''Suprugu je žao što ga u ratu nije pogodila granata'

Potpuni očaj sve se više zavlači u brojne osječke obitelji, a da su zbog neimaštine neki skloni napraviti i radikalne poteze, ukazuje i slučaj Osječanke koja je otvorila dušu.

Nesretna žena utočište i razumijevanje našla je u humanitarnoj udruzi Rijeka ljubavi u Osijeku, u čijem sjedištu je, u suzama, ispričala priču.

Bolest i neimaština

"Skinula sam oca s vješala, jer se odlučio ubiti kako bi mojoj nepokretnoj majci i meni olakšao muke. Gledam godinama kako se pate, i on i majka koja u krevetu leži već osam godina. Dam se koliko mogu, njegujem majku, a od moje jadne mirovinice, nešto veće od tisuću kuna, ni sebi ne mogu pomoći. Otac mi je obolio od karcinoma pa je jadan, na kraju, važući između toga hoće li sebi kupiti lijekove ili obitelji hranu, odlučio je ruku dignuti na sebe, jer 2.000 kuna primanja koja imaju, mislio je, nisu dovoljni za oboje. Sada je u bolnici", priča Glasu Slavonije nesretna Osječanka, pokazujući očev nalaz liječnička Hitne pomoći u kojem stoji "pokušaj suicida". Jako je zahvalna udruzi Rijeka ljubavi, jer joj, kaže i litra ulja i kilogram riže mnogo znači. Taj slučaj samo je jedan u nizu sličnih priča. "Moj je život katastrofa", izjadala se i J.Č., ., majka petero djece, koja je ostala sama na vjetrometini kapitalizma i sve veće nebrige o ljudima, navodno današnje socijalne države. Udala se kako bi pobjegla od neimaštine, a onda je doživjela tragediju na Ovčari kada je bila zarobljena. Muž dragovoljac joj je poginuo za vrijeme rata, ali nema nikakva prava.

'S vremenom ljubav pokaže i drugo lice'

"Udala sam se ponovno misleći sebe i dijete tako nezaposlena spasiti od neimaštine i gladi. Škole nemam, ali sam vrijedna, no, posla nema. No, s vremenom ljubav pokaže i drugo lice pa ni taj brak nije potrajao. Bila sam zlostavljana, a policija me spasila i odvela sada s troje djece u podstanarstvo. I dalje mi nije bilo lako, susrela sam čovjeka za kojeg sam mislila da će mi pružiti sigurnost. Živjeli smo zajedno da nam bude lakše, izvanbračno, rodila sam s njim blizance, dječaka i djevojčicu. Na kraju je sve završilo tragično – osuđen je jer je silovao našu vlastitu djecu", kaže žena čija obitelj živi od socijalne pomoći, a brini se i o unučetu jer se njegova majka još školuje. I priča Osječanke Sanje, još jedne korisnice pomoći Rijeke ljubavi, potvrđuje opće beznađe. I nju i njenog supruga stigle su posljedice događaja od ranije. Sanja je teško bolesna, a raditi ne može jer joj stare rane, kada ju je trudnu zgazio automobil, sada otežavaju i pokrete i naprezanje tijela. Dok drugi traže veze da budu na bolovanju ona je dobivala poslove uz liječničke veze tražeći da joj lažiraju zdravstvene potvrde da je zdrava i da može raditi. Isključili su joj struju, obitelj se nema gdje oprati, a djeca nemaju što jesti.

Zaplačem ja, pa onda zaplače i suprug...

Troje djece imam, maleni me pitaju što da jedu, jednostavno ne znam što da mu dam i što da mu kažem. Bolesti i neimaština su nas uhvatili, nikako da popusti. Taman kada smo pomislili da smo riješili stambeno pitanje, stigle su nas nove nevolje. Zaplačem ja, pa onda zaplače i suprug, a sve to djeca gledaju. Suprugu je žao što ga u ratu nije pogodila granata pa bi, kaže, sada ja imala mirovinu kao udovica. Ne možemo ni u Pučku kuhinju, jer nemamo potvrde samo radno nesposobni. A i da imamo rekli su nam da bi dobivali samo dva obroka, a nas je petero...", ispričala je nesretna žena samo dio svoje teške životne priče, zaključivši da gube snagu, ali će ju smoći još toliko da napišu molbu ministru Predragu Matiću i ministrici Milanki Opačić da im pomognu. Izvornu vijest možete pogledati OVDJE