Srbija sad službeno ima dva antifašistička pokreta. Četnički i partizanski!

Kaže Fuma: “Branitelji se nisu borili protiv fašista nego su samo branili državu“. Mislim da bi ga nakon ovog otkrića Jakovina i Klasić trebali pod hitno povući na katedru povijesti Filozofskog faksa. Tko će držati katedru bila bi stvar dogovora. Mogli bi je, s obzirom na ideologiju, držati sva trojica. Jutarnji od 23. svibnja donosi zaista ekskluzivni materijal. Prava poslastica za reakcionarnog desničara koji čitav život živi povijest, a tek tu i tamo sadašnjost. Svjetla budućnost, zemaljski raj, život dostojan čovjeka oduvijek sam smatrao “svetom vodicom“ koja ljudima niti koristi, ali niti šteti. Zahvaljujući Jutarnjem, hrvatska javnost prvi je put mogla dobiti uvid u presudu Mili Budaku, ustaškom doglavniku i književniku. Napokon samo dobili pravni uvid u nezamislive zločine tzv. književnika u tzv. NDH. Hvala Vlahi Bogušiću što je presudu pronašao. Posebno hvala vrhunskom povjesničaru Tvrtku Jakovini koji nam je objasnio da se, u ta slavna vremena, tako sudilo svima koji su bili na pogrešnoj strani. Malo je pohvalio pok. Maršala i njegovu intelektualnu superiornost koja se osjetila i na Budakovu suđenju. ”Nema nabrajanja zločina, nema rasprave, nema teških riječi: kriv je zbog toga što je izabrao i trajno birao stranu koja je bila poražena i kriva.“ I u skladu s demokratskim tradicijama, za kojima i danas žale nevladine udruge u RH, sud je “ne nabrajajući zločine i bez rasprave“ 6. lipnja 1945. godine osudio Milu Budaka na smrt vješanjem. Kad je naivni “zločinac“ počeo 7. lipnja razmišljati o dokazima koje valja prikupiti za žalbeni postupak, usred razmišljanja došli su Oznaši Bude Lončara i objesili ga isti dan. Godinu nakon suđenja Budaku sudilo se u Beogradu i “prvom antifašističkom gerilcu Evrope“, Draži Mihajloviću. Trodimenzionalnom Draži, političkoj i povijesnoj slabosti Miljenka Jergovića, sudilo se na način dostojan londonskog Old Baileyja. Beogradski proces Draži sličio je na Nurnberški proces u Njemačkoj. Izvodili su se dokazi pred oko 6o stranih novinara. Razlika je samo u tome da je Draža tri dana nakon presude strijeljan, a nacistički zločinci uredno su podnijeli žalbe i čekali prilično dugo da iste budu riješene. Mnoge su bile i usvojene. Nije to jedina razlika između suđenja, sudbina i gledanja Hrvata i Srba na lik, djelo i sudbinu Draže Mihajlovića i Mile Budaka. U Srbiji je nedavno lege artis rehabilitiran Draža. Srbija sad službeno ima dva antifašistička pokreta. Četnički i partizanski! Ideološki i politički s istim ciljem. Monarhistička i komunistička Jugoslavija u kojima dominira Velika Srbija. Trodimenzionalni Draža surađuje s Talijanima i Nijemcima, a kad je frka, i s ustašama. Čvrsti antifašist! Kao takav dignut mu je i spomenik u Borovu Selu. Njegovi moderni sljedbenici na čelu su vlade i države. Ima pravo Miljenko Jergović kad piše o trodimenzionalnom četniku kojem se treba diviti. U prošloj sam kolumni pisao o majstorima s “ovih prostora“ koji su u stanju svaki poraz pretvoriti u pobjedu. U te majstore zasigurno ne spadaju Hrvati. Zamislite nekog nadobudnog Hrvata koji javno pokuša pokrenuti rehabilitaciju Mile Budaka iz čije presude se vidi da je obješen samo zato što je bio na suprotnoj strani. Dakle, pokušati rehabilitirati osobu koja je bila vrhunski književnik. Po mnogima ravan Krleži… Sad probajte zamisliti koju dreku bi digli Dejan Jović, Ante Tomić, Saša Perković, Buda Lončar, Rajko Grlić, Eugen Jakovčić, Goran Radman, Hrvoje Klasić, Tvrtko Jakovina, Dragan Markovina, Igor Mirković, Zoran Pusić, Vesna Tešerlič, Tomislav Jakić, Mate Kapović, Milorad Pupovac, Zrinka Vrabec-Mojzeš, Stipe Mesić, Davor Butković, Krešimir Macan, Jelena Lovrić, Savo Štrbac, Zinka Badrić, Zvonimir Drago Gonzales Grkovich Pilsel, Hrvoje Zovko, Boris Dežulović, Miljenko Jergović, Mare Ingrid mast trast, Jadranka Kosor, Ivan Fumić, Ivanka Toma, Branimir Pofuk, Goran Gerovac, Ivo Josipović i mogli bi nabrajati do kraja ovog mjeseca. Nema demokratske zemlje u svijetu u kojoj rehabilitacija Mile Budaka ne bi uspjela već zbog ovog obrazloženja: “zločinačka djela optuženih smatra sud dokazanim njihovim priznanjem, notornim činjenicama kao i samim položajem…“ Sve su to respektabilne intelektualne veličine lijeve političke scene. Filozofski fakultet u Zagrebu iznjedrio je briljantnog mladog bradatog Matu Kapovića. Kao da je izašao ispod partizanskog šinjela Mladena Zvonarevića, političkog komesara burnih sedamdesetih godina. Mate je ovih dana poručio Hrvatima: “Serem vam se na Bleiburg“, tako davši na znanje da je njegovo debelo crijevo njegov glavni intelektualni adut u njegovoj progresivnoj antifašističkoj borbi. Mate je mudru izjavu dao navodno kad je vidio na fejsu sliku tenkovskog rova u Teznom punom ubijenih žena. Mati odmah proradila crijeva! Što je proradilo u glavi Ivana Fumića, nije do kraja razjašnjeno. Mali Fuma, koji je u rat otišao s deset godina, izjavio je nešto što dokazuje da se prestao razvijati otkada je otišao u partizane. Kaže Fuma: “Branitelji se nisu borili protiv fašista nego su samo branili državu“. Mislim da bi ga nakon ovog otkrića Jakovina i Klasić trebali pod hitno povući na katedru povijesti Filozofskog faksa. Tko će držati katedru bila bi stvar dogovora. Mogli bi je, s obzirom na ideologiju, držati sva trojica. Recimo, kad se rasklima pa stolar dođe zabijati čavle u nju kako bi je malo učvrstio… U nečem je Fuma u pravu: Hrvati su se borili protiv onih koji su ih otjerali iz njihovih domova. To stvarno nisu bili fašisti nego antifašisti… Da me se ne bi pogrešno shvatilo, ja zaista ne mislim da su svi ljevičari negativci. Na primjer ljevoruki Goran Ivanišević pa John McEnroe i moj prijatelj Roman Binder je ljevak. Vidite i sami koliko ima važnih ljudi koji su izuzetci… Europa je pred problemima. Svakodnevno čitamo o tragedijama ljudi koji se na trošnim brodovima iz Libije i drugih afričkih zemalja pokušavaju domoći Italije i dalje prema raju zvanom EU. Mudra i nadasve humana Unija odlučila je podijeliti svakoj zemlji članici kvotu crnih nesretnika. Oko 200 u svaku od 28 članica humane Unije, a ostale na brodove, splavi, luftmadrace i nazad u Afriku! Prvi se oduševiše Mađari. “Malo sutra!” oduševljeno uskliknu Orban. Naši, k’o što kažu u Lici, još muče. Ima pametna ideja. Neka svih 200 emigranata preuzme Istra. To je u stanju samo tolerantna i multikulturalna sredina kao što je naša Istra. Zamisli crne nesretnike u nazadnoj i ustašoidnoj Lici ili, recimo, Imotskom. Moglo bi doći do rasnih nereda i govora mržnje. Šteta što BiH nije u Uniji. Koliko bi ljudskih sudbina moglo naći sreću u multietničkom Sarajevu! Osobito onih koji se vraćaju iz ISIL-a. Zabunom je objavljeno da se je 1000 marinaca iskrcalo u Rijeci. Zapravo ih je bilo samo osamstopedeset! Vladimir Kren je bio zapovjednik zračnih snaga NDH. Strijeljan je 2. prosica 1948. godine. Bio je optužen za ratni zločin nad civilnim stanovništvom i ratnim zarobljenicima. Teretilo ga se da je bio poticatelj, organizator, naredbodavac i neposredni izvršitelj masovnih ubojstava, terora, bombardiranja naselja te prisilnog iseljavanja stanovništva. Dobro ste pročitali Kren je bio zapovjednik zračnih snaga. Zbog toga je optužen i osuđen na smrt streljanjem. Za sve nabrojene inkriminacije saslušan je samo jedan svjedok. Nasljednici nadasve “svestranog“ Krena pokrenuli su reviziju njegovog procesa na Županijskom sudu u Zagrebu i bili naravno odbijeni. Bravo! Nije to sud u Beogradu. Mi sudimo po zakonu! Mi smo pustili Arkana i tolike druge antifašiste koji su se digli protiv Tuđmanovih fašista. Jedini svjedok je vjerojatno bio Zagorac po principu “ak’ je do svedoka, krava je naša!”. Akciji na podizanje spomen doma holokaustu, predvođenoj ocem i sinom Goldstein, pridružio se i sunarodnjak Mladen Schwartz uz geslo: “za holokaust i spomen dom – spremni“! Buknuo je ovih dana pravi pravcati rat između tzv. nevladinih udruga. Naravno, zbog love. Navodno su se naše omiljene i slavne udruge podijelile na lijeve i desne. “Podjelu na lijeve i desne civilne organizacije uopće ne želim komentirati. To je posve deplasirano“, reče legendarna Vesna Tešerlič, čelnica Documente. Potpuno je u pravu. Nevladine udruge u RH su sve ili 99 % lijeve ili jugonostalgičarske te nijedna nema pojma što je to nezaposlenost, rad bez plaće i neizvjesna sutrašnjica. Špranca je vrlo jednostavna. Osnuj udrugu za istraživanje zločina u Domovinskom ratu s ciljem masovnog povratka onih koji su na traktorima zapalili ljeta Gospodnjeg 1995. g., potom privuci one koji – na spomen Tuđmana – dobivaju odmah ospice, možda pronađeš i one koji su prošli sva ratišta u RH, ali u drugim uniformama pa čekaj da lova iz proračuna počne kapati. Tko uopće zna koliko takvih, u načelu, antihrvatskih udruga djeluje diljem Hrvatske? Zoran Pusić je dobio 248 992 ustaških kuna od MVP-a, na čijem je čelu sestra našeg Zorana. Documenta i omiljena Vesna Tešerlič dobila je od države 1,47 milijuna opet ustaških kuna koje bi Vesna, da može, odmah pretvorila u jugo-dinare. Lanjski proračun HHO iznosio je 920 000 kuna. Čičak, istinoljubljiv kakav je već od rođenja jest, kaže: “Mi od države, odnosno ni od HDZ-ove ni ove vlasti, nismo dobili nikakav novac.“ Časna riječ… Znači lova dolazi iz inozemstva. Putin je to riješio brzo i efikasno. K’o da igra s Messijem u Barci. Sve nevladine udruge u Rusiji koje primaju novac iz inozemstva progašavaju se inozemnim ekspziturama i kao takove se tretiraju nježno i s ljubavlju po kojoj su Rusi poznati. Poreznim obveznicima u Lijepoj našoj svake godine propadaju desetci tisuća tvrtki, odlaze u stečaj, blokiraju im se računi da bi se par milijardi godišnje slilo u ljevičarske, tobože nevladine udruge. Zamislite kolika bi bila kod nas nezaposlenost da nemamo te drage i vrijedne udruge. Kod njih vlada puna zaposlenost. Neke sliče na zavičajne klubove iz BiH, Slovenije i Srbije. Od milijun gledatelja Žikine dinastije skoro svi su članovi nevladinih udruga. Drug do druga – protuhrvatska udruga. Pretovar kuna pred Hrvatskom narodnom bankom osigurava po trideset specijalaca, a obične policajce raštrkane okolo ne brojimo. Kako nazvati taj fenomen? To se navodno u financijskim krugovima zove “precijenjena kuna“.