodova najbolje su "krave" u Uljanikovoj "štali" i prodaja je neminovna, a pravnu zavrzlamu oko stvarnog vlasništva i kako su „odabranici“ došli do udjela u „Uljanik plovidbi“ mora riješiti DORH, a onda slijedom događaja policija. Uprava „Uljanik Grupe“ ne želi dati ostavku samo zbog jednog razloga: još joj je potrebno neko vrijeme da zamete tragove svog poslovanja i zatraži azil, recimo u Venezueli, je Maduro za "šaku dolara" ne isporučuje lica s međunarodnih tjeralica. Privatizacijom „Uljanik plovidbe“ isisani novac iz škvera došao je u ruke odabranih i to je tipična operacija kreirana po modelu UDBA-e, a onda se nastavilo punih 27 godina, od 1991., a pogotovo od 2000. Kad je započela trećesiječanjska restauracija komunizma i u „Uljanik plovidbi“ završena „Privatizacija“. Sve što država upumpa u brodogradilište to „Uljanik plovidba“ – i ne samo ona jer ima još takvih tvrtki u istom sustavu – ispumpava službenim dividendama. Izrazito loše održavanje brodova govori u prilog tezi da se uopće ne ulaže u brodove nego bjesomučno troši njihova supstancija pa dokle traje, traje. U Uljanikovoj komičnoj tragediji komitetlije i Srbi svi i svuda. Istrijanski komitetlije u IDS-u te razni Končari, Budisavljevići i Mihajlovići i dalje u Istri grade Jugoslaviju u malom, a cijela bi Hrvatska morala povjerovati da su oni u nečemu bolji od drugih i najbolji?   Damir Nuić / HR Svijet