Stanimirović nema pojma o ubijenim Hrvatima, bio je na Mjesecu tada?!

MLADEN PAVKOVIĆ Od čuvenih Srba, uključujući Džakulu i Pupovca, nitko nema pojima o nestanku dr. Ivana Šretera, Junaka hrvatskog Domovinskoga rata. Traže ga već 25 godina Počelo je, počelo! Tužiteljstvo posebnog odjela za ratne zločine Tužiteljstva BiH podiglo je optužnicu za ratni zločin na području Orašja. Optuženi su Hrvati, pripadnici HVO-a da su tijekom 1992. i 1993., kao pripadnici HVO-a u Orašju, Vojne policije i policijskih struktura kao i stražara u tamošnjim logorima mučili ljude srpske nacionalnosti te na taj način počinili kazneno djelo protiv čovječnosti iz članka 172. KZ-a BiH. Tužiteljstvo će u ovom predmetu krivnju optuženih dokazivati pozivanjem oko 142 svjedoka i vještaka te priložiti opsežan materijalni dokaz. Sada s pravom, pod hitno, očekujemo uhićenja i kažnjavanje svih zapovjednika i stražara, prije svega onih iz koncentracijskih logora u Srbiji. Ali, i u onim u Hrvatskoj i BiH, gdje su bili mučeni i ubijani oni koji su branili i obranili svoju Domovinu, od četnika i zloglasne JNA. Naime, neki dan govorilo se i pisalo o obljetnici oslobođenja srbijanskog logora Bučje, nedaleko Pakraca. Sve smo pročitali, ali nigdje nema vijesti o uhićenjima tamošnjih ratnih zločinaca. Od čuvenih Srba, uključujući Džakulu i Pupovca, nitko nema pojima o nestanku dr. Ivana Šretera, Junaka hrvatskog Domovinskoga rata. Traže ga već 25 godina, ili bolje rečeno Srbi šute kao „zaliveni“. Tko ih uostalom više i pita o takvim stvarima, kad „istraga traje“! Dr. Vojislav Stanimirović iz Vukovara također nema pojma o nestalim i ubijenim Hrvatima u vrijeme kad je bio okupatorski gradonačelnik ovoga grada. Kad su ih odvodili i strijeljali, on navodno nije bio tamo, već – na Mjesecu! U svojoj knjizi „Godine koje će se pamtiti“ (dnevnik događanja), Školska knjiga 1995., Ivo Perić uz ostalo piše (str. 129): „…10. prosinca 1991…..Srpski agresori doveli su 20 studenog ove godine zarobljenike iz Vukovara i u logor Stajićevo, koji se nalazi na napuštenoj farmi oko 15 do 20 kilometara od Zrenjanina, okruženog bodljikavom žicom. Među tim zarobljenicima bilo je pripadnika hrvatske obrane, civila, te pacijenata iz vukovarske bolnice, kao i pacijenata iz ispostave te bolnice iz Borova Naselja. Logorski stražari su se od početka najbrutalnije odnosili prema tim zarobljenicima. Prisiljavali su ih da sjede s rukama prekriženim za vratom i  i pognutom glavom. Tukli su ih i vrijeđali. Ako bi nekoga izveli iz paviljona,odmah bi se zatim čuli pucnji. Rekli bi da je dotični pokušao bježati, pa su ga zbog toga ubili. Jedno kazivanje o mučenju tih zarobljenika glasi: „Svake su noći ti zarobljenici oko 2 ili 3 sata ujutro izvođeni vani. Tamo ih je čekalo 12 vojnika koji su ih udarali nogama i rukama, te ih tukli pendrecima sve dok nisu izgubili svijest. Ciljali su žrtvama prsa, trbuh, leđa, bubrege, ruke i noge. Kad bi žrtva pala ne mičući se, ostavili bi je tamo da dođe svijesti i vratili unutra. Ljudi bi glavinjali do paviljona, stenjali i padali na pod. Slijedeće bi se noći sve to ponovilo..“ Nekoliko zarobljenika je od gladi, promrzlosti i batina umrlo.“ Takvih, ali i još gorih priča ima na stotine. Srbi, kao agresori, čak ni ne priznaju da su na njihovim područjima bila mučilišta, bez obzira na tisuće svjedočanstava. Ono što je možebitno još teže je činjenica da su najvjerojatnije negdje u Srbiji zakopani nevini Hrvati iz Domovinskog rata koji se još uvijek vode kao nestali. To je vjerojatno jedan od razloga zbog čega se ne mogu pronaći masovne grobnice, poglavito u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Nu, ima tu još jedan srbijanski štos. Da prikriju logore u kojima su tijekom agresije mučili Hrvate oni neprestano, kontinuirano okreću temu na logor Jasenovac koji je djelovao u II. svjetskom ratu, ali i nakon njega. Na taj način čitavo vrijeme optužuju Hrvate, izmišljaju „svemirske“ brojke ubijenih, samo i iz razloga da netko i njih ne pita: A što je s vašim „Jasenovcima“, koji su poput Auschwitza djelovali u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata? Gdje su uostalom zapovjednici i stražari tih sabirnih logora? Kako to da njih, ni nakon 25 godina od početka agresije, nitko ne uhićuje i sudi, tim više što živih svjedoka ima na tisuće i tisuće? Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)