Svjedočanstvo o oslobodilačkoj akciji "Operacija Konavle"

21. listopada 1992. godine u oslobodilačkoj akciji poznatom pod nazivom ” Operacija Konavle” oslobođen je i posljednji dio okupiranog dubrovačkog područja. Sama akcija oslobađanja dugo je odgađana, prvo radi poštivanja odredbi sporazuma, a potom i radi olujnog juga. Konačno, nešto iza ponoći 21. listopada izdana je zapovijed za izvršenje zadaće iskrcavanja u Cavtat. Snage PU Dubrovnik, SJP Karlovac i SJP Lučko već su bile ubačene (dan-dva ranije) na teritorij Konavala radi zaštite civilnog stanovništva i zaustavljanja upada četnika iz istočne Hercegovine. Za portal dogodilose.com svjedočanstvo o tim događajima dao je jedan od pripadnika SJP Karlovac koji je sa svojom postrojbom iz Dubrovnika čamcima prebačen u Cavtat koji je agresorska vojska prethodno napustila: “Kada su nas prebacivali iz Dubrovnika voženi smo prilično velikim čamcima. Bila je prilično jaka noć i možda griješim u broju čamaca jesu li bila dva ili tri jer su prebačena dva voda SJP Karlovac u Cavtat. Kada su Tigrovi prebacivani također je prvo stiglo pješaštvo, a kasnije i motorna i oklopna vozila trajektom. Srbi su topništvom tukli po Cavtatu i luci (vjerojatno iz područja prema Trebinju) tako da je jedan projektil pogodio trajekt, a pogođen je i hotel Croatia. Kada je prostor oslobođen vojska je povučena sa tog područja i dozvoljena je prisutnost pripadnicima UN-a i MUP RH. No nije nam dozvoljen pristup Prevlaci, a na kontrolnim točkama prema granici sa Crnom Gorom mogli smo imati samo kratko oružje. Tako se dogodila anegdota na kontrolnoj točki iznad uvale Cipavica kada je jedan od kolega imao potrebu velike nužde pa se prilično udaljio i jasno dok je vršio nuždu bio je miran. U trenutku vršenja nužde od strane Crne Gore približavao mu se njihov vojnik koji je imao pušku (ne znam koji tip, pretpostavljam AP M70), a isti ga nije vidio. Kako je kolega uza se imao samo pištolj viknuo je “Bacaj oružje” našto se neprijateljski vojnik okrenuo i bježao je u smjeru Crne Gore, a moj kolega je krenuo trčati prema nama. Mi povike nismo čuli, ali je njemu onako zadihanom trebalo duže vremena da nam sve ispriča.” Vratimo se na 21.10.1992. godine kada u Cavtat dolaze pripadnici 1. gardijske brigade “Tigrovi”. Nakon iskrcavanja iz trajekta „Pelješčanka“ na cavtatskoj rivi u ranim jutarnjim satima, ove snage predvođene vodičima Selakom i Martinovićem, brzim hodom izlaze na Obod, te preko u potpunosti spaljene Zvekovice, dolaze do sela Uskoplja odakle napreduju cestom prema četničkim položajima na rubu konavoskih brda. Prvi sukob s neprijateljem uslijedio je kada su došli ispod utvrđenog visa Gradine – tt 562. Neprijateljska vatra iz protuzračnog topa „trocijevca“ bila je usmjerena na snage 1. bojne 1. brigade ZNG koje su imale zadaću napredovati istim pravcem. Nakon što je ovo oružje neutralizirano preciznim pogotkom iz „fagota“ “Tigrovi” nastavljaju napredovanje prema selu Jasenice u koje ulaze u poslijepodnevnim satima. Prije toga, s njihove desne strane začuli su pucnjavu što je značilo da se i borbena grupa „Konavle“ (koja je također sudjelovala u operaciji) sukobila s neprijateljem. U tim borbama na Vojskom dolu poginuo je, oslobađajući rodne Konavle, dubrovački branitelj Mato Golubić. 21. listopada se ujedno obilježava i dan općine Konavle. Izvorni članak pogledajte OVDJE