SRAMOTNA HAAŠKA PRESUDA - ZADNJI ČIN VELEIZDAJE IVE JOSIPOVIĆA

SRAMOTNA HAAŠKA PRESUDA - ZADNJI ČIN VELEIZDAJE IVE JOSIPOVIĆA: Dok je pisao optužnicu profesor Ivo Srbima dilao dokumente! Tomac je ustvrdio kako je Josipović za vrijeme pisanja optužnice sastajao se s veleposlanikom Srbije i svaki put mu donosio materijal, kako piše Cvetičanin, koji je poslije poslužio Srbiji za protutužbu. Hrvatski pravni tim koji nas zastupa pred Međunarodnim sudom u Haagu nije dobro sastavljen, upozoravao je mjesecima pravnik Pero Kovačević koji je pitao je li ministar Miljenić taj propust učinio namjerno ili slučajno. Već s prvim čitanjem presude rupe hrvatskog pravnog tima izlaze na vidjelo pa se tako iz Haaške sudnice poručuje da je protutužba Srbije protiv Hrvatske utemeljena, ali i da Srbija nije kriva za genocid i zločine počinjene do 27. travnja 1992. godine. Voditeljica hrvatskog pravnog tima bila je Vesna Crnić-Grotić čiju su stručnost mnogi dovodili u pitanje, a upozoravalo se i na Ivana Šimonovića hrvatskog zastupnika pred ICJ-em. Na njega je upozoravao profesor Zvonimir Šeparović pod čijom je palicom tužba i podignuta. Kazivao je kako je Šimonović iz tužbe izostavio Crnu Goru. Ipak, posebno upozorenje koje u svojoj knjizi Crveni predsjednik spominje profesor Zdravko Tomac odnosi se na predsjednika na odlasku Ivu Josipovića koji je koautor tužbe protiv Srbije za genocid. U knjizi, Tomac je spomenuo memoare srpskog veleposlanika u Zagrebu Radivoja Cvetičanina koji je iznio činjenice da je 2007. Ivo Josipović kao profesor krivičnog prava bio angažiran da napiše optužnicu protiv Srbije za učinjeni genocid. Tomac je ustvrdio kako je Josipović za vrijeme pisanja optužnice sastajao se s veleposlanikom Srbije i svaki put mu donosio materijal, kako piše Cvetičanin, koji je poslije poslužio Srbiji za protutužbu. I u njegovim memoarima intrigantan je dio u kojem opisuje susret 22. svibnja 2007. godine sa predsjednikom Josipovićem, tada profesorom zagrebačkog Pravnog fakulteta u zagrebačkom restoranu Vinodol. Ako je vjerovati pisanju Cvetičanina, Josipović, koji mu se još 11. svibnja iste godine na ručku pohvalio kako je beogradski zet, dostavio mu je hrpu službenih sudskih spisa o kaznenim postupcima za ratne zločine koji su se u Hrvatskoj provodili protiv Srba. Inače, bilo je to vrijeme kad je Josipović već bio napustio hrvatski pravni tim koji je sastavljao tužbu za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu.Prema pisanju Cvetićanina, Josipović mu se još na tom ručku 11. svibnja samoinicijativno ponudio da se oko hrvatske i bosanske tužbe protiv Srbije postigne politički sporazum što je navodno podržavao tadašnji predsjednik Stjepan Mesić. Desetak dana kasnije Cvetičanin (22. svibnja 2007. godine) zapisao je sljedeće: -Ručam u Vinodolu s prof. Josipovićem. Ta renesansna pojava... ostavlja utisak jednostavnog, unekoliko hladnog čoveka. U dva sata razgovora nismo, međutim, uspeli da dopremo jedan do drugoga. Doneo mi je svoju uobičajeno debelu hrestomatiju suđenja i presuda za ratne zločine. Devedeset i pet odsto Srbi. Potvrđuje da je izašao iz hrvatske komisije koja vodi tužbu protiv Srbije. Nije od toga pravio pompu. Kazao sam da mi prirodno cenimo taj gest- napisao je Cvetičanin. Je li ta gesta pomogla srpskom pravnom timu?