Sud u Beogradu poslao mi je odbijenicu, ne daju mi u Hrvatsku

"Ministarstvo sada ima pravo na žalbu, ljudski ih molim da to i učine – što prije" Poziv iz Kazneno-popravnog zavoda Srijemska Mitrovica u redakciju Večernjeg lista dosad je stigao tri puta: u prva dva slučaja razgovor je bio prethodno dogovoren s njegovom suprugom, u točno određeno vrijeme. Veljko Marić, hrvatski branitelj u Beogradu osuđen na 12 godina za ratni zločin za koji tvrdi da ga nije počinio, posljednji put javio se jučer, no ovaj put nazvao je iznenada, bez prethodne najave. Ljutit i ogorčen kao nikada dosad, pokušao je izreći previše u tek deset minuta koliko mu je, jednom tjedno, dopušteno razgovarati. U diplomatskoj sferi – Premda je naš ministar Miljenić nedavno, 29. prosinca prošle godine, podnio zahtjev za ustupanje predmeta Hrvatskoj, upravo sam s Višeg suda u Beogradu dobio odbijenicu. Hrvatsko Ministarstvo sada ima pravo na žalbu, ja ih ljudski molim da to i učine, što prije. Nakon odbijenice 2010. godine Vlada Jadranke Kosor to nije učinila za mene – izgovorio je Veljko Marić u dahu. U iščekivanju transfera u Hrvatsku, koji je odavno trebao biti riješen, sada je doživio težak udarac s kojim se, priznaje, teško nosi. Podsjetimo, ministar pravosuđa Orsat Miljenić prije nekoliko je dana izjavio da za Veljka Marića traži izdržavanje kazne u Hrvatskoj i ustupanje postupka hrvatskom pravosuđu. – Marić je ponajprije hrvatski državljanin i naša je dužnost da mu omogućimo izdržavanje kazne u Hrvatskoj. U prosincu sam tražio od našeg veleposlanika da intenzivira razgovor o tome, radimo neke stvari o kojima ne mogu govoriti – kazao je Miljenić pa dodao da je problem u tome što Veljka Marića ne možemo fizički dovesti u Hrvatsku. – Ne mogu vam reći da će se to dogoditi sutra, ali to će se dogoditi. Mi jesmo u jednoj diplomatskoj sferi i moramo se kretati u okviru toga – izjavio je ministar Miljenić dodajući da, nažalost, na njegovu posljednju inicijativu odgovor još uvijek nije stigao. No, prema riječima Veljka Marića, odgovor je ipak stigao, ali negativan. Njegov slučaj u listopadu 2010. dobio je neočekivano, novo poglavlje kada je protiv Marića, tijekom odsluženja zatvorske kazne od 12 godina, pokrenut drugi istražni postupak, ovaj put o ubojstvu troje civila u Grubišnom Polju. Pranje prljavog veša U sklopu spomenute istrage potrebno je na bjelovarskom sudu ispitati osmero svjedoka, no hrvatska strana odbija to učiniti. Izvor blizak resornom ministarstvu tvrdi da je Veljko Marić žrtva neobjašnjiva inata obiju strana: Hrvatska ne želi surađivati u slučaju i ispitati svjedoke “jer time priznaje srpski sud”, a srpska ga strana odbija izručiti dok ne završi spomenuta istraga. – Ta istraga za mene ne može završiti dobro jer su glavni svjedoci tužiteljstva ratni zločinci i ubojice koji su u rujnu 1991. godine pobili 12 hrvatskih civila u Slavoniji, a sada slobodno šeću po Beogradu i spremaju se svjedočiti protiv mene – ogorčen je Veljko Marić, koji već gotovo pet godina leži u srpskim kaznionicama. – Tim političkim igrama, tom prljavom vešu koji se pere preko mojih leđa, trebao bi konačno doći kraj. To je sramota. Umorio sam se govoreći da za taj zločin nisam kriv, sada je jedino važno da me premjeste na odsluženje kazne u Hrvatskoj. Što se tiče tog drugog postupka, želio bih da mi se omogući pravedno suđenje u Hrvatskoj pa, ako sam kriv, ležat ću u svojoj zemlji. Neka me hitno premjeste u domovinu, bit će lakše mojoj obitelji. Ovim tempom, kada odslužim kaznu, Srbi će me osuditi na još 12 godina za taj novi slučaj. A sve sam bolesniji: muči me kralježnica, lijeva noga mi se koči... Srbi čekaju samo da umrem – očajava Veljko Marić strahujući da će prije dočekati smrt nego pravdu.