SRAMI SE, DRŽAVO! Svi su krenuli u školu, a Elena je ostala sama…

VAPAJ JEDNE MAJKE Početak nove školske godine za mnoge roditelje i prvašiće je veseli dan, pun iščekivanja pred onime što dolazi. Međutim, za jednu djevojčicu s posebnim potrebama koja je ostala “nesvrstana” u jednoj zagrebačkoj školi u koju je trebala krenuti prvi dan škole pretvorio se u dan tuge. Majka male Elene Ana Vujnović na Facebooku je javno objavila u poduljem otvorenom pismu da je Gradski ured za obrazovanje odlučio da će Elena upisati upravo tu školu, no ispostavilo se da ta ista škola nema program za njezin tip poteškoća i da nitko u školi ni ne zna da je prvašica Elena trebala doći ili da je uopće upisana. Stoga je, piše njezina majka, “u dvorani njezine osnovne škole, u novoj odjeći, s novom torbom, u nevjerici, panici i suzama ostala sama”. Pismo prenosim u cijelosti: …Elena je danas ostala sama. U dvorani “njezine” osnovne škole. U novoj odjeći, s novom torbom. U nevjerici, panici i suzama. Zbog vas. Cijelo jutro, a i proteklih nekoliko tjedana, Elena iščekuje prvi dan škole. Prvašica je. Nervozna je, u iščekivanju, ali strpljiva. Kaže, obući će haljinu. Kaže, upoznat će učiteljicu. U njezinoj posebnoj glavici, vjerojatno u liku princeze ili dobre vile. Kaže, dobit će knjige i raspored. Kaže, ja sam velika cura. I ići ću u školu. Ponos, sreća, iščekivanje.. ….Elena je danas ostala sama. U velikoj dvorani nakon priredbe dobrodošlice (“dječica pjevaju meni, mama??”) i prozivanja prvašica od svojih učiteljica čekala je strpljivo da se prozovu sva djeca, čekala je svoje ime, čekala je da se i ona ustane i otrči svojoj učiteljici. Ali nije dočekala. Elena je danas ostala sama. Sa svojim posebnim potrebama i sa svojim teškoćama iz skupine 7 (3,4,6), podskupina 3.1.1., 3.1.2., 3.1.4., 4.2,6.6,6.7….. I s odlukom Gradskog ureda za obrazovanje kojom su odlučili da će pohađati tu školu gdje sada stoji sama, u velikoj dvorani, s novom rozom torbom na leptiriće i panikom u malom srcu i glavici. Nismo dočekali da ju ispratimo u razred s ponosom i suzama sreće u očima kao ostali roditelji. Mama, tata, veliki braco, baka i deda. Dočekali smo upitni pogled rukovodstva škole koje pojma nije imalo tko smo, odakle smo i što radimo ovdje.Pregledavši moje papire koje nikada nisu dobili od Gradskog ureda, zaključili su da osim što nemaju mjesta, nemaju niti program koji je primjeren za Elenu. A Gradski je odlučio da će ići u baš tu školu. Ne u onu u koju ide braco, također dijete s posebnim potrebama, nego baš tu. Jer, objasnili su, to je u boljem interesu djeteta. Škola koja NEMA program za njezin tip teškoća. Elena je danas ostala sama. Potpuno i apsolutno, napuštena i zaboravljena od ljudi i sistema, dijete s posebnim potrebama za koje nitko ovdje nije čuo, za koje nema mjesta na prvi dan škole, za koje nema programa u glavnom gradu Lijepe naše. Ravnatelj je bespomoćan. Nije on kriv.. Ta tek je danas, od mene, saznao za to Rješenje. Nema novaca, kažu. Nema ljudi.. Nema prostora.. Odluka Grada je da u posebnom odjeljenju neke škole za djecu s posebnim potrebama može biti max 5 učenika. A onda ti isti ljudi upišu 8 učenika. Ali novca za pregraditi i napraviti još jedan mali razred-nema. Nema financija? Ja bih rekla NEMA FINANCIJSKOG INTERESA.. Jer, koliko novaca je potrebno da bi se jedan razred u koji stane 25 djece pregradio u dva za po 5 učenika? Ne treba biti matematičar, zimus smo pregrađivali sobe sa 7 m knaufa. 3.500 kn. TRI I POL TISUĆE KUNA!! Koliko košta nova fontana u gradu? Koliko premještanje kipova? Koliko sve nebuloze i apsurdi u gradskoj raspodjeli NAŠIH novaca?? TRI I POL TISUĆE KUNA?? Naravno da treba još i zaposliti i ljude, opremiti razred, veliki je to trošak kad se sve zbroji.. Čak pola novog auta iz apsurdnog voznog parka naših političara.. Ako i toliko.. Elena je danas ostala sama. Zbog vas. Zbog apsurda našeg Grada, naše Države. Koliko vrijedi slomljeno sedmogodišnje srce? Koliko košta svaka ogromna suza koja se skotrljala niz najdraže obraze? Koliko procjenjujete roditeljsku nemoć i bespomoćnost dok moraju kćeri pogledati u oči i lagati, lagati najbolje što znaju zašto nema ni razreda, ni učiteljice, ni knjiga ni rasporeda za nju?? Koliko košta??? Recite, jebem vam grad i državu, recite pa da prodam bubreg da platim, samo da joj ne moram pogledati u oči u ovom trenu!! Nakon što su joj uništili zdravlje i napravili je ovakvom bez ikakve isprike i preuzimanja odgovornosti, nakon svih pogrešnih dijagnoza i dvije sepse s kilu i osamsto u rodilištu s dva tjedna zbog nečijih prljavih ruku, nakon životinjske borbe ovih sedam godina uz pomoć divnih pojedinaca u Centru i u vrtiću, koji su, zahvaljujući vama sramotno plaćeni za doslovno spašavanje života cijelim obiteljima, recite, koja je cijena ovih njezinih suza očaja?? Elena je danas ostala sama. Napuštena i zaboravljena jer je dijete s posebnim potrebama. Sram vas bilo, tko god da je odgovoran za to. Sram vas bilo zbog 3.500 kn, zbog fontana, zbog uhljeba, zbog apsolutne apatije i gledanja samo svoje guzice, zbog razbacivanja našeg i svetkom i petkom krvavo zarađenog novca na sve osim na ono što je bitno. Sram vas bilo zbog razdvajanja i rasturanja obitelji jer ljudi odlaze odavde zbog vaših zakona.. Elena je danas ostala sama. Voljela bih da barem na trenutak vi i vaši najmiliji osjetite ovu nemoć, tugu, razočaranje i paniku koju smo naša princeza i mi osjetili danas u 14 h u jednoj zagrebačkoj školi. Samo na trenutak da vam se lomi srce u milion oštrih komadića dok gledate te mile oči koje traže rješenje i utjehu. Samo na tren da i vi ostanete sami. Od srca vam to želim. Ne zato jer sam zločesta i želim osvetu nego zato da vas nešto u životu šutne nogom u guzicu i probudi empatiju i odgovornost prema društvu i građanima jer to je vaš je.eni posao. Za to ste plaćeni neusporedivo više od ovih divnih duša koje za sramotu od plaće i na rubu egzistencije žive s tom djecom ne samo u vrtiću i školi – žive s njima 24 je.ena sata dnevno.. I drže nama roditeljima glavu iznad svih vaših sr.nja, da se ne utopimo do kraja. Da ne odustanemo od borbe sa čudovištima u foteljama i njihovom politikom i sistemom. U Lijepoj našoj… Elena je danas ostala sama. Ali samo na trenutak. Onaj trenutak kada je majka gotovo pala na koljena skoro poražena užasom u princezinim ocima. Ali nećete. I ovaj put, ne znam koji po redu, sakupit ću svu svoju snagu koju imam, a imam ju zahvaljujući dvanaestogodišnjoj borbi s vašim sistemom, i okrenut ću nebo i zemlju da zaštitim svoje dijete od vaše nepravde i apsurda. Ponovno. Jer vrlo sličnu dramu prolazili smo i sa sinom prije koju godinu. On je sada peti razred a vi ste mu odlučili nakon četiri godine ukinuti asistenta. I to bas na ovakvom prelazu iz razreda s učiteljicom u razred gdje ima 11 profesora. Sa svim svojim potvrđenim dijagnozama i poteškoćama koje su prema vama, očito, nestale preko ljeta. E pa nisu. Ali to po vama vjerojatno nije tolika drama kada ste mu sestru ostavili i bez škole i bez razreda i bez učiteljice. Pa šta je onda drama ostati bez asistenta..? Elena neće ostati sama. Kunem vam se, dokle god ima snage u meni, neće ostati sama. A vama, koji ste odgovorni za ovu traumu, želim da vam se vrati sve što ste zaslužili i priuštili nama. Svim roditeljima djece s posebnim potrebama, napisala je majka u objavi.

Ministrica obrazovanja, Blaženka Divjak na Facebooku je komentirala je za potresno pismo majke djevojčice s posebnim potrebama iz Zagreba, koja je na prvi dan škole ostala bez razreda.