Stožer za obranu hrvatskog Vukovara: SABOR RH I HRT - izvješće

SABOR RH I HRT - izvješće 1. Pripadnici Stožera za obranu hrvatskog Vukovara predali su na urudžbeni odjel Sabora potpise 54 saborska zastupnika 

 HDSSB-a,-7potpisa

 HDZ-a,-43 potpisa

 HSP-a AS,-1 potpis

 HSS-a,-1 potpis

 HSU-a i 1-potpis

SDP-a,-1 potpis, kojim će u proceduru 12. zasjedanja uvrstiti točku o izradi i objavi registara.

2. Boravak pred saborom iskorišten je za upozorenje kako se točka o dvojezičnosti u Vukovaru ignorira od rujna 2013., neprekidnim premještanjem naniže u dnevnom redu. Jasan je to dokaz tko je za dijalog a tko ne. 3. Referendum - saborskim zastupnicima je još jednom ukazano na neprimjereno ignoriranje 635000 potpisa za referendum koje je Stožer predao u proceduru.

4. HRT - dolaskom pred zgradu HRT-a i postavljanjem transparenata po treći put, stavljamo do znanja hrvatskoj javnosti kako je strpljenju populacije u čije ime govorimo došao kraj. Imajte to na umu. Snažna cenzura vijesti i dokumenata koje plasiramo u javnost, a istodobno preferiranje "druge strane" jasno svjedoči o prljavim namjerama. To je očito kršenje osnovnih programskih načela javne televizije,financirane od poreznih obveznika. Posebno se to odnosi na referendum oko kojega mnogi iznose laži, dok se naša pojašnjenja prešućuju , a činjenice skrivaju. Krajnje brutalno se iskorištava laž da se  predloženim referendumom smanjuju prava manjina jer se ona međunarodnim sporazumima te dogovorom unutar lokalne zajednice mogu i dalje nastaviti ostvarivati kao i do sada. Preduvjet je ostvareni dijalog većine i manjine te stvarni suživot na teritoriju te lokalne zajednice, čime zadovoljavamo članak 8.ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. U konačnici odredba o 50% je već bila sastavni dio hrvatskog zakonodavstva i nitko je nikada nije prozivao upitnom ni diskriminatornom. 

Istina o referendumu

Cijela politička elita, uključujući i takozvanu oporbu, uvjerava narod kako do referenduma koji je inicirao vukovarski Stožer ne može i ne smije doći. Nameću neistine, šire jednoumlje.

Povjerenik za pravna i temeljna pitanja Stožera za obranu hrvatskog Vukovara Vlado Iljkić opovrgava 6 najčešćih nametnutih neistina vezanih uz referendum o ćirilici:

*************************************

I eto nas kod prve - nije referendum o ćirilici nego o usklađivanju hrvatskog zakona s onim većine najrazvijenijih država u EU. Tim se promjenama ne mijenjaju prava manjina nego se ona primjenjuju u mjestima u kojima je 50% stanovništva druge nacionalnosti.

Pravni sustav u Republici Hrvatskoj prepoznaje tri načina ostvarivanja ovih  prava :

1. Sam Ustavni zakon – 1/3 u jedinici lokalne i područne samouprave

2. Međunarodni ugovor – npr. Italija – Hrvatska u odnosu na Istru

3. Lokalni statut – npr. Česi u Daruvaru

Predloženom promjenom mijenja se samo uvjet za ostvarivanje prava po prvoj osnovi – samom Ustavnom zakonu – to znači da se za manjine čije je predmetno pravo regulirano međunarodnim ugovorom (Talijani) ili lokalnim statutom (Česi u Daruvaru) ništa neće promijeniti. Tome treba dodati i činjenicu da te manjine ne prelaze trećinu stanovništva u niti jednom gradu ili općini pa po važećem Ustavnom zakonu po osnovu 1/3 ionako ne bi imali   pravo na ravnopravnu službenu upotrebu jezika i pisma (iznimka, općina Grožnjan u Istri, ali za Istru je pitanje ravnopravne upotrebe jezika ionako regulirano ugovorom između Hrvatske i Italije).

Zanimljivo je napomenuti i to da ni Srbi u gradu Vukovaru nisu pravo na posebne, odvojene  vrtiće, osnovne i srednje škole stekli na osnovu niti ½ niti 1/3 jer ih po pretprošlom, tada važećem popisu nije ni bilo toliko a to pravo, kao i mnoga druga prava su ipak konzumirali bez poteškoća. Ovo je dokaz da se u Hrvatskoj poštuju i da će se poštovati Ustav, Zakoni i Međunarodni ugovori i da nema nikakvog razloga od svega navedenog birati najbolja rješenja za suživot zajednica na lokalnoj razini.

"Ovim se referendumom uskraćuju prava manjinama." - NIJE TOČNO!

Smanjenje prava manjina bi značilo da se, primjerice dvojezični natpisi na sudovima, na koje po važećem Zakonu imaju pravo ne bi mogli stavljati po novom. Dakle, da je njihov opseg manji. Ali to nije tako. Pravo na ravnopravnu službenu upotrebu jezika bi ostalo istog opsega, ali bi se predloženom izmjenom promijenio uvjet za ostvarivanje toga prava (postotak koji manjina treba činiti u gradu ili općini).

"Navedena prava su stečena i ne mogu se mijenjati." - NIJE TOČNO!

Ustavni zakon donesen je u osloncu na Okvirnu konvenciju o zaštiti nacionalnih manjina. Glede ravnopravne službene upotrebe jezika nacionalne manjine, ona propisuje dva uvjeta: postojanje stvarne potrebe i zahtjev manjine. Stvarna potreba treba biti objektivno određena i u pravilu se određuje udjelom stanovništva (postotkom). Konvencija ujedno određuje koja se to mjera, kojom se ograničavaju Konvencijom zajamčena prava manjina, ne smije poduzimati. Riječ je o mjeri preseljavanja stanovništva kako bi se promijenili omjeri između većinskog i manjinskog stanovništva s namjerom da se manjini onemogući ostvarivanje zajamčenih prava. Druge mjere Konvencija ne zabranjuje jer one mogu biti opravdane i legitimne. Drugim riječima, iz Konvencije ne proizlazi da se jednom postavljeni kriteriji, uz iznimku mjere namjernog preseljenja stanovništva, ne bi mogli postrožiti ili ublažiti. Primjenu konvencije nadzire Savjetodavni odbor i Odbor ministara Vijeća Europe. Kada je RH propisivala uvjet da nacionalna manjina mora činiti većinu (50% + 1) u nekom gradu ili općini, Savjetodavni odbor je u svojem mišljenju naveo da je kriterij visok pa stoga treba što više poticati gradove i općine da koriste svoje pravo da lokalnim statutom propišu niže kriterije za uvođenje ravnopravne službene upotrebe jezika i pisma manjine. Savjetodavni odbor, dakle, nije rekao da je kriterij većine protivan Konvenciji nego je samo potaknuo gradove i općine da ga, služeći se svojim diskrecijskim pravom, snize lokalnim statutima. Predloženo referendumsko pitanje je na toj liniji. Lokalnim statutima ali i poboljšanim postojećim i novim Bilateralnim ugovorima bi se i dalje mogao sniziti postotak.

"Izmjena bi bila protivna ugovorima potpisanima s EU i izazvala bi

krizu poput Lex Perković." - NIJE TOČNO!

Trebalo bi precizirati o kojem je točno ugovoru riječ jer se ugovori koje sklapa RH moraju objaviti u Narodnim novinama kako bi ih svi mogli pročitati. Ugovor o pristupanju RH Europskoj uniji sadrži niz odredaba, primjerice o ribarstvu, poljoprivredi, carini, ili npr. pravosudnoj suradnji u kaznenim predmetima (gdje ulazi Lex Perković), ali nema odredbi o ravnopravnoj upotrebi jezika manjina i postocima. Uostalom, kako bi takve odredbe i moglo biti kada Francuska, jedna od najznačajnijih članica EU, Konvenciju koja dotično pravo jamči, nije niti potpisala, a Luksemburg i Belgija je nisu ratificirali.

"Manjina stječe pravo na ravnopravnu službenu upotrebu jezika i pisma tek kada postane većina." - NIJE TOČNO!

Nacionalna manjina makar imala 100% udio u stanovništvu nekog grada ili općine, ostaje nacionalna manjina. Je li neka zajednica manjinska ili nije, određuje se s obzirom na njezin udio u ukupnom stanovništvu države. Ako je pak riječ o matematici i logici onda je izlišno uopće, a pogotovu javno polemizirati sa premijerom, ministricom vanjskih poslova i gospodinom Pusić o tome je li 50 veće od „50“ ili je jednako kako tvrdimo mi. Konačno čitava pravna znanost zasniva se na težnji ka jednakosti i jednakopravnosti a taj je ideal i njen krajnji cilj. Naš prijedlog je na toj liniji i nikako ne može biti diskriminatoran. Konačno, da ne tražimo primjere drugdje, nalazio se u strožem obliku u prijašnjem Ustavnom zakonu i nikada nije bio tako okarakteriziran.

"Pitanje je moglo i trebalo biti drukčije formulirano tj. usmjereno samo na Vukovar." - NIJE TOČNO!

Smatramo da Ustav ne pruža osnovu da se tako formulirano pitanje ne bi smatralo diskriminatornim. Pojednostavljeno, Ustav ne pruža osnovu da se Vukovar i druga u agresiji teško stradala područja izdvoje od primjene zakona zbog boli i patnji njihovih stanovnika, pijeteta prema žrtvama i sličnih razloga. Da se pitanje formuliralo na način da se samo izdvaja Vukovar, to bi bilo diskriminatorno prema manjinama u Vukovaru što nismo željeli. Držimo također da Ustavni sud vjerojatno to ne bi ni dopustio. Smatramo da je pitanje posebnog statusa Vukovara primjerenije rješavati u Saboru, što smo usmeno i pisanim putem i zatražili.

S vjerom u Boga i hrvatski narod.

Vlado Iljkić

Odjel za za pravna i temeljna pitanja 

Stožera za obranu hrvatskog Vukovara