Svima koji su krvarili zajedno s Gradom herojem, sretan 'Dan vukovarskih branitelja'!

Branitelji se prema Vukovaru odnose kao prema ranjenom suborcu čije su rane još uvijek svježe i nikome ne dopuštaju da mu dodatno te rane soli. Ako je suditi po onome što su za njega učinili u ratu i miru, slobodno možemo reći da vukovarski branitelji brane Vukovar po drugi put i da je najmanje što mogu dobiti – svoj dan. Stoga, svima koji su tih 90-tih svjesno i bez dvoumljenja gledali smrti u oči, sretan 'Dan vukovarskih branitelja'. Vukovar je prvi put ozbiljno napadnut svim sredstvima, i to sa zemlje, zraka i Dunava 24. kolovoza 1991. Od ove godine, taj dan će se bilježiti kao 'Dan vukovarskih branitelja', a Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata grada Vukovara već se oglasila priopćenjem u kojem poziva sve vukovarske branitelje na svečanost koja će se obilježiti u subotu 24. kolovoza u Vukovaru. Što osjeća vukovarski branitelj nakon više od dvadeset godina? O 'Danu vukovarskih branitelja' pričali smo s vukovarskim braniteljem i predsjednikom Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Danijelom Rehakom: - Kako se osjećam? Sretan sam i drago mi je, nakon toliko godina dobili smo svoj dan. To je nešto posebno. Ipak smo mi dali veliki obol stvaranju hrvatske države, a one koji su dali život da i ne spominjem. Sad kad je imamo, nakon toliko stoljeća i toliko žrtve, smatram da u njoj trebamo uživati i strpiti se jer smo u ovoj demokraciji još relativno mladi. Još uvijek smo nevješti u upravljanju, moramo se naučiti voditi ovu državu. Ne smijemo dopustiti da svakom izmjenom vlasti idemo ispočetka, već da nastavljamo tamo gdje smo stali. Danijel Rehak jedan je od onih koji danas mogu i žele uživati u Vukovaru koji je slobodan njihovom zaslugom. Kako se vukovarski branitelj osjećao te mučne, ratne '91. najbolje opisuju riječi iz Rehakovog ratnog dnevnika: 18.11.1991. 'Vukovar je pao, a mi nismo mogli ništa Odvezli su civile, starce, žene, djecu, branitelje. Sve je utihnulo i osjećala se čudna mirnoća koja je nagovještavala pravu buru.  Počelo je sa sporadičnim pucnjavama, zatim sve jačim i jačim eksplozijama, i to po cijelom Borovu Naselju. Činilo mi se da netko ratuje, nešto ruši i to je trajalo skoro cijelu noć. Sa svanućem su prestale i detonacije i pucnjava i grad su poplavile uniformirane osobe u grupama. Dan je završio s najtragičnijom vijesti: branitelji su u svim dijelovima grada ostali bez streljiva i prestali pružati otpor. O, Bože! Vukovar je pao'. Iako vukovarska priča ima posebnu težinu i sam grad je vremenom postao simbolom stradavanja cijele Hrvatske, Danijel Rehak ističe kako je branitelj – branitelj i kako vukovarske veterane ne treba izdvajati. Što bi osjećao branitelj koji nije preživio rat u Vukovaru? Dan vukovarskih branitelja posvećen je i onima kojih nema i koji su za slobodan Vukovar bezrezervno dali svoj život. Barica Spudić iz Zagreba je '91. na majicu svoga sina izvezla natpis 'HRVATSKA VOJSKA' i otpratila ga u Vukovar: - Moj Pavao dragovoljno je otišao sa 26 godina ratovati u Vukovar. Nikad se nije vratio. Krv i meso mog sina ostali su na Ovčari. Ali znam da bi moj Dado, tako sam ga ja zvala, danas bio sretan samo da je poživio. Mene nemojte pitati je li se isplatilo. Ja sam majka koja je izgubila dijete. Svakim danom mi je sve gore. Pokušam si olakšati kako je njegova smrt imala smisla, ali gledam zbivanja oko sebe. MI majke smo razočarane tretmanom vladajućih i prema braniteljima i prema Domovinskom ratu. Čini mi se da, ako se nešto ne promijeni, u dogledno vrijeme nećemo smjeti reći da su naša djeca dala svoje živote u Domovinskom ratu- rekla je za portal Dnevno neutješna majka Barica. O strahotama koje su prošli vukovarski civili i branitelji kroz jezive fotografije i svjedočanstva saznao je cijeli svijet. Vukovar je postao simbolom otpora i slobode, a njegovi branitelji simbolom domoljublja i, nadasve, velike ljubavi i odanosti prema svom gradu. Vole ga i danas i pokušavaju reagiranjem ispraviti svaku nepravdu koja mu se nanosi. Prema njemu se odnose kao prema ranjenom suborcu čije su rane još uvijek svježe i nikome ne dopuštaju da mu dodatno te rane soli. Ako je suditi po onome što su za njega učinili u ratu i miru, slobodno možemo reći da vukovarski branitelji brane Vukovar po drugi put i da je najmanje što mogu dobiti – svoj dan. Stoga, svima koji su tih 90-tih svjesno i bez dvoumljenja gledali smrti u oči i krvarili s Gradom herojem, sretan 'Dan vukovarskih branitelja'. Izvornu vijest možete pogledati OVDJE