STRAVA U BEOGRADSKOM ZATVORU

STRAVA U BEOGRADSKOM ZATVORU: Splićanin završio na psihijatriji nakon krvavog sukoba sa zloglasnim ubojicom Jedan od šestorice Splićana koji su zadržani u istražnom zatvoru u Beogradu ide psihijatru jer su ga smjestili u ćeliju s dvostrukim ubojicom Markom Nikolićem (43). Ovaj je dva dana prije kraja prosinca razbio ogledalo WC-a, napao cimere iz ćelije komadom stakla, jednog izbo nanijevši mu teške ozljede, nakon čega je sebi prerezao vrat. Nikolić je podlegao ozljedama dan poslije, cimer iz ćelije kojeg je ranio hitno je operiran i zadržan u bolnici, dok je Splićanin koji je od sredine prosinca prošle godine dijelio ćeliju s njima doživio šok zbog kojeg je upućen na tretmane specijalistu. Marko Nikolić, s kojim su smjestili Splićanina, u srpnju prošle godine ugušio je svoga četverogodišnjeg sina, bacio ga mrtvog pred suprugu s kojom se razvodio, nakon čega ju je ubio s 50 uboda nožem i teško ozlijedio troje socijalnih radnika. Psihijatrijski tretman nad Splićaninom traje od stravičnog događaja 30. prosinca prošle godine. Prema službenim informacijama, koje su bile dostupne neposredno nakon njihova uhićenja sredinom prosinca, u Okružnom zatvoru u Beogradu – popularno zvanom Centralni zatvor – šestorici Splićana pružena je sva potrebna medicinska skrb i nisu bili ugroženi. Posebno teško stanje Damir Tovarović (38), Jakov Podrug (24), Hrvoje Baković (32), Ante Firić(27), Stjepan Mihovilović (31) i Ivan Mišković (19) bili su razdvojeni, kako je i uobičajen postupak kada se smještaju osumnjičenici za isto kazneno djelo. Međutim, na pitanje s kim su smješteni u ćeliji i jesu li smješteni pod posebnim mjerama osiguranja i izolirani od ostale pritvorske populacije, dobili smo odgovor kako se “nalaze u prijemnom odeljenju”. Kako se pokazalo, iza šturog odgovora skrila se činjenica da Splićani ne samo da su smješteni s ostalim pritvorenicima, te se nije ni biralo tko će im biti cimeri, nego se upravo išlo na to da ih se što gorim društvom prisili na suradnju s policijom i tužiteljstvom. Tako je jedan od njih smješten s dvostrukim ubojicom Markom Nikolićem te su s još dvojicom cimera dijelili ćeliju desetak dana. Baš tijekom tog razdoblja Nikolić je bio u posebno teškom psihičkom stanju te se čak, kako se poslije i pokazalo, žalio svom odvjetniku. Navodno ga je razdiralo što je ubio sina te nije mogao spavati, nego je šetao ćelijom po cijele noći. Tijekom istrage nad njim nije provedeno psihijatrijsko vještačenje jer nije nikad dao ni svoju obranu, tako da ga nisu mogli formalno proglasiti neubrojivim, te je smješten u zatvor, a ne u posebnu ustanovu. Tog dana je Nikolić razbio ogledalo WC-a i od krhotina izvukao najveću da mu posluži kao sječivo. S improviziranim oružjem počeo je sebi rezati vrat kada su ga trojica cimera iz ćelije, među kojima i Splićanin, pokušali spriječiti. Jednog od njih ubada te su ga druga dvojica očajnički spašavala od poludjelog Nikolića. U trenutku dok oni zaustavljaju krvarenje renjenom cimeru, Nikolić sebi reže vratne žile. Obojica su prebačena u Hitni centar i operirani. Marku Nikoliću su liječnici četiri sata pokušavali spasiti život, ali je podlegao ozljedama sutradan. Drugi ozlijeđeni pritvorenik je operiran i prebačen na Odjel intenzivne njege. Preostala dvojica iz ćelije, koji su gledali krvoproliće i spašavali obojicu, pod psihijatrijskim su tretmanom. Psihološki pritisak Smještanje pritvorenog Hrvata s okrutnim nestabilnim ubojicom u pritvorsku ćeliju bio je očiti pokušaj psihološkog pritiska kako bi ga se prisililo na priznanje. Naime, od uhićenja nakon nereda na stadionu Partizana sredinom prosinca svi Splićani se brane šutnjom i odbijaju suradnju s tužiteljstvom. Standardna metoda tijekom boravka u pritvoru je smještanje u ćeliju sa što gorim profilom zločinca kako bi se stvorio osjećaj straha i želja za bijegom od okruženja na bilo koji način, pa makar i suradnjom s vlastima. Kako do sada ni jedan od njih nije podlegao pritisku, javno više tužiteljstvo pokušava na drugi način i nudi nagodbu prema kojoj bi priznali krivnju, dobili šest mjeseci zatvora i trogodišnji izgon iz Srbije. Ako ne prihvate, rečeno im je, bit će u istražnom zatvoru do početka suđenja i proglašenja presude, što je najmanje godinu i pol dana. Naime, bez obzira što protiv njih nema pravih dokaza, kazneni postupak ima svoj tijek i trajanje koje će u svakom slučaju biti puno dulje od ponuđene kazne, prenosi slobodna dalmacija Nedostatak dokaza Beogradsko tužiteljstvo nikada ne bi ponudilo najnižu moguću kaznu da ima ikakve dokaze, a nedostatak istih je očit i iz činjenice da su odustali od inkriminacije za udruživanje s namjerom izazivanja nereda i nestabilnosti u državi te nanošenja teških tjelesnih ozljeda. Za kazneno djelo udruživanja u kojem bi Splićani bili izvršitelji nemaju ni jednog svjedoka te ni jednog prijavljenog naručitelja, a jedine teške ozljede zadobili su upravo uhićeni Hrvati. Stoga je tužiteljstvu ostalo da pokušaju s nasilničkim ponašanjem, najnižom kaznom i obećanjem o skorom povratku kući. Nitko od službenih hrvatskih institucija nije se oglasio ni kontaktirao uhićene Splićane, od kojih samo dvojica imaju policijski dosje otprije.