Studeni 1942. Drniš – četnički zločini nad Hrvatima, a ubojice je štitila talijanska vojska

Svi ovi napadi četnika u okolici Drniša bili su prijavljeni talijanskim vojnim vlastima, počinitelji su bili poznati, ali nikada nitko nije uhapšen zbog toga. Talijani su uvijek tvrdili da počinitelje ne mogu naći, ali Hrvati su tvrdili da zločinci slobodno šeću svojim selima, pa čak dolaze i u Drniš. U izvješću Kotarske oblasti Drniš Ministarstvu unutrašnjih poslova NDH, dana 26. studenoga 1942. godine, piše se o zločinima četnika nad Hrvatima drniškog kraja (T. broj 331/42). U izvješću se piše o zločinu koji su u selu Otavice, na mjestu zvanom Banovača, gdje su ubijeni u svojoj kući Skejo Jure, njegova žena Marija, sin Ante i sluškinja u gostionici Šarić Marija pok. Luke iz Ružića. Pokojnog Skeju i njegovu obitelj poklali su slijedeći četnici: Šormaz Dušan Ljubin iz Kanjana, Šolić Gojko pok. Jovana iz Kanjana, Šolić Ilija Ilijin iz Kanjana, Kolar Đuro Milanov iz Kanjana, Martić Miloš Pavlov iz Miočića. Ti četnici su često dolazili u gostionicu pokojnog Skeje, tu su jeli i pili, razgledavali teren, da bi mogli izvršiti svoje zločinačke namjere. Zločin su počinili susjedi iz sela Kanjani u blizini Otavica. Tom prilikom četnici su odnijeli 150 do 180 tisuća kuna, te dosta hrane i robe, jer je Skejo bio bogat čovjek, piše u Izvješću kotarske oblasti. U istom izvješću piše se o zločinu koji se dogodio u vlaku koji je išao iz Drniša u Knin, a u njemu je bio Filip Kontić Markov, koji je pratio bolesnog oca. Vlak je zaustavljen u blizini Knina te je Kontić ubijen. Otkinute su mu obje ruke, zatim obje noge, te je bačen u jamu u blizini Vrbnika. Razlog otkidanja ruku i nogu bio je što je na proslavi prve godišnjice NDH nosio kroz Drniš zastavu. Poznata su i imena ljudi koji su zaustavili vlak: Beljan Rade, Katić Stevo i Šimić Miloš. Dana 26. listopada 1942. iz Vrlike putovala je vlakom djevojka Milka Turudić pok. Bože, a vlak je zaustavljen između Vrlike i Drniša. Dvojica četnika iz Štikova, Rade Beljan i Miloš Martić, zaustavili su vlak, izveli djevojku iz vlaka, silovali i nakon toga ubili. Dana 8. studenoga 1942. u selu Kričkama zaklan je i masakriran je Sikavica Nikola pok. Blaža. On je zajedno išao kući sa Srbinom Čakić Đurom pok. Mirk, a ovaj ga je iznenada zaskočio, izbo nožem te izrezao lice. Čakić je bio naoružan puškom koju su mu dali Talijani. Dana 12. Studenoga 1942. Hrvata Cigić Lovru Grginog koji se vraćao iz Pakovog Sela u Drniš sačekali su i oteli četnici iz Žitnića. Oni su ga odveli četničkom zapovjedniku Dragi Beaderu, te ga tamo tukli do smrti. Misleći da je mrtav bačen je u jamu, a iz jame ga je izvukao Srbin Kašić Luka. Dana 25. studenoga 1942. četnici su izvršili prepad na vlak u blizini Kosova, te ubili Petra Opančara, Ivana Ivaniševića, a teže ranili Antu Milića. Četnici su osim ubijanja vršili i teror i pljačku nad Hrvatima drniškog kraja: otimali su ovce, vršili u upade u kuće, otimali stoku, duhan, novce, hranu, te općenito pljačkali i to gotovo svakodnevno. Svi ovi napadi bili su prijavljeni talijanskim vojnim vlastima, počinitelji su bili poznati, ali nikada nitko nije uhapšen zbog toga. Talijani su uvijek tvrdili da počinitelje ne mogu naći, ali Hrvati su tvrdili da zločinci slobodno šeću svojim selima, pa čak dolaze i u Drniš. Zločini četnika u Dalmaciji su bili učestala pojava: od masovnih pokolja pa sve do pojedinačnih ubojstava. Uz poznate pokolje u vrgoračkom kraju, omiškom kraju i kninskoj krajini, četnici su ubijali Hrvate i u šibenskom zaleđu, okolici Benkovca, Sinja, Vrlike i drugdje širom Dalmacije. Izvor: Narod.hr