Srednjobosanska bitka za Staljingrad

Srednjobosanska bitka za Staljingrad: Kako je 300 hrvatskih branitelja zaustavilo deset puta jače mudžahedinske snage tzv. Armije BiH Bitka za kotu Hrašće na brdu Pješčara iznad Lašvanske doline, od glavne ceste udaljene manje od dva kilometara, trajala je gotovo godinu dana. Elitne snage tzv. Armije BiH, s 3 tisuće boraca i mudžahedine napadale su nešto više od 300 branitelja HVO-a. U obrani Pješčare poginulo je 69 pripadnika ZP-a HVO Vitez, a ranjeno ih je više od stotinu. U samo jednom danu, primjerice, 12. lipnja 1993., poginula su 22 hrvatska branitelja. Povodom 26. obljetnice utemeljenja Zbornog područja HVO-a Vitez donosimo podsjećanje na najtežu bitku za najvažniju kotu u Lašvanskoj dolini – brdo Pješčaru i kotu Hrašće koju su snage tzv. Armije BiH i mudžahedini više od pola godine pokušavali osvojiti. U narodu poznatija kao Pješčara, odnosno, kota Hrašće, brdo je iznad Lašvanske doline, a od glavne prometnice Kiseljak- Busovača- Vitez- Travnik udaljeno nešto manje od 2 kilometra. Pješčara je pod kontrolom HVO-a bila od početka agresije tzv. Armije BiH na Središnju Bosnu, a u bošnjačko-muslimanske ruke prvi je puta pala 8. lipnja 1993. godine, na dan kada je bio sveopći napad  tzv. Armije BiH na sve crte obrane HVO-a, od Kiseljaka do Novog Travnika. Najžešća bitka za Pješčaru trajala je od 8. do 13. lipnja. 1993., a bivši vojnici HVO-a smatraju kako je najgori dan bio 12. lipnja 1993. Tog 12. lipnja 1993. Pješčara je u nekoliko navrata bila zauzimana od tzv. Armije BiH i mudžahedina i vraćana pod kontrolu HVO-a, a u borbama tijekom samo jednog dana poginula  su 22 pripadnika Zbornog područja HVO-a Vitez. Brojni vojni analitičari i povjesničari ističu kako je bitka za Pješčaru najvažnija jer je njome obranjena Lašvanska dolina. I sama Pješčara se nalazila u poluokruženju, brigade 1 i 7.  krajiška a pod zapovjedništvom Mehmeda Alagića i Fikreta Ćuskića smještene u samostanu u Gučoj Gori u zaleđu, a s istočne strane – dolina rijeke Bile, odnosno, selo Mehurić gdje bio jedan  od stožera odreda El-mudžahid i 7. muslimanske brigade tzv. Armije BiH. Za potrebe osvajanja Pješčare, 3. korpus tzv. Armije BiH osnovao je  i posebnu postrojbu sastavljenu od prijeratnih sportskih strijelaca iz Zenice. Osim 3. korpusa i njegovih svih specijalnih postrojbi, Pješčaru su napali i specijalci 2. korpusa tzv. Armije BiH. Osvajanjem Pješčare, tzv. Armija BiH bi dodatno rascjepkala Središnju Bosnu koja je i prije lipnja 1993. bila podijeljena u enklavama – Žepče, dolina Lepenice i dolina Lašve. S kote Hrašće se, zapravo, kao na dlanu vidi najveći dio Lašvanske doline – dijelovi Travnika pod HVO-ovom kontrolom, Novog Travnika i Viteza, a cilj zauzimanja Pješčare bio bi odvojiti Novi Travnik i dijelove Travnika koji se spajaju s Novim Travnikom i tako nastaviti ofenzivu i zauzimanje Viteza, Busovače, Kiseljaka i Kreševa. Bila je to, zasigurno, najvažnija kota u Lašvanskoj dolini nakon pada Travnika jer su pripadnici Zbornog područja HVO-a Vitez imali posebne potvrde koje je izdavao Stožer ZP-a onima koji su sudjelovali na toj bojišnici, odnosno, tijekom jednodnevnih dopusta nisu morali ići na druge bojišnice. Pješčara je žestoko napadnuta i na Božić 1993., 25. prosinca, nakon zločina u Križančevom selu i odlaska konvoja Bijeli put, tzv. Armija BiH je najveći napor uložila u ponovni pokušaj  osvajanja kote Hrašće, a tog je dana poginulo 10 pripadnika HVO-a. U obrani Pješčare poginulo je ukupno 69 pripadnika Zbornog područja HVO-a Vitez, ranjeno ih je više od 100, a branile su je 1. i 2. bojna Frankopan brigade, PPN Tvrtko, PPN Vitezovi i PPN Žuti, a u ranoj fazi borbi i postrojbe zeničkog HVO-a.    Bitka za Pješčaru je prema brojnim analitičarima bila – prsa u prsa, pojedini vojnici HVO-a ubijeni su od streljačkih ekipa tzv. Armije BiH kroz puškarnice. Zračna crta koja je dijelila HVO i tzv. Armiju BiH bila je “duga” 150 metara, ali i dalje je to bio najširi prostor u Lašvanskoj regiji kojeg je HVO kontrolirao. Tijekom pokušaja osvajanja Pješčare, tzv. Armija BiH angažirala je gotovo 3 tisuće boraca 3. korpusa, dok je Zborno područje HVO-a Vitez raspolagalo s njih više od 300 koji su bili raspoređeni u smjenama u trajanju od 48 sati.