STRAHOVITA ISKUSTVA IZ LOGORA VELEPROMET

Zoltan Kabok napravio je prilog o potresnim svjedočanstvima iz sabirnog logora Velepromet u Vukovaru kroz koji su prošle tisuće ljudi

Zoltan Kabok je za RTL napravio prilog u emisiji “Potraga” o potresnim svjedočanstvima iz vukovarskog sabirnog logora Velepromet u Vukovaru, pored ceste koja vodi prema Negoslavcima, koji je otvoren početkom rujna 1991. godine. Kroz taj najveći logor osnovan tijekom Domovinskog rata, za vrijeme opsade i nakon pada Vukovara, prošle su tisuće ljudi. 16 tisuća kvadratnih metara sabirnog centra Veleprometa i danas izgleda jezivo. To je mjesto na kojem su držani većinom hrvatski i nesrpski stanovnici, muškarci su premlaćivani, bilo je slučajeva silovanja, mnogi su morali prisilno raditi, a događale su se likvidacije.

Primorana gledati ubojstva

”Ovo je najteži dio moga stradanja. Jer sam provela najteži dio i gledala sam uvijanja ljudi, trpila najveći strah koji čovjek može. Nisam vjerovala da čovjek može biti tako zao. I da može ubijati. Ja nisam mogla zamisliti da čovjek može čovjeka zaklati, a bila sam prisiljena gledati to“, rekla je Ružica Barbarić koja je preživjela Velepromet. U dvorištu Veleprometa obavljana su odvajanja ili “trijaže”, iza čega se krilo nešto puno gore.

Razdvajali su ljude prema nacionalnosti

”Došao je jedan u sivo-maslinsatoj odori, rekao – muškarci izdvojite se dva po dva i kada smo se poslagali, doveli su nas ispred hangara i ta jedna osoba koja je ostala kaže ‘Srbi izdvojite se’. Njih desetak se izdvojilo a ostale su pitale gdje žele. Ja sam rekao da želim ići u Hrvatsku, kao i još nekoliko osoba i nas su zatvorili u drugi hangar od ceste prema ovamo“, rekao je Pavao Živković. Neki vukovarski Srbi prokazivali su svoje susjede Hrvate kao ‘ustaše’. ”Kada sam izašla iz autobusa, ne znam jesam li pet minuta stajala, bilo je jako puno ljudi i došao je bivši susjed Pero Krtinić i prozvao me imenom ‘Ružice izađi ovamo’. Ja sam smatrala da mi želi pomoći, mislila sam, pošto nikada nismo bili zamijećeni, izvest će me i spasiti, međutim, doveo me pred vrata stolarije i rekao je ‘ovo je ustaškinja’. Ja se pitam što je to. Kaže – zatvor. Ja pitam, kakav zatvor, zašto?  I onda sam vidjela kada je pao mrak da je to pakao“, ispričala je za RTL Ružica.

Tjerali su ih da ljube kokardu

Zloglasna “Stolarija” bila je mjesto za izabrane, mjesto smrti, prostorija koja je postala simbol stradanja na Veleprometu, namijenjena za likvidacije “ustaša”. ”Ni sami nismo znali što je. Kada te netko zatvori u sobu, ti ne znaš što čekaš. Možda čekaš smrt. Jer tu ulaze Crnogorci, četnici, ovo ono i tjerali su nas da ljubimo…imao je šajkaču i gore kokardu i tjerao je da ljubimo kokardu. Govorio je da nam jebe majku ustašku i da je ljubimo“, prisjetio se Pavao Tabaček nadodavši da su redom sve tukli i da se nitko nije mogao izvući

Silovali su je, a žene su prale krv

”Mene su vodili, silovali su me po kućama, ja znam kada su me vraćali, žene su prale krv. Znači nakon četvrti dan nije bilo tih ljudi oni su negdje odveženi, a žene su prale krv. Jednu ženu i danas sretnem u Vukovaru“, rekla je Ružica. ”Jedino čega se sjećam, to je bio jedan rafal. To je bio Lucić Stipan. Saznali smo. Pošto je doveden kod nas. Ovaj vojnik mu je rekao da trči. Čuli smo. I on kaže ne mogu. On kaže ‘Trči, mamu ti jebem ustašku’ i pucao mu je u nogu“, prisjetio se Pavao. Ostali, koji nisu završili u Stolariji, bili su zatočeni Veleprometovim hangarima koji su se punili i bili mjesto neizvjesnosti ”I ništa, muk i čekanje i čekanje i čekanje. Onda je još dolazilo ljudi, hangar se punio i mog brata prozivaju i on je izišao do pola hangara. ‘Ostavi toga jednog ustašu, dolazi nam kamion’. I to se punilo i punilo. ne znam koliko stane u taj hangar ljudi, jako puno“, rekao je Pavao.

Tijekom noći su počinjale torture

”Prilazi jedan rezervista i na neki način zapovijeda ‘Svi koji su moblizirani neka istupe jedan korak naprijed’. U tom trenutku, dolazi nasuprot mene i pitam, ‘Ja sam isto mobiliziran ali u pošti?’. Istupilo je nas pet vukovaraca i pored nas je istupilo još četiri dečka koje ja ne poznam“, kaže Ivica Azenić. ”Gledali smo samo u zemlju. Dolazili su. Čuškali nas, jednog dečka su toliko tukli da je krv špricala po nama koji smo čekali“, rekao je za RTL Željko Sobol. “Da se to toliko tuče da čovjeku oči ispadaju iz duplje. Na uši, na usta, na nos krv lije…Njih četvoricu, sva četvorica nisu bili Vukovarci, ali takvi kakvi jesu bili uništeni, oni su ispred nas odvedeni, odvučeni ustvari, jer nisu mogli hodati.”, rekao je Azenić. Najgore je bilo ičekivanje. Kako je rekao Sobol, kada bi dolazili kod njih “nikada ne znaš jesi ti na redu ili netko drugi”. Azenić je ispričao kako mu je jednom prilikom 16-godišnjak koji je tražio baku i djeda došao s velikim bajonetom i zarezao mu vrat sječivom bajoneta.

Većina ih je kasnije prebačena u druge logore

Većina preživjelih zatvorenika kasnije je prebačena u Sremsku Mitrovicu, Begejce, Beograd, Niš. 700 osoba se smatra nestalima. ”Velika većina žrtvi Velepormeta je prebacivana. Imali su par iskopa. Kada je trebala biti mirna reintegracija, oni su prebacivali. Mislim da je iskopana masovna grobnica prema Petrovcima, a veliki dio ih je odbačen na groblje u Vukovaru. Veliki problem je da je najveća masovna grobnica Dunav koja je progutala jako puno ljudi s ovih prostora“, ispričao nam je Danijel Rehak, predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora.

Posljedice života u logoru Velepromet i dalje osjećaju

Posljedice iskustva koje su prošli u logoru Veleprometa, žrtve i dalje osjećaju. Primorani su živjeti sa strašnim sjećanjima na jedno strašno i nehumano vrijeme. Ružica Barbić je rekla da je silovanje strašno, ali da je gledati klanje čovjeka teško te da će to ostati s njom dok je živa. ”Ništa ja ne osjećam posebno, meni je najveći teret što mi starijeg sina nema. To je meni najveći teret, a ovo što sam ja proživio, nekada se podsjetim, nekada sanjam, znojim se, a to što mi nema sina, to je najteži teret. On je odveden iz bolnice na Ovčaru i dalje ne ne znam ništa“, rekao je Pavao Živković.

Bez tableta bi prolupao

”Pijem tablete za spavanje. Da ne pijem, ja bih davno prolupao. Probao sam piti. Kaže, alkohol će uspavati, e neće. Dođeš kući ono umoran se napiti, kao zaspat ćeš. Ne spavaš! Te slike ti prelaze. Cijeli taj rat!“, rekao je Pavao Tabaček ”Postoje svjedoci i meni nije teško o tome govoriti jer nažalost, o Veleprometu koliko je meni poznato, jako malo, gotovo nimalo se ne govori. Velepromet je i službeno možda uzeo i više od tri puta više žrtva nego Ovčara“, tvrdi Ivica.