SRB POZIVA NA PROSVJED U SRB: Pravaši i Savez za Hrvatsku protiv četnika i partizana

Hrvatska stranka prava i sve članice Saveza za Hrvatsku uputili su otvoreni prosvjed protiv komemoracije u Srbu 27. srpnja, na dan koji se nekad u Hrvatskoj( i BiH) slavio kao Dan ustanka.  Hrvatska stranka  prava i sve članice Saveza za Hrvatsku traže i zabranu obilježavanja tog datuma kao dana ustanka. U priopćenju navode: “Srpsko narodno vijeće posljednjih nekoliko godina organizira proslavu tzv. Ustanka naroda Hrvatske i Bosne i Hercegovine u Srbu 27. srpnja. Ovaj datum slavio se u vrijeme komunističke strahovlade kao državni praznik u SRH. Danas, u slobodnoj Hrvatskoj ne pristajemo i osuđujemo nečovječno veličanje zločina koji se dogodio u tom tzv. ustanku. Zbog poštovanja prema svim žrtvama tog fašističkog pokolja Nesrba u istočnoj Lici i jugozapadnoj Bosni i ne dopuštajući rehabilitaciju četničkog pokreta danas, Hrvatska stranka prava i sve članice Saveza za Hrvatsku će otići dan ranije, 26. srpnja u Srb te se pokloniti svim žrtvama ovog pokolja na komemoraciji koja će se održati u 11.00 sati u središtu Srba kod prilaza spomeniku. Ove godine tražili smo i zabranu proslave tzv. ustanka, jer je i civilizacijski i politički nedopustiva. Naime, sam smisao okupljanja protivan je odredbi čl. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira jer je u cijelosti usmjeren na remećenje javnog reda i mira, na mir i normalan način života građana, stvaranje nemira, neraspoloženja, uznemirenosti, vrijeđanje morala, vrijeđanje Republike Hrvatske i hrvatskog naroda. Srbski ustanak nije bio antifašistički ustanak, nego ustanak četničko-komunističko-jugoslavenske bande, planiran i izveden uz pomoć talijanske fašističke okupacijske II. armije i drugih snaga Mussolinijeve fašističke Italije! Dana 27. srpnja 1941. u Srbu nije ustanička puška opalila u fašiste, nego su se na njezinu nišanu i pod četničkim nožem našli nedužni i nezaštićeni hrvatski civili koje su njihovi krvnici izmasakrirne pobacali u obližnje jame, a fašistička puška opalila je u Hrvate i Hrvatsku, s namjerom da se u dijelu Hrvatske (kao i i u susjednim krajevima BiH) uništi – ubijanjem i protjerivanjem (genocidom) – sve nesrpsko stanovništvo (Hrvati i Muslimani), a „očišćeni“ krajevi pripoje velikoj Srbiji! Brutalni pokolji u Lici U razdoblju između travanjskih zločina i 28. srpnja, izvršen je i brutalni pokolj 350 hrvatskih katoličkih hodočasnika koji su se iz Kosova kod Knina – gdje su svetkovali blagdan sv. Ane – vlakom vraćali u Drvar. Četnici su presreli vlak, hodočasnike zarobili i svezali, te ih 27. srpnja pobili kod jame Golubnjače i bacili u nju. S hodočasnicima je ubijen i drvarski župnik Waldemar Maksimilijan Nestor, prvi ubijeni svećenik u Drugome svjetskom ratu na području bivše Jugoslavije. O tome zločinu svjedoči i pripadnik partizanskog pokreta Stevo Babić: Bilo je svanulo sunce (27. srpnja 1941.) koje je obasjavalo cijelu okolinu. Četa se već spremala za pokret prema žandarmeriskoj stanici Trubar. Kada je četa stigla u reon Žitkovca pojavio se putnički voz, jer pruga na tom mjestu nije bila prekidana. U vozu nije primijećena vojska pa su ustanici propustili voz prema Vagnju. Na željezničkoj stanici Vaganj, Damjan Željković sa grupom starijih ljudi i omladinaca pokupio je sve putnike iz voza. Među njima se nalazio ustaša Marko Špiranović, katolički svećenik Petar Maks i neki trgovci. Ova grupa je izvela iz voza strojovođu Lokšmita, čiji je sin tada bio član KPJ i nalazio se kod ustanika. Grupa Damjana Željkovića je na svoju ruku povela sve putnike ka Golubnjači i sve ih, bez ičijeg odobrenja postreljala. Istoga dana zvjerski je ubijen i drugi katolički svećenik, Juraj Gospodnetić, župnik u Bosanskom Grahovu, koga su ustanici izmasakrirali, a zatim ispekli na ražnju. Jednako su prošli i hodočasnici koji su istoga dana išli na hodočašće u Oštrelj, gdje je također postojala kapelica sv. Ane. I njih su ustanici poubijali, dok je svećenik koji ih je vodio, vlč. Župančić, bio spašen jer je jedan od četnika znao da on nije Hrvat, već Slovenac. Komunisti i četnici – braća po zločinu Istoga 27. srpnja ustanak izbija i u Donjem Lapcu. U njemu je masovno sudjelovalo srpsko pučanstvo. Zajednički su ga organizirali četnici i komunisti, pa su na njegovu čelu, uz četničke prvake i kraljeve oficire (Boško Rašeta i dr.), stajali i poznati komunistički aktivisti Đoko Jovanić, Gojko Polovina, Stojan Matić i dr. Istodobno se organizira i pobuna u Srbu. Vođe pobune su četnici Miloš Torbica, Pajica Omčikus i Stevo Rađenović, koji na dan ustanka u Srbu osnivaju oružani četnički puk (brigadu) sa 1000 boraca. Na tim područjima zahvaćenima pobunom, a to su bila područja na kojima su uglavnom živjeli Srbi, gotovo potpuno je istrijebljeno ili protjerano hrvatsko pučanstvo. U ustanku je, 2. kolovoza 1941., stradalo i selo Boričevac nedaleko od D. Lapca, sa oko 2200 stanovnika (Boričevac i mjesta kja su poripadala boričevačkoj župi Male Gosape). Svi su Boričevljani protjerani, a starci koji nisu mogli napustiti selo pobijeni su ili živi spaljeni u svojim kućama. Cijelo je selo zapaljeno, osim dviju kuća srpskih obitelji Vučković, a komunističke vlasti nakon 2. svjetskog rata nisu dopustile povratak protjeranim stanovnicima, pa čak ni onima koji su poslije progona otišli u partizane. U selu Brotnji  ubijeno je 27 članova obitelji Ivezić, uključujući djecu i starce. Pobuna u Drvaru, Bosanskom Grahovu, Donjem Lapcu i Srbu 27. srpnja 1941. organizirali su pripadnici četnika Draže Mihailovića, zajedno s vodećim komunistima s tog područja (pretežno srpske nacionalnosti). Svrha pobune bila je stvaranje velike Srbije bez Hrvata, Muslimana i drugih Nesrba, prema spisu „Homogena Srbija“ četničkog ideolog dr. Stevan Moljević. Spis je objavljen 30. lipnja 1941. u Nikšiću u Crnoj Gori, a u njemu se aktualiziraju već prije objavljeni planovi i programi „Srbi svi i svuda“ Vuka Karadžića, Ilije Garašanina, Nikole Stojanovića. Pozivamo sve kojima je neprihvatljivo veličanje četništva da nam se pridruže”,  stoji u priopćenju HSP-a. Izvorni članak možete pogledati OVDJE