'Sudac na 'Mustačevom sudu' lažno svjedočio o diplomi, a Ingrid Antičević štitila ga čak i kada je 'gurao' dužnosnika Srpske Krajine!'

Glasnogovornik suda koji je donio odluku za Mustača je sudac Ante Zeljko, u čijoj prošlosti ima mnogo zanimljivih stvari vezanih za krivo svjedočenje dok je bio predsjednik Županijskog suda u Vukovaru, podsjeća Banac. "Bila su sporna ispitivanja za ratne zločine pripadnika manjina u Vukovaru. Ima puno toga što ne znamo jer se nitko nije potrudio vidjeti tko sjedi na kojem mjestu", kaže naš sugovornik. visokog pravosudnog dužnosnika Republike Srpske Krajine

Različite presude županijskih sudova u Zagrebu i Velikoj Gorici prema Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču izazvale su raspravu o tome da li bi to mogao biti znak političkog pritiska na pravosuđe. Naime, kao što je već poznato, dan nakon presude Županijskog suda u Zagrebu, koji je odobrio izručenje Josipa Perkovića u posve istom slučaju, u jednom dnevnom listu objavljena je žustra kritika te presude iz neimenovanog izvora iz vrha vlasti. Za Vrhovni sud to je neprihvatljiv politički pritisak.

Sličnog je stava povjesničar Ivo Banac koji tvrdi da su u Hrvatskoj stari kadrovi dobro ukopani u sve organe pa je stoga moguć i politički pritisak, uključujući i pritisak na sudstvo. "Ne mogu dokazati da je to pokušaj vršenja pritiska na sudove, ali na dan osude u Jutarnjem listu je osvanuo članak u kojem visoki vladin izvor bez pardona vrši pritisak na pravosuđe. Perković se ne želi izručiti već je u cilju njegovo zadržavanje u Hrvatskoj. Nisam pravni stručnjak, ali postoje dvosmislenosti koje daju povoda i Vladinom tumačenju pravosuđa. To je tipično za stanje pravne prakse u Hrvatskoj, a King Kong je Milanović koji je mislio nadmudriti njemačko pravosuđe, ali on nema tu snagu", kaže Banac.

Glasnogovornik suda koji je donio odluku za Mustača je sudac Ante Zeljko, u čijoj prošlosti ima mnogo zanimljivih stvari vezanih za krivo svjedočenje dok je bio predsjednik Županijskog suda u Vukovaru, podsjeća Banac. "Bila su sporna ispitivanja za ratne zločine pripadnika manjina u Vukovaru. Ima puno toga što ne znamo jer se nitko nije potrudio vidjeti tko sjedi na kojem mjestu", kaže naš sugovornik.

Podsjetimo, predsjednik Županijskog suda u Vukovaru razriješen je dužnosti jer je lažno svjedočio da mu sestra ima srednju stručnu spremu. Tadašnja ministrica pravosuđa, HDZ-ova Ana Lovrin, razriješila je s dužnosti predsjednika Županijskog suda Zeljka jer je kao predsjednik vukovarskog Općinskog suda sredinom 90-ih lažno svjedočio da mu sestra ima srednju stručnu spremu, a time je nanio štetu ugledu suda i sudačke dužnosti.

Istraga je provedena po nalogu ministrice Lovrin, a pokazala je da je njegovoj sestri izdano rješenje o srednjoj stručnoj spremi, premda ona za to nema dokaz te da je sudac Zeljko lažno svjedočio da je on osobno vidio svjedodžbu o završetku njezina školovanja. Utvrđeno je da je u postupku donošenja tog rješenja nekoliko postupovnih radnji kao sudac obavio Ante Zeljko, tada predsjednik Općinskog suda u Vukovaru, unatoč tome što je stranka u tom postupku bila njegova sestra.

Utvrđeno je da je M.V. (sudčeva sestra) zaposlena na radnom mjestu administrativni referent-dostava pošte, a da joj je radni odnos na neodređeno vrijeme zasnovan temeljem rješnja iz svibnja '94. koje je donio njen brat Ante Zelko te da je rješenje doneseno na osnovu natječaja kojega je također on raspisao. I tijekom provedbe natječaja učinjeno je više nepravilnosti, a sestra je kao kandidat izabrana, a da nije priložila dokaze o ispunjavanju natječajnih odluka. Naime, kada je donosio odluku o zaposlenju M.V., znao je za činjenicu da ona nema dokaz o srednjoj stručnoj spremi kao natječajnom uvjetu.

"Kada se imaju u vidu sve naprijed utvrđene nepravilnosti koje su postale i predmet javnog prokazivanja, prema ocjeni ministrice pravosuđa, postupanje predsjednika Županijskog suda u Vukovaru na navedeni način donosi štetu ugledu suda i sudačke dužnosti, a samim time ispunjava pretpostavku za razrješenje dužnosti predsjednika suda", navodilo se u priopćenju iz ministarstva. Dodavalo se i kako je Zeljko o slučaju ministrici dao svoje pisano očitovanje u kojem negira istinitost činjenica utvrđenih uvidom u naprijed navedene predmete.

Zeljko je tada priopćio da je zaprimio odluku ministrice Lovrin o razrješenju s dužnosti predsjednika spomenutog suda. Zeljko je tvrdio kako je razlog razrješenja nađen u njegovu vođenju prognaničkog Općinskog suda u Vukovaru s privremenim sjedištem u Zagrebu od '92 do '95. te da je u ratnom okruženju bio prije svega čovjek, a potom predsjednik suda. U svom priopćenju govorio je da je tijekom procesa mirne reintegracije, kad je imenovan za predsjednika Županijskog suda u Vukovaru poduzimao sve da vukovarska sudačka sredina bude izvanredna i cijenjana, u čemu je, kako zaključuje, i uspio te upravo u tome nalazi zadovoljštinu. Zeljko je za dužnosnika predsjednika Županijskog suda u Vukovaru imenovan 1. srpnja. 2006. na period od četiri godine, a osim dužnosti predsjednika Županijskog suda u Vukovaru, obnašao je i dužnost predsjednika Općinskog suda u Vukovaru, ali i suca istog suda. S dužnosti je razriješen 10. studenoga 2008.

Spomenimo da je Ingrid Antičević Marinović kao ministrica pravosuđa, prema pisanju Nacionala, unatoč brojnim dokazima o teškim stegovnim propustima i nedoličnom ponašanju, štitila predsjdenika Županijskog suda u Vukovaru, Zeljka i njegova zamjenika, Nikolu Bešenskog. Na brojne Zeljkove propuste često se upozoravalo. Jedan od njih je i taj kada je za suca Županijskog suda na silu kandidirao Miloša Vojnovića, nekoć visokog pravosudnog dužnosnika Republike Srpske Krajine, što je izazvalo nezadovoljstvo u dijelu vukovarske regije.

Ministrica pravosuđa i predsjednik Vrhovnog suda, Ivica Crnić, dobili su, navodno, iz vukovarskog Općinskog suda izviješće o neizrađenim i neotpravljenim presudama, u kojem se navodi da je Bešenski kao sudac Općinskog suda u Vukovaru u više navrata '98. objavljivao presude koje nisu izrađene i opremljene. Radi se o teškom stegovnom prekršaju, ali unatoč tome, Bešenski je brzo napredovao od suca vukovarskog Općinskog suda, gdje je zaposlen nakon što se '95. u Hrvatsku doselio iz Vojvodine, do zamjenika vukovarskog Županijskog suda.

Također, to nije bila prva prijava kojom su visoki pravosudni dužnosnici upozoreni i na ponašanje Bešenskog. U ožujku 2003. o svim nečuvenim propustima informirana je tadašnja pomoćnica ministrice pravosuđa, Svetlana Majstorović. Ona je informirana i o tome da je Bešenski, kao Zeljkov zamjenik, od suca Bože Jeličića nezakonito preuzeo u rad jedan predmet na Općinskom sudu u Vukovaru. Svojom odlukom o povratku predmeta u prijašnje stanje u konačnici, neizravno je omogućio Slavici Golubić, punici predsjednika županijskog suda Zeljka, da u ulici M. Oreškovića otkupi stan od vukovarske bolnice te ga kasnije preproda.

Jedan sudac županijskog suda, mimo svojih ovlasti, nasilno se umiješao u rješavanje predmeta na sudu niže razine, što je do tada bilo nezabilježeno hrvatskoj sudskoj praksi. U svemu tome mnogima je bilo nejasno zašto Nikola Bešenski i Ante Zeljko uživaju zaštitu hrvatskih pravosudnih dužnosnika koji toleriraju njihove propuste i dopuštaju sramotu hrvatskog pravosuđa.

Izvornu vijest možete pogledati OVDJE