Stari hrvatski običaji vezani uz dan svete Lucije – što su radili Slavonci, Podravci i Međimurci?
Naši etnolozi Milovan Gavazzi i Josip Brlek, a i pisci u zbornicima za narodni život i običaje HAZU-a, Lovretić, Lang, Kotarski i Laszowski, opisuju dosta običaja vezanih za Lucijin dan.
Kako blagdan sv. Lucije pada na zimski solsticij, kada je dan najkraći, a sunce izlazi sve ranije, to označuje pobjedu svjetla nad tamom. U Zlatnoj legendi Jacobus de Voragine (oko 1260.) piše da ime Lucije dolazi od lux, što znači svjetlost, i od toga dana nakon dugih, tamnih, zimskih noći sunce je sve jače i toplije. To je nagovještaj Božića, a to se odražava i u životu, pa su s time povezani i neki običaji u narodu.
Na Lucijino u Slavoniji i Podravini mladež tikvi izreže oči, nos i usta, u tikvu se stavi svijeće i noću se plaše djeca pod prozorom. Mladež zna putom vikati: »Ide Luce« ili u Podravini »Peš po Lucijaj« (kako u Kalnovačkim razgovorima piše akademik Ivan Golub). Ženska osoba unosi žeravicu u kuću i plaši djevojke da marljivo rade ručni rad. Ponekad se u kosu stave goruće svijeće. Svijeće se povezuju s Lucijom (lux, lucere = svjetlo, svijetliti, Lucija = Svjetlana).
U Slavoniji Lucija donosi i sitne darove u kuću kao i sv. Nikola. U Otoku kod Vinkovaca nosi se kroz začarano selo puna tava žara. U Taboru, u Zagorju, na sv. Luciju žene ne predu.
Najčešći je običaj sijanje zrnja pšenice (raži, leće ili graha) u tanjuriće, da bi do Božića izraslo. Zrno simbolizira novi život, a zelene vlati vitalnost i snagu. Po tome kako zrnje proklija može se prognozirati kakva će biti ljetina. Ako loše klija, bit će mršava žetva. Kako od Lucije do Badnjaka ima dvanaest dana, može se očitati kakva će biti sljedeća godina: jedan dan kao jedan mjesec. Ili drugi običaj: ako djevojka hoće znati hoće li se udati, na 12 papirića napiše se muško ime, a trinaesti ostane prazan. Svaku se večer vadi jedan papirić i ne gledajući ga baca se u vatru. Na Badnjak po ponoći izvadi se posljednji papirić; ako bude prazan, nastupajuće godine ne će biti svatova.
U Međimurju se peče okruglo kukuruzno pecivo (bez soli i masti) i daje se stoci i ljudima (spašava od bjesnoće). U kajkavskim se krajevima nakon Lucije počne izrađivati stolčić i štap od drva, svaki dan po nešto. Ako se kod ponoćke na to stane i okrene prema narodu, mogu se vidjeti vještice.
Izvor:Narod.hr
Autor: ph/Foto: snimka zaslona
