STIJENA
STIJENA
Na obali pokraj mora
Stoljećima stijena stoji
To je moga roda znamen
Da još diše i postoji
Sred nevera i oluja
Od stoljeća sedmog brate
Ovaj kamen povijest piše
I podsjeća na Hrvate
Urezana tu su slova
Od predaka naših davnih
Još od kneza Višeslava
I njegovih dana slavnih
Preko dičnog Trpimira,
Zdeslava i Domagoja,
Do ponosnog Branimira
Sina roda kraljevskoga
Tomislava silnog pamte
Osvajači i vladari
Pred njegovim mačem bježe
Mleci, Ugri i Bugari
Kruna Petra Krešimira
Hrvatsku je zakrilila
Slava Dmitra Zvonimira
Čelični je štit joj bila
Hrvatska je uvijek spremna
Na braniku svoga Krista
U njezinoj povijesnici
Vjera žarkim sjajem blista
Već od pape Agatona
S kojim Porga savez sklopi
Hrvat posta Rimu vjeran
S kršćanstvom se narod stopi
„Dragom sinu“ Branimiru
Papa Ivan Osmi piše
I blagoslov svoj mu daje
Jer Hrvat za Krista diše
Berislavić Petar hrabri
Europu je obranio
Na put stao nevjerniku
Osmanlije porazio
Predziđe kršćanstva cijelog
Hrvatska je tada bila
Usred bura i oluja
Za slobodu krv je lila
I Nikola Šubić Zrinski
Europu je zadužio
Junačkom je svojom smrću
Bedeme joj obranio
Plemić roda hrvatskoga
Pod Sigetom hrabro pao
I sa svojim junacima
U povijest se upisao
Slava Zrinskih, Frankopana
Opjevana u narodu
Ostala je vječni znamen
Žrtvovanja za slobodu
Ponajljepši dio Zemlje
Bog je dao Hrvatima
More plavo, gore, polja
To je naša Domovina
I ta tvrda kremen stijena
Što u more plavo gleda
Svjedokom je živim brate
Da svog doma Hrvat ne da
Zlatko Pinter, prosinac 2017.
