‘Teroristi’ iz Savske su branili Split, a centralna vlast opet je podbacila u detalju nevezanom uz ljudstvo!

POŽARE GASE UVIJEK ONI KOJIMA JE HRVATSKA U SRCU Split i Dalmacija su vrisnuli u pomoć, a Hrvatska je odgovorila Večer kada je gorjela Dalmacija, okolna mjesta i dijelovi Splita, Danijela Trbović i Saša Broz su u emisiji na nacionalnoj televiziji pričale o kulturi, umjetnosti i filmskom festivalu u Puli. Pričalo se i o tome kako je djed Saše Broz, jedan od ponajvećih zločinaca dvadesetog stoljeća Josip Broz Tito odlično znao iskoristiti svjetske filmske zvijezde poput Elizabeth Taylor da promovira jugoslavensku varijantu nekog tobože humanijeg i otvorenijeg socijalizma. Koliko je taj socijalizam human najbolje svjedoče one same kao krajnji, a nadajmo se i zadnji produkt tog razdoblja. U isto vrijeme kada je ta navodno napredna i tolerantna Hrvatska dokoličarila i bavila se samom sobom i svojom važnošću, u obranu zemlje, kuća i ljudskih života krenuli su opet oni drugi, nerijetko stigmatizirani kao segmenti društva koji nas vuku u prošlost i koče na putu prema prosperitetu. Prava istina je da su to jedini ljudi koji istinski vole Hrvatsku te su voljni riskirati svoje kako bi spasili tuđe živote. Jutros sam se čuo s nekima od njih, braniteljima, a zvali su ih i „teroristima“ iz Savske. Još jučer Split je već bio prepun ljudi koji su došli pomoći, ali problem je bio u opremi. Zato se zvalo Bandića da otvori skladišta ureda za krizne situacije (ili kako se već zove) i osigura nužnu logistiku za brigade dragovoljaca, uglavnom „bivših“ ratnika koji su krenuli u pomoć Splitu. Među njima je i jedan Ivica ili Ivek, ako vam je draže. Iza njega mnoge bitke u Domovinskom ratu, ali i dva teška infarkta. Ima nekoliko stentova i peacemaker, ali nema niti jedan izgovor kada je u pitanju pomaganje drugima. Da se razumijemo, dragovoljci, branitelji, navijači i građani ne gase velike požare, jer to mogu jedino vatrogasci koji imaju nužnu opremu, ali uz samo gašenje postoji niz popratnih poslova koje netko mora odraditi, od čuvanja zgarišta, spašavanja i evakuacije starih i nemoćnih, skupljanja potrebne hrane, vode, medicinskih zavoja i raznih bitnih potrepština. Split i Dalmacija su vrisnuli u pomoć, a Hrvatska je odgovorila. U ovom trenucima po svim raspoloživim informacijama problem nije u ljudstvu već u opremi i logistici i tu je centralna vlast opet podbacila. Premijer se u Splitu pojavio prekasno i nakon brojnih kritika, a iz svega viđenog može se zaključiti da nemamo nikakvih planova za ovakve krizne situacije, već se pomoć osigurava stihijski. Građanima Hrvatske ostat će upamćena i njegova izjava koju je dao kada je vatra već zahvatila dijelove Splita. Spominje Europu, nekakve civilne zaštite, pravilnike i direktive koji će se aktivirati ako to bude potrebno?! Podsjetio me na one europske promatrače i unproforce koji su pisali izvješća i davali oštre pismene izjave kada su nas četnici klali i rušili nam sela i gradove. I u njihovu je rječniku bilo svakakvih finih izraza, ali nigdje traga čovjeku. Ne znam što se događa u tom bijelom svijetu, na briselskim sastancima i vijećanjima. Kao da im tamo netko kirurškim putem ukloni dušu. Pa čovječe, gori Split, brani ga tvoj narod, a ti laprdaš o svemu potpuno nezainteresiran za ljudske sudbine. Hladan si, bljedunjav i potpuno odmaknut od stvarnosti. A ne, ti naš čovik nisi! Sjetimo se Gunje i poplava. Čim je krenulo branitelji su se organizirali, pomogli na licu mjesta, ali i skupljali te slali pomoć. Što ćemo nekoliko desetaka godina kada ih više ne bude, ili više neće biti fizički u stanju sudjelovati u bilo kakvim akcijama? Tko će tada pomoći Hrvatskoj? Mlade generacije koje stasaju kao jugonostalgičari, hranjeni mržnjom prema vlastitom rodu od najranijih dana? Takvi će možda paliti požare, ali ih gasiti neće. Kao i ovoga puta, tako će i tada požare gasiti oni kojima Hrvatska uvijek gori u srcu!