SULUDI ČIN MARTIĆA: Kad je raketiran Zagreb, prvi sam došao na očevid.Ono što sam zatekao bilo je strašno

OSVETA ZA BLJESAK Zagreb pamti 02. svibnja 1995. godine kad se jedan sasvim lijep i sunčan dan pretvorio u dan krvoprolića, jauka i razaranja. Upravo na taj dan, Milan Martić realizirao je svoju suludu odluku da se Hrvatima osveti za njihovo vojno napredovanje u vojnoj operaciji Bljesak. Izdao je naređenje da se raketira centar Zagreba, nakon čega su grad zasule kasetne bombe, a “zvončići” posijali smrt. Ispisao očevid na 2 tisuće stranica! Napad je nastavljen i 03. svibnja pri čemu je smrtno stradalo 7 civila, a oko 175 ih je ranjeno. Branko Lazarević, šef ekipe za očevid, isti tren je izašao na teren, a kao osoba koja je već do tada u ovakvim situacijama imala bogato iskustvo, odabran je za rukovođenje cijelim slučajem. Svega se i danas sjeća: “Lijep dan prekinule su snažne eksplozije… Vatra, dim, sirene… Zvončići su padali po Zrinjevcu, a automobili ispred policijske postaje Centar počeli su gorjeti. Izveo sam sve ljude na teren i raspodijelio ih po sektorima jer to nam je bio zadatak broj jedan. Tada još nismo mogli znati hoće li se raketiranje nastaviti, a posebno nisam mogao naslutiti da ću zbog očevida koji sam tada obavio, nakon deset godina svjedočiti protiv Martića na sudu u Haagu”, kazao je Lazarević koji kaže da je to jedan od najtežih zadataka koje je imao u svojoj karijeri. “Bio je to vrlo opsežan posao napravljen pod posebno teškim okolnostima… Bilo je mrtvih, a policiju sam poslao po svim zagrebačkim bolnicama gdje su obavljani razgovori s ranjenim civilima. Uz moj zapis o očevidu, na stol mi ih je došlo još 20 od ostalih policajaca koji su bili zaduženi za to, a moja zadaća je bila da sve to objedinim. U konačnici, napravio sam zapisnik na 2 tisuće stranica, od čega je 147 stranica bila krivična prijava”. Svjedočio protiv Mile Martića Branko Lazarević je zbog svojih spoznaja i zaključaka do kojih je došao vođenjem ovog očevida, bio jednim od svjedoka na sudu protiv Mile Martića: “Jako težak period… U Den Haagu sam proveo šest dana i za cijelo vrijeme mog svjedočenja bio sam pod silnim pritiskom odvjetnika”, kazao je Lazarević i pojasnio: “Srbi su u to vrijeme očajnički okretali pilu i sve zločine pokušali prikazati kao urotu protiv njih. Onako kako su tvrdili da zločin koji je počinjen na sarajevskoj tržnici Markale nisu počinili oni nego Bošnjaci, tako su ustrajali u tvrdnji da su Hrvati sami raketirali Zagreb”, rekao je Lazarević. Podsjetimo, rakete SVK-a su u popodnevnim satima pogodile centar Zagreba, uključujući: Strossmayerov trg, ulicu Matice Hrvatske, Petrinjsku ulicu, Boškovićevu ulicu, Mrazovićevu ulicu, Draškovićevu ulicu, križanje Vlaške i Draškovićeve ulice te zgradu škole u Križanićevoj ulici, zatim Pleso kod Aerodroma, kao i sam aerodrom. Prilikom granatiranja prvog dana ranjeno je 146, a poginulo petoro ljudi: Damir Dračić zadobio je povrede gelerom dok je bio u automobilu. Njegovo tijelo je pronađeno kako leži na trotovaru u Vlaškoj ulici. Ana Mutevelić je poginula kada je pogođen tramvaj na raskrižju Draškovićeve i Vlaške ulice. Stjepan Krhen je zadobio više povreda na tijelu od gelera koji su pali na njega, na prsima i nogama i odmah je podlegao tim ranama. Pronađen je u dvorištu zgrade br. 41 u Vlaškoj ulici. Ivanka Kovač je umrla na traumatološkoj klinici u Draškovićevoj ulici od povreda koje je zadobila na nekih 700 metara udaljenosti od bolnice. Ustanovljeno je da su uzrok smrti bile eksplozivne rane koje je zadobila u predjelu glave, trupa i udova. Ivan Brodar je povrijeđen u Draškovićevoj ulici, a tim povredama je podlegao nakon dva dana. Imao je 77 godina, a zadobio je višestruke traume glave, prsa i donjih udova. Idućeg dana, SVK je ponovno bez upozorenja ispalio nekoliko projektila nasumično u sam centar Zagreba u 12:10 sati. Među njima, rakete su pale i na HNK. Iako je bilo manje ljudi na ulicama zbog napada prethodnog dana, u granatiranju Zagreba 3. svibnja ranjeno je 54 a poginule dvije osobe: Luka Skračić zadobio je eksplozivnu povredu glave kad mu se u mozak zabio geler. Pao je u komu te je na kraju preminuo od upale pluća, koja je bila posljedica zadobivenih povreda. Ivan Markulin, pirotehničar i policijski službenik, poginuo je kada je kasetna bombica koju je pokušavao deaktivirati eksplodirala pred Dječjom bolnicom u Klaićevoj ulici. M-87 “Orkan” je nevođeni projektil, koji se u vojne svrhe koristi uglavnom za gađanje žive sile i oklopnih vozila. Svaka raketa može imati kasetnu bojevu glavu sa 288 takozvanih bombica ili sa 24 protuoklopne mine. Svaka bombica sadržavala je 420 kuglica promjera 3 mm. Bombice su na visini od 800-1.000 m eksplodirale iznad Zagreba, te raspršili kuglice. Najveći domet oruđa M-87 “Orkan” bio je 50 kilometara. Svaka kuglica imala je ubojiti domet od deset metara.