Sud je presudio kako je Željko Sačić nepotrebno uhićen zbog ratnog zločina i država mu mora platiti 75 tisuća kuna

Nepravomoćna je to presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ratnom zapovjedniku Specijalne policije Željku Sačiću država mora platiti 75 tisuća kuna odštete jer je nezakonito pritvoren u prosincu 2009. godine zbog sumnje da je zataškavao zločin u Gruborima. Nepravomoćna je to presuda što ju je donio Općinski građanski sud u Zagrebu. Sačić je bio uhićen u velikoj policijskoj akciji što ju je koordinirao tadašnji zamjenik ravnatelja policije Milijan Brkić. Osim Sačića tada su bila uhićena još četvorica pripadnika Antiterorističke jedinice Lučko – Ivan Beneta, Frano Drljo, Berislav Garić i Božo Krajina. Njima se ne teret stavljalo ubojstvo šest civila u zaseoku Grubori tijekom akcije čišćenja terena u kolovozu 1995. godine uoči prolaska Vlaka slobode iz Zagreba za Split. Brkić će kasnije izjaviti kako je sve radio u dogovoru s tadašnjim glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem.

Proces protiv Željka Sačića zbog Grubora

U procesu što je uslijedio Sačić je samo nakratko bio optužen, jer je otpužnica protiv njega u veljači 2015. godine svega nekoliko tjedana nakon što je podignuta povučena sa Županijskog suda u Zagrebu. Odlučio je tako glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan koji je zbog podizanja manjkave optužnice ubrzo smijenio tadašnju županijsku državnu odvjetnicu u Zagrebu Željku Pokupec. Na kraju je suđeno samo Drlji i Krajini, a presudom su oslobođeni krivnje. Protiv Garića je postupak ranije obustavljen, dok je Beneta, pod sumnjivim okolnostima počinio samoubojstvo. Njegovo tijelo pronađeno je obješeno u šumi u Lici. Zločin u Gruborima ostao je nerasvijetljen. Istraga protiv Sačića i službeno je pak obustavljena 30. prosinca 2015. godine, pa je ratni zapovjednik Specijalne policije već u veljači 2016. podnio tužbu protiv države tražeći odštetu zbog 65 dana što ih je nepotrebno proveo u istražnom zatvoru.

Sačiću je boravak u Remetincu jako teško pao

Sačić je bio uhićen 17. prosinca 2009. a istraga protiv njega pokrenuta je četiri dana kasnije. Bio je osumnjičen po zapovijednoj odgovornosti, odnosno jer navodno nije nadzirao pripadnike ATJ Lučko koji su zbog tog njegovog propusta 25. kolovoza 1995. u zaseoku Grubori usmrtili šest civilnih osoba i zapalili većinu kuća u selu. Sumnjalo se i da je pokušao prikriti zločin tražeći od svojih pripadnika da lažiraju izvješća o provedenoj akciji. Međutim, ništa od toga nije dokazano, što je i utvrđeno tijekom procesa u kojem je Sačić tražio odštetu od države. “Nakon više od šest godina protiv mene je obustavljena istraga jer u postupku nije dokazano da sam počinio kaznena djela što su mi stavljena na teret”, naveo je Sačić u tužbi.

Država je htjela platiti manji iznos

“Cijeli život živio sam sukladno zakonima i propisima. U MUP-ovom sustavu bio sam 26 godina i dočekao mirovinu s činom general bojnika. Uhićenje je kod mene izazvalo osjećaj nemoći i frustracije, a zbog svega je patila i moja obitelj. Nakon toga moje se ime vezalo uz najteže kazneno djelo, ratni zločin. Postupci prema meni bili su nepravedni. Jednostavno sam izgubio vjeru u pravni sustav i državne institucije. Osjećao sam se kao pijun, kao žrtveno janje, ali osjećao sam i strah i tugu”, opisao je na sudu Sačić. Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu koje je u ovom sporu zastupalo državu priznalo je da je Sačić bio neosnovano pritvoren, no nije pristajalo na isplatu 75 tisuća kuna odštete. Nuđeno mu je 10.400 kuna. Ipak, presudom mu je dosuđen upravo iznos što ga je naveo u tužbi. “Uhićenje se reflektiralo na obiteljske i poslovne odnose Željka Sačića, kao i na njegov profesionalni ugled što ga je uživao u sredini u kojoj je živio i radio. Njegovo lišenje slobode bilo je medijski praćeno i zato je u konačnici imalo utjecaj i na njegovu čast i dostojanstvo”, zaključeno je u presudi na koju se država može žaliti višem sudu.