Srbi su organizirali i izlete u razrušeni Vukovar!

Nakon što je 18. studenoga 1991. okupiran Grad Vukovar, Hrvati su godinama u tom kraju bili građani drugoga reda. Srbi, potpomognuti zločinačkom JNA i domaćim izdajicama, protjerali su i ubili veliki broj  Hrvata koji su tamo živjeli ili se borili. Opljačkali su im imovinu, uselili se u njihove domove. I to je sve trajalo do mirne reintegracije Podunavlja – 1998.

Za zlodjela koja su od 1991.-1998. učinjena u Vukovaru nitko nije odgovarao, a prema svemu sudeći i neće, čak ni dr. Vojislav Stanimirović, koji je u to vrijeme bio i gradonačelnik ovoga grada i ravnatelj (razrušene) vukovarske ratne bolnice, koja je tada nosila naziv „Sv. Sava“.

Međutim, malo je poznato da je Turistički savez Beograda odmah nakon okupacije Vukovara organizirao i jednodnevne izlete u taj grad!!!

Prema propagandnom letku, evo što se sve moglo razgledati za cijenu od 2.450 dinara:

Polazak je bio u 8 sati ispred beogradskog hotela „Metropol“. Zatim je slijedila vožnja autobusom do Šida, a potom je bio nastavak puta  preko Tovarnika, Ilače, Šidskih  Banovaca, Orolika i Negoslavaca do Vukovara, gdje je predviđen dolazak oko 10 sati.

„Ljubitelji“ srpskih zločina zatim su imali mogućnost – kako su istaknuli-  proći  i pored skloništa jednog od najozloglašenijih ustaških bojovnika „Jastreba“. Pored razorenih spomenika kulture, omogućeno im je razgledavanje  i uništenih privrednih objekata – „Vutexa“, „Borova“ i naselja Borovo,  zatim Borovog Sela i Mitnice, gdje su se vodile najžešće borbe, da bi obilazak završili u turističkom naselju Vučedol, uz ručak koji je predviđao: jedan aperitiv, vojnički grah i kruh te pola litre rizlinga i jedna krafna.

Tamo su zainteresirani, ako su ponijeli svoju ambalažu,  mogli kupiti i do pet litara vina!

Povratak je bio predviđen oko 16 sati, a dolazak u Beograd dva sata kasnije.

Cjelokupni aranžman – kako su propagirali -  organiziran je kao pomoć turističko- ugostiteljskoj  privredi Vukovara, kojoj je navodno i pripao cjelokupan prihod.

Izlet je nosio naziv – „Tura opomene“, a zanimanje je bilo iznimno veliko, jer su mnogi Srbi željeli vidjeti kako su to radila  njihova djeca, prijatelji, rodbina i najbliži te su se potom hvalili i pisali po medijima kako je „bilo dobro, da bolje nije ni moglo biti!“

A mi danas, ni nakon od više od 30 godina od srpskih i inih zločina, ne možemo ni jednom (!) organizirati „izlet“ u Stajićevo, Niš, Sremsku Mitrovicu, Beograd i druga mjesta diljem Srbije gdje su nakon krvave okupacije Vukovara organizirani logori kroz koje je prošlo  više od 30.000 hrvatskih logoraša, među kojima i oko 500 djece i tri tisuća žena, te starih i nemoćnih, a u kojima okupatori nisu imali milosti, da tamo zapalimo svijeću i pomolimo se za sve žrtve velikosrpske agresije.