SRAMOTNO: Ranjavani branitelj živi u uvjetima gorim nego u logoru!

Siniša Robnik i njegova obitelj teško žive. Branitelj ranjavan oko Cerića nije adekvatno zbrinut od strane države i jedva spaja kraj sa krajem. On je dokaz da ova država odbacuje branitelje i ne brine za  njih na adekvatan način. Siniša nije poslije rata otišao u mirovinu. Nije želio iskorištavati tu pogodnost. Otišao je raditi i osnovao svoju tvrtku. Radio je na obnovi porušene države. Gradio je objekte koje je JNA-a srušila. Država mu taj posao nije platila i tu je bila prva prevara. Od tada životari na rubu siromaštva.  Niti ranjavanje, a niti rad za državu nisu ništa bitno za naše društvo. Nekada gladan, nekada očajan, jedino se održao ljubavlju. U njegvoj obitelji toga ima na pretek. Ljubavlju prema supruzi i djeci krpa svoje materijalno siromaštvo.  Radeći ponekad na crno preživi koji dan. Njegova djeca trebaju hranu svaki dan.  Zato ovim putem obitelj Robnik preko HOP.hr moli za pomoć. Ne za sebe, već za maloljetnog sina, čiji račun i daju za pomoć. Kiša je prala  blato ispred kuće branitelja Siniše Robnika, kada smo bili u posjeti. Kao da je čistoća zemlje bila bitna ,prokišnjavao je krov u dječjoj sobi. Dobio sam poziv iz Koprivnice, branitelj Siniša Robnik moli za pomoć, uvjeti su očajni za život… Siniša je jedan od učesnika domovinskog rata, ne spada u one razvikane  branitelje. Siniša je bio ranjen šrapnelom haubice od 203 mm, koja ima razarajući i zastrašujući razorni moment, od kojeg se lede žile. Ranjen je u Vladislavcima. Šrapnel je imao 23 cm. Stradala je noga. Poslije rata  je mogao, ali  nije htio ići u mirovinu, sa svojom tvrtkom otišao je u obnovu i najveći neplatiša mu je bila država, koju je obranio. Prevaren i ponižen odlazi u humanitarni rad. U zakladu biskupa Langa. Mnogima je pomagao. Danas je on osoba koja treba pomoć. Branio je ovu državu, nije se skrivao po podrumima i čekao fotelju. Bio je junak, obnovitelj i na kraju humanitarac. Sa 2700,00 kn teško živi. Mršav, izgladnio, on i supruga, jedva preživljavaju u trošnoj kućici, socijalno umjesto pomoći branitelju, prijeti oduzimanjem djece zbog teških uvjeta. Siniša, nije mi jasno da čovjek sa tim ozljedama ima tako skromnu mirovinu? U Općini Črnomerec, odjel za branitelje Trg Francuske Republike 15 u  Zagrebu, 27.listopada 2003, službena osoba Martina Zoroje  mi je dala dokument ovog sadržaja; Predmet utvrđivanja: Odustajanje od dijela zahtjeva za ozljedu za priznavanje statusa HRVI iz Domovinskog rata. Da taj dokument nisam potpisao, ne bih dobio uopće mirovinu. Što je konkretno pisalo u tom dokumentu? Piše kako  izjavljujem, da odustajem od dijela zahtjeva za priznavanje statusa HRVI iz Domovinskog rata, tako što ne tražim priznavanje temeljem ozljede mirovinu za ozljedu desne natkoljenice,očiju i kralježnice nastalih dana 11.05.1992, već samo temeljem ozljede lijeve ruke navedenog datuma. Iskreno da nisam tako postupio moja glad bi bila još veća. Teško hodam, radim, a kako je žena bolesna nitko je ne želi zaposliti i živimo jadno. Ono za što sam ozlijeđen nisam mogao ostvariti, kao da sam branio agresorsku stranu. Vidite i sami kako agresore zapošljavaju u MUP-u, politici, a ja ni činjenično stanje ne mogu ostvariti. To posebno ubija čovjeka, branitelja, pa su mnogi na sebe uperili oružje s kojim su branili sve građane Hrvatske. Uvjeti su vam jako loši za život u vašem domu? Krovište je jako loše, kuća je jako stara, nemamo niti prave uvjete za higijenu i trebam hitnu pomoć, jer imamo malu bebu i ne možemo uz ova mala primanja to riješiti. Zato bih molio dobre ljude za pomoć u donacijama. Prijeti nam urušavanje objekta. Svaka pomoć znači nam puno! Broj za pomoć;  HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, broj računa: 3216840280, IBAN: HR962390001 na ime sina Robnik Zvonka