Suživot koji to nije – položili vijence na groblju šajkača

Prolaze polako dani pijeteta Vukovaru, Škabrnji i mnogim mjestima koja oplakuju svoje najmilije koje su bez milosti pobili, masakrirali, bacali u Dunav i Savu srbijansko-crnogorski agresori uz svesrdnu pomoć pobunjenih Srba i JNA. Danas ne samo što te spodobe okrvavljenih ruku nisu osuđeni nego im izopačeni umovi odaju počast na mjestu gdje su plešući svoj krvavi pir ipak skončali te davne 1991. godine. Zašto pišem ovaj osvrt upravo sada? Možete li zamisliti kako bilo koji državni dužnosnici bilo koje države odaju počast zločincima koji su stradali tijekom počinjena zločina. A u Vukovaru je počinjen stravičan zločin, svaka stopa te svete hrvatske zemlje natopljena je krvlju domoljuba koji su branili svoj dom i domovinu. Na groblju šajkača u Vukovaru gdje je aleja poginulim srbijanskim agresorima kod križa su 17. studenog vijenac položili predstavnici Demokratskoga saveza Srba (tako piše na vijencu), a predsjednik te stranke je Srđan Milaković, zamjenik vukovarskoga gradonačelnika. Drugi je vijenac položilo Udruženje protiv zaborava. Trake su, naravno, ispisane ćirilicom te iako na trakama piše kako je za civilne žrtve rata 1991. -1995. , ti vijenci su položeni na groblju šajkača, a ne na pravoslavnom groblju. Sramotno je to veličanje krvoloka Vukovara i za svaku osudu. No osuda je izostala, dapače slušamo dociranje predsjednika stranke koju je osnovao ratni zločinac koji nam soli pamet, ali i rane, koji ne osuđuje javno ratni zločin niti počinitelje, koji ne doprinosi poboljšanju odnosa nego razgrađuje i ono malo teškom mukom dobivenog priznanja od strane počinitelja. Nema niti jedne akcije koja bi doprinijela izgradnji društva priznanjem i osudom, no svojim postupcima odgovorni relativiziraju počinjene ratne zločine, prozivajući i progoneći one koji su za Hrvatsku dali najdragocjenije što su imali – svoj život. Pupovac je i ove kao i prethodnih godina dijelio žrtve po nacionalnosti, a čuli smo i novu podjelu na nevine žrtve. Svaka osoba kojoj je oduzet život i koja je u tom činu bila žrtva je nevina, no koljači, ubojice i krvnici, agresori koji su u svom djelovanju izgubili život nikada ne mogu biti žrtve niti ih se tako smije prikazivati osobito ne oni koji su odgovorni ovom narodu! Sve dok raznorazni Pupavci, Milakovići i pronositelji sličnih mrzilačkih ideologija usmjerenih protiv hrvatskog naroda i države budu veličali i odavali počast ratnim zločincima na groblju šajkača i sličnim mjestima veliki dio pripadnika srpske nacionalne manjine neće moći dalje, jer su uhvaćeni u mrzilačku mrežu tzv njihovih predstavnika. Te predstavnike nećete vidjeti kako sa Ženama u crnom koje svake godine dolaze iz Beograda u Borovo naselje, polažu vijenac i sudjeluju u Koloni sjećanja. Te tzv predstavnike Srba u Hrvatskoj nećete vidjeti niti u Beogradu kada Žene u crnom organiziraju performans za Vukovar, nema tamo ni predstavnika vukovarskih Srba. Ali zato ćete ih vidjeti kako veličanstvenu hrvatsku pobjedu u VRA Oluja u Bačkoj Palanci obilježavaju kao dan žalosti, kako sudjeluju tamo u napadima na Hrvatsku državu iako kao hrvatski državni dužnosnici moraju reagirati. Kako svi mi učimo na greškama i više ih ne ponavljamo i hrvatski narod ne bi trebao ponavljati greške iz prošlosti. Potreba je što prije donijeti pravne odredbe kako bi se ubuduće sankcionirala takva djelovanja. Mi smo ponosan hrvatski narod koji treba čvrsto i dosljedno gaziti u budućnost poštujući svoju prošlost i sve one koji su zaslužni za svoj hrvatski rod i dom! Zorica Gregurić