TIGAR: Nahranio sam staricu bez noge koju su Srbi ostavili u Oluji! Rekla je: 'Kad dođem Bogu na istinu, doznat će za tebe' (VIDEO)
Iako postoji ona narodna koja kaže "narode, bježi, evo vojske", a znači da nikada nije dobro čekati i vjerovati naoružanim i osvetnički raspoloženim ratnicima, one se, po svjedočanstvima mnogih, ne tiče hrvatske vojske. Iako je Oluja bila trenutak u kojem su mnogi koji su u ratu izgubili dom i svoje bližnje mogli "doći na svoje", kod većine hrvatskih vojnika prevladala je ljudskost i razum. Izdvojeni incidenti kao odlika svih ratova bili su neizbježni, a u slučaju Oluje svedeni na najmanju moguću mjeru. Za očekivati je bilo da ovako velika, opsežna vojna operacija koja je k tome vođena velikom željom za oslobođenjem i pobjedom, za sobom povuče i veliki broj žrtava. Oslobođenje Knina u mnogočemu je bilo veličanstveno. Stavljanje zastave na vrh tvrđave označio je kraj mukama koje je prošao hrvatski narod, ali i mnogi srpski civili koji se nisu priključili kolonama izbjeglica, već su vjerovali vojnicima koji su oslobađali svoj grad. Osim što su se tijekom cijelog izvođenja ove vojne operacije uz hrvatsku vojsku nalazili brojni volonteri, humanitarci i liječnici koji su zbrinjavali, hranili i liječili srpske civile, za njih su se pobrinuli i nakon akcije. Mnogi branitelji su nakon Oluje izrazili žaljenje za starima i nemoćnima koji su na milost i nemilost ostavljeni u svojim kućama, a koji se nisu bili u stanju priključiti odlazećim kolonama. Fotografija na naslovnici ovog članka samo je ilustracija i dokaz jednog vremena u kojem su hrvatski vojnici dočekivani uistinu kao - osloboditelji:
"Ostavljeni su da umru... Ništa drugo", prisjeća se jedan od Tigrova koji je u jednom selu kraj Knina u trošnoj kući naletio na 80-godišnju staricu bez noge.
"Bila je gladna i prestrašena u potpuno ispražnjenoj kući koju je, kazala je, "očistio njezin sin". Zamislite, natovario je televizor i ormare, a za majku nije imao mjesta", priča nam sudionik Oluje. Od njega doznajemo kako je starica zbrinuta, ali i kako nije jedina ostavljena.
"Ne možete biti ravnodušni kad naletite na takav prizor. Ne znam, ja sam se odmah sjetio svoje majke i... Za tu bih staricu tada sve učinio. Pitala me kako se zovem, a kad sam joj rekao svoje ime nadodala je da će "kad dođe Bogu na istinu ispričati o meni. Naknadno smo pronašli više desetaka ostavljenih invalida i staraca", objašnjava bivši Tigar i ljuti se na "zločinački" naglasak kad je u pitanju VRO Oluja:
"Ne razumijem... Razmišljam o Ovčari, o bolnici, o stotinama ranjenih. Teško mi je vjerovati da se od sve siline vojske, što JNA, što paravojske, nije našao niti jedan, ali niti jedan glas razuma koji bi rekao, pomozimo tim ljudima, ranjeni su, krvare... Ne, potrpali su ih, pobili i pobacali u jame. Ti su zločinci razmišljali svi kao jedan. U tome je naša osnovna razlika. Kada bi se, recimo, u našim redovima netko "rasuo" ili doživio rastrojstvo, mi bismo ga razoružali, slali kući na odmor i na liječenje. Nama ubijanje civila jednostavno nije normalno", objasnio je bivši dragovoljac Domovinskoga rata.
Što se dogodilo sa srpskim civilima koji su vjerovali riječima Hrvata i ostali '95. u Kninu? Pogledajte...
- Autor: S.Vučković/Dnevno.hr
- Photo: facebook/Blago Zadro
