'Što bi danas rekli poginuli branitelji da vide ćirilične ploče i čuju "urlanje" Pupovca u Vukovaru?''

Ako je već ovaj premijer želio provesti nekakav zakon, onda je prvo trebao otići na Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskoga rata u Vukovaru, zastati kod 938 bijelih križeva i zapitati se: što bi svi ti ljudi koji su dali živote za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu danas rekli o tim jadnim pločama, odnosno upitati ih – jesu li se za to borili?

O temi ''Vukovar'', odnosno o svemu ružnome što se u zadnje vrijeme veže za hrvatski Grad Heroj oglasio se i hrvatski novinar, publicist i dragoovoljac domovinskog rata Mladen Pavković, čije priopćenje prenosimo u cijelosti:

''Što bi danas rekli poginuli branitelji da vide ćirilične ploče i čuju "urlanje" Pupovca u Vukovaru?

Oni koji su početkom devedesetih godina, na poziv dr. Franje Tuđmana, prvog hrvatskog

predsjednika i vojskovođe bili prvi kad je trebalo, koji su u trapericama, patikama i oružjem kojeg su manje-više sami kupili, otišli u obranu hrvatske države, danas su na dnu dna. Njihovu veličanstvenu pobjedu ne može spasiti ni povremeno dodjeljivanje prigodnih odličja i priznanja koja u zadnje vrijeme pojedincima i nekim vojnim i policijskim postrojbama uručuje predsjednik države. Sve je to došlo prekasno – 23 godine su prošle od početka srpske agresije. Osim toga, kad predsjednik Josipović i dodjeljuje priznanja za ratne zasluge, u većini medija to se prešućuje i marginalizira. Sa Vukovarom je izgleda sve počelo, sa njim će se, prema svemu sudeći, sve i završiti. Naime, za hrvatsku Vladu, a osobito premijera Milanovića, koji je u vrijeme rata studirao i nije se priključio obrani Hrvatske, najvažnija je stvar postaviti dvojezične ploče, na ćirilici i latinici, u ovome gradu junaka, što svakim danom sve više po drugi puta ubija bivše hrvatske branitelje, rodbinu poginulih i tisuće civila koji su prošli pakao velikosrpske agresije i okupacije. Ako je već ovaj premijer želio provesti nekakav zakon, onda je prvo trebao otići na Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskoga rata u Vukovaru, zastati kod 938 bijelih križeva i zapitati se: što bi svi ti ljudi koji su dali živote za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu danas rekli o tim jadnim pločama, odnosno upitati ih – jesu li se za to borili? I umjesto da sada raspravljamo o izgradnji gospodarstva u Vukovaru, o zapošljavanju tamošnjih ljudi i tome slično, netko je smislio (nije to bez razloga, budite uvjereni) da su ploče glavni problem ovog napaćenoga grada. Čak i ministar branitelja, koji bi trebao biti uz hrvatske branitelje – okrenuo se protiv njih. Taj čovjek više nema nikakvu podršku, on je ministar bez branitelja, savjetnika i bez Vukovara, kako je jednom rekao ratni junak Stevo Culej, čijeg su brata srpski četnici masakrirali u Borovu Selu. Vukovar danas brane isti oni koji su ga branili i 1991. I što se događa tim ljudima okupljenim oko Stožera? Svako malo ih privode na informativne razgovore, prijete im, ucjenjuju. Čak im je sumnjiv i Josip Klemm, predsjednik Udruge Specijalne policije Domovinskog rata, iako je to čovjek koji je rođen za funkciju ministra branitelja. Kakav Matić! Kad je ovih dana Matić odlazio u Beograd pričao je na sva zvona kako će moliti da se hrvatski branitelj Veljko Marić kojeg su Srbi osudili čak na 12 godine zatvora (dobio je dvije godine više nego Karl Doniz, zamjenik Hitlera na Nirnberškom procesu!) prebaci na odsluženje daljnje zatvorske kazne u Hrvatsku, a što je prije toga taj isti Matić govorio o Mariću-sve najgore! I naravno nije postigao ništa. Marić je još uvijek u srpskom logoru, obitelj mu nema ni za kruh, a Hrvatska (osim branitelja) šuti. U medijima se (svaka čast izuzecima) i dalje piše o Domovinskome ratu kao o nečem negativnom i problematičnom, premda je on bio temelj na kojem su izrasle hrvatska sloboda, suverenost i neovisnost. Ministarstvo branitelja, koje u svom zaštitnom znaku ima crnog goluba (sic!) ni na to ne reagira. Sve ono što je bilo veličanstveno i pozitivno se prešućuje. Najbolji dokaz za to je – Vukovar, ali i Škabrnje. O Pakracu koji je prošao iznimno veliku ratnu tragediju više nitko nema pojma. Djeci u školi nameću zdravstveni odgoj (što i nije loše), ali tek površno i marginalno ih uče o stvaranju hrvatske države (I to - namjerno.). Nu, marginalizacija hrvatskog Domovinskoga rata počela je 2.000 godine, kad su na vlast došli drugovi Ivice Račana, u čemu im je pomogao Dražen Budiša, čovjek koji je izgubio sve kriterije i koji će na žalost ostati upamćen u hrvatskoj povijesti kao politički kameleon, odmah iza Pupovca i Mesića. Nevjerojatno je koliko Mesić i Pupovac pridaju važnosti sami sebi. A ni ne naslućuju da su "pjena od sapunice", obični "toaletni papiri". Mesić čak ne vidi ništa sporno što je "slučajno" vraćajući se iz Australije "izgubio" milijune dolara koje su mu dali tamošnji Hrvati za obranu Domovine!? Nije li i to jedan od razloga što Hrvati koji žive u inozemstvu, koji su svesrdno pomagali Domovinski rat, više se gotovo i ne žele vratiti u Hrvatsku, sve dok je Mesića, Perkovića i Račanovih suboraca? U Hrvatskoj se bez problema na obljetnice partizanskih "oluja" može mahati jugoslavenskim zastavama, "cupkati" srpska kola i nositi krvave zvijezde petokrake, kakve su nosili i srpski četnici kad su okupirali Vukovar. Osim toga, pogledajte samo na što nalikuje Hrvatska radio televizija? Tamo i emisije o psima imaju bolji tretman nego ljudi koji su stvorili hrvatsku državu. Nemamo ništa protiv da ta televizija radi "jugoslavenski" program, da bude glasnogovornik onima koji su trenutačno na vlasti, ali zbog čega svi mi moramo mjesečno plaćati ovaj nesnošljivi program? Kad ste primjerice na toj i takvoj televiziji gledali jednosatnu emisiju o Vukovaru, Škabrnji, spaljenim Ćelijama, Voćinu..., to su za njih vijesti jedino ako u tim gradovima i mjestima dođe do nekih ekscesa. HTV "pokriva" sve svjetske strahote, a domaće "ne vidi". I mi to plaćamo!!! Nu, kako bilo da bilo, došlo je vrijeme da više ne dozvolimo daljnje ugrožavanje digniteta hrvatskog Domovinskoga rata i njegovih nositelja. Većina političara jednostavno više nije dobro došla na obilježavanje obljetnica iz Domovinskoga rata. Neka pale svijeće i polažu vijence sami, a ne da koriste skupine branitelja kao "tapete". S onima koji su iznijeli ovaj rat, koji su najzaslužniji za hrvatsku samostalnost, ne smije se marginalizirati, a još manje s njima obračunavati, jer je riječ o čestitim i odvažnim ljudima koji su, kad je trebalo, časno i uspješno obavili svoje zadaće." Izvornu vijest možete pogledati OVDJE