Stanković na javnoj televiziji drsko reciklira zloćudne laži velikosrpske propagande o Tuđmanovom "antisemitizmu"

 "U Tuđmanovoj knjizi 'Bespuća povijesne zbiljnosti' postoji osnova za tvrdnje o njegovom antisemitizmu" - izrekao je mrtav hladan, očito uvjeren u istinitost svog iskaza, voditelj TV emisije "Nedjeljom u 2", Aleksandar Stanković, u nedjelju, 2. 10. 2022. (HTV, 1 program, 14:00 sati), u razgovoru s gostom Davorom Šternom.

Dakako nije prvi put da "Aca nacionale" lupeta (najblaže rečeno) i donosi svoj sud u stvarima o kojima pojma nema, ali ovoga puta, to ne bi smjelo ostati bez reakcije javnosti - jer riječ je o doista zloćudnoj, perfidnoj, monstruoznoj objedi, o laži koju je u vrijeme rata (90-ih godina XX. stoljeća) koristila velikosrpska propaganda u specijalnom ratu protiv Republike Hrvatske i njezina predsjednika (ista ona ekipa SDB-a i KOS-a koja je u kolovozu 1991. godine minirala židovsku grobnicu na Mirogoju i zgradu Židovske općine u Palmotićevoj ulici u Zagrebu), a čija je nakana bila: prokazati Hrvatsku i njezin državni vrh u svijetu kao "ustaše", "fašiste" i "antisemite" i tako onemogućiti borbu hrvatskog naroda za samostalnost i slobodu i njegovo prihvaćanje u zajednici civiliziranih naroda.

 Laž što ju je (svjesno ili ne - jer čovjek moguće i ne zna istinu) izrekao Aleksandar Stanković, razotkrivena je prije više od 30 godina, pa se utoliko prije ne možemo niti smijemo pomiriti s time da se takve opskurne i zlonamjerne izmišljotine i dalje ponavljaju i to na mediju koji mi građani financiramo svojim novcem, na televiziji koja bi morala biti javna i ispunjavati svoju zakonom propisanu ulogu istinitog i nepristranog informiranja javnosti.

 U svojoj knjizi Kako se to može biti Hrvat (Ceres: Zagreb, 1992.), na str. 40. i 43., poznati francuski intelektualac židovskog podrijetla, Alain Finkielkraut, u svijetlu besprizorne velikosrpske kampanje koja je iz Beograda svoje pipke usporedo s agresijom na Hrvatsku pružala preko najutjecajnijih zapadnih medija, a sve ne bi li oblatila dr. Franju Tuđmana kao "antisemita" (a preko njega i Republiku Hrvatsku), on spominje upravo ovaj slučaj ("inkriminirane" knjige hrvatskog predsjednika): 

Inkriminirana knjiga dr. Franje Tuđmana - najveći kritičari nisu je ni pročitali

(Ardesa slike: http://akademija-art.hr/wp-content/uploads/01_aa_kalendarium/2016/04%20travanj/10/knjige/3638.jpg)

"(…) Srpska propagandna služba prevela je i vladama velikih zemalja i svjetskim medijima razaslala petnaest od petsto stranica te knjige. Je li točno da na tih petnaest stranica Tuđman sumnja u stvarnost zatora Židova? Ne, on se jedino laća kritičkog preispitivanja različitih izvora koji donose broj žrtava.(…) I napokon, on zamjera izraelskim Židovima što i sami spram Palestinaca provode genocidnu politiku. (…) I to je dovoljno! – odgovorit ćete. Svakako, no ne bi li poštivanje činjenica protivno svim revizionizmima, nalagalo da se optužbe provjeri na izvornome tekstu? Takav bi se izlet pokazao vrlo poučnim."

 I potom, nakon argumenata koji razotkrivaju suštinu i tijek agresivnog, barbarskog  rata protiv Hrvatske i njezina naroda, Finkielkraut dalje u tekstu otvoreno i jasno kaže:

 "(…) Zbog toga mi se učinilo nužnim da blagoslov židovskoga pamćenja uskratim osvajačkoj Srbiji, te da onemogućim regrutiranje mrtvih, čijim se čuvarom osjećam, i to od današnjih poklonika 'etničkog čišćenja'."

 Autor ovih redova je očito jako dobro znao što sve srpska propaganda poduzima, koje su njezine metode i zašto se tako napadno i posesivno agresor vezuje uz židovski narod i njegovu sudbinu. A znao je dobro i tko je tko u osvajačkom, agresivnom ratu za "Veliku Srbiju" i zašto su Hrvati na meti kao "antisemiti".

 Srpske tajne službe su, dakle, istrgnule 15-ak stranica iz knjige dr. Franje Tuđmana (Bespuća povijesne zbiljnosti, Zagreb, 1989.), prilagodile taj tekst potrebama svoje propagande i potom ga razaslale po svijetu i predstavile kao "originalni prijevod". Taj frizirani, iz konteksta istrgnuti dio teksta, tako postaje okosnicom teških optužbi kojima se nastoji potkrijepiti lažna teza o autorovu "antisemitizmu", što se provlači do danas, unatoč činjenici da je laž odavno razotkrivena.

 U istoj knjizi (Bespuća povijesne zbiljnosti, prvo izdanje iz 1989. godine), postoji još jedan "crimen" koji se pripisuje autoru, a sastoji se u citiranju (sic!) izjave Vojislava Prnjatovića (Srbina iz okolice Sarajeva angažiranog u ratu na strani četnika) koju je on dao nakon puštanja iz ustaškog logora Jasenovac, 1942. godine "Komesarijatu za izbeglice i preseljenike" u Beogradu (tijelo formirano od "vlade" Milana Nedića i SPC kao srpski propagandni stožer protiv NDH).

 U toj izjavi, Prnjatović ne bira riječi u optužbama na račun Židova u Jasenovcu i o njima se izražava vrlo grubo i uvredljivo, kriveći ih među ostalim i za to da su u svome interesu (a protivno interesima Srba i drugih zatočenika), "uzurpirali unutarnju upravu logora" itd. Dakle, to se dr. Franji Tuđmanu uzima kao jedna od krunskih optužbi za "antisemitizam" (iako su riječi Prnjatovićeve, a ne njegove), mada je Srpska pravoslavna crkva u više navrata u svojim listovima - Pravoslavlju i Spomenici SPC (koja se od 1970. godine objavljuje u spomen jasenovačkim žrtvama) tiskala istu izjavu u originalu (bez izmjena i ograda) i sve je prošlo bez ikakvih reakcija i osuda (!?).

 Tako je, primjerice, službeni list SPC, glasilo Srpske patrijaršije u Beogradu (Pravoslavlje), povodom obilježavanja 60-e obljetnice "proboja logoraša iz logora Jasenovac" (travnja 2005. godine), objavio raspravu vezano upravo za tu temu. Reakciju je izazvalo pismo predsjednika Saveza jevrejskih opština Srbije, Jaše Almulija, koji je javno u medijima protestirao zbog objavljivanja "spornog" teksta izjave Vojislava Prnjatovića (iz 1942. godine), odnosno, njezinog uvrštavanja u građu koju sadrži "Spomenica SPC"  (objavljena u znak sjećanja na žrtve jasenovačkog logora). U "Spomenicu" je tekst uvrstio vladika SPC, Atanasije Jevtić, uz eksplicitne navode citata u kojima Prnjatović na uvredljiv način (s mržnjom i gađenjem) govori i Židovima u logoru, njihovim međusobnim odnosima i odnosima prema drugim zatočenicima, nemoralnim radnjama koje su navodno poduzimali koristeći svoj "povlašteni položaj" u logorskoj upravi itd.

(Vidi: https://www.politika.rs/sr/clanak/112948/Patrijarh-Pavle-zaduzio-i-jevrejsku-zajednicu; stranica posjećena 2. 10. 2022.)

 I nije to sve. Dr. Franji Tuđmanu, zamjeralo se i što je u istoj knjizi na više mjesta citirao navode iz knjiga Ante Cilige, visokog komunističkog dužnosnika koji je u SSSR-u bio obilježen kao "izdajnik" i robijao u gulagu samo zato što se protivio Staljinovom teroru, a potom, po povratku u Hrvatsku jedno vrijeme bio zatvoren u Jasenovac, a poslije rata od svojih "drugova" progonjen sve do smrti: samo zato što se nije odricao svoje istine o ratu, partizanima, Staljinu, komunizmu i o logoru Jasenovac i svemu što se u njemu događalo (a u dobroj se mjeri poklapa s onim što su na istu temu svjedočili spomenuti Vojislav Prnjatović, kao i mnogi drugi zatočenici: Juraj (Đorđe) Miliša, Milko Riffer itd.).

 Nama koji plaćamo pretplatu "Hrvatskoj" televiziji, u većini je odavno posve jasno da ova kuća ne reagira na primjedbe gledatelja i da od takve uhljebničarske ustanove ne možemo očekivati kvalitetu, pa ni kad je u pitanju pismenost i kompetentnost onih koji uređuju i vode emisije, ali ovakvo nastupanje voditelja Aleksandra Stankovića koji je u posljednjih 30 godina izgradio o sebi imidž nedodirljive veličine (kako i zašto to samo nebo zna - i oni koji vode HTV) da ga više iz te pozicije ne bi pomaknulo ni tuce novinarskih genija - jer takvima pristupa 'Prisavlju' nema - jednostavno je SRAMOTNO. Sramotno i jadno.

 Klevetati pokojnog predsjednika dr. Franju Tuđmana (a preko njega i Hrvatsku) javno i na tako drzak i bezobrazan način, uz pomoć opskurnih, izlizanih i recikliranih velikosrpskih laži koje su razotkrivene prije više od tri desetljeća, ispod svake je razine - pa čak i za takvu uhljebničarsku kuću kao što je HTV.