Što možemo očekivati od Saveza za Hrvatsku?

Uz bezbrojne pokušaje ujedinjavanja koji na hrvatskoj desnici traju već godinama bez imalo uspjeha, mi koji nismo skloni neprestanoj primopredaji vlasti na relaciji HDZ-SDP pri čemu je često vrlo teško razlikovati jedne od drugih već smo počeli gubiti svaku nadu. Taj golemi ego koji su čelnici većine desnih stranaka uvijek postavljali iznad svakog hrvatskog interesa uvijek je pobijedjivao nužnu potrebu stvaranja jednog zajedništva koje bi se kako-tako moglo suprostaviti komunistima taktički rasporedjenim u navedene dvije stranke.   Meni osobno dojadilo je uvijek birati izmedju manjeg i većeg zla i ozbiljno sam razmišljala o tome da za buduće izbore jednostavno uradim ono radi čega sam uvijek kritizirala druge: zavalim se u fotelju i ostanem doma. Nije se činilo kako ima imalo šanse da se bilo što promijeni na bolje, pa samim time ni neki izlazak na izbore nije se činio svrsishodnim. I znam kako nisam jedina koja je tako razmišljala.   Tim više je vijest o osnivanju Saveza za Hrvatsku odjeknula izuzetno pozitivno medju biračima desnice, jer se čini kako će konačno postojati netko radi kojeg će se isplatiti otići na biralište. Moram ovdje napomenuti kako se služim izrazom desnica iz razloga što je to uobičajeno kod nas, iako u biti mislim na one čiji su politički i ini stavovi bazirani prvenstveno na nacionalnim interesima naše zemlje.   Program koji je u skraćenom obliku predstavio Savez za Hrvatsku obuhvaća sve ono čime se ne bave ni HDZ a još manje SDP, a bez čega Hrvatska kao država jednostavno polako umire. Ukoliko se Savez bude držao svog programa, šanse da nam se ta naša država održi znatno će biti povećane.   Kao izrazito pozitivnu stranu vidim to što su se ljudi u Savezu uspjeli okupiti oko zajedničkog cilja, zanemarajući razlike koje su, realno gledajući, povelike. Jako mi je drago u svemu tome vidjeti HDSSB, koji je inače regionalna stranka i kojoj se, ukoliko se ovo održi, pruža mogućnost šireg djelovanja, što smatram vrlo pozitivnim. Ne cijene samo Slavonci generala Glavaša. Ali mi je drago vidjeti i ostale, od kojih neke i osobno poznajem i znam kako su časni i pošteni ljudi, koji nisu skloni prodavati se, iako se u mnogo stvari ne slažem s njima. Ali upravo bi to slaganje ili neslaganje u svim ostalim stvarima trebao biti zanemarivi faktor za sve nas, jer ako budemo tražili nekog tko će savršeno odgovarati u svemu što mi mislimo, bit ćemo vječno osudjeni na relaciju HDZ-SDP.   Naravno da ne očekujem čudo, dapače, mišljenja sam kako je pred Savezom za Hrvatsku izrazito težak i mukotrpan put. Na stranu to što očekujem tešku medijsku blokadu kada se stvari zahuktaju, nikada nije lako održati dvije-tri stranke na okupu, a kamoli ovoliki broj, a da jedni drugima ne počnu podmetati, boriti se svatko za veću i bolju poziciju i u konačnici, prodavati jedni druge.   Tome možemo dodati i to kako Karamarko na ovo sigurno neće mirovati. Karamarko je sada u situaciji da skupo plaća svoju pogrešku koju je načinio kada je djelovanje i općenito retoriku HDZ-a sveo na gospodarska i ekonomska pitanja, zanemarujući u potpunosti nacionalna. Vjerujem kako je mislio da će taj posao za njega odraditi koalicijski partneri HSP AS i HČSP, koji će mu privući desne glasače, bez da se on treba na bilo što bilo kakvom svojom izjavom i obećanjem obvezati.   U situaciji kada na jednoj strani imamo komuniste najgore vrste koji nesmiljeno provode na svim poljima praksu svojih predaka i na drugoj neku blažu verziju, to bi mu najvjerojatnije i prošlo. Da se nije pojavio Savez za Hrvatsku.   Ovako, postavlja se pitanje zašto bi netko tko nacionalno misli dao glas onima koji će ga na neki način samo proslijediti HDZ-u, bili oni dobri ili ne, umjesto da direktno glasa za oni koji su mu daleko bliži po svojim stavovima.   Ne sumnjam kako se i u samom Savezu nalaze Karamarkovi 'trojanski konji' koji će pokušati odraditi svoj posao kada za to bude vrijeme, a sigurna sam kako će se dio ljudi iz Saveza i te kako prodati ako cijena bude dovoljno visoka.   No, ono što će ostati, ako ostane, bit će kao svjetlo na kraju tunela.   Jer, ne zavaravajmo se, mi jesmo u dubokom, mračnom tunelu iz kojeg se izlaz ne vidi tako skoro.   Tim više, ovo je šansa koju moramo zgrabiti i raditi sve što je u našoj moći da tim ljudima pomognemo, jer ako ovo propadne, a za to uvijek postoje šanse, mi drugi izlaz jednostavno nemamo.   Izbor koji nam se ovaj čas nudi vrlo je jednostavan: možemo nastaviti sa starom hrvatskom navadom da svakome nalazimo neku manu, da nam nitko nije dovoljno dobar i da pljujemo po svemu i svačemu i time uništimo ovo što se počelo stvarati.   Ili možemo, za promjenu, djelovati i misliti pozitivno. I pomoći da se konačno pojavi jedna alternativa strankama koje su do sada obnašale vlast, a koje nam ništa dobroga nisu donijele.   Ja sam za to da pomognemo.   Čak i da se dogodi ono najgore, pa cijela stvar propadne, bar ćemo si uvijek moći reći kako smo pokušali i kako ničim nismo doprinijeli toj propasti i savjest će nam biti mirna.   A tko zna, možda se dogodi čudo i Savez za Hrvatsku postane relevantna politička snaga koja će predstavljati interese za koje se i sami borimo već godinama.   Ako ne pokušamo, nećemo ni znati.   A ako su se ti ljudi mogli ujediniti unatoč svojim razlikama, onda bi i mi trebali biti sposobni podržati ih, unatoč tome što se možda nećemo uvijek složiti sa svim što će učiniti ili izgovoriti.   Izbor je ovaj put na nama. Diana Majhen