Tihomir Dujmović: Zvonka Bušića ubila je hrvatska nezahvalnost

U zagrebačkom Centru za kulturu Trešnjevka ovog petka održat će se praizvedba kazališne predstave Tko je ubio Zvonka Bušića nastale prema tekstu novinara Tihomira Dujmovića iz njegove knjige Hrvatska u raljama djece komunizma. Predstavu je scenski adaptirao Robert Kurbaša. Kurbaša i Dujmović gostovali su u Studiju 4. Dujmović je u nekoliko rečenica pokušao sažeti njegov život. Zvonko Bušić je toliko osebujan da ne bi bila dovoljna tri filma da ga se predstavi. To je čovjek koji odlazi krajem šezdesetih iz Hrvatske… emigrira u Europu gdje upoznaje buduću suprugu Julienne. Zaljubljuju se, odlaze živjeti u SAD. S obzirom na situaciju u Jugoslaviji u kojoj je Hrvatska potlačena, klasična kolonija, u tijeku gotovo masovna likvidacija hrvatskih političkih emigranata… Više od 100 ljudi ubijeno je u raznim udbaškim akcijama u 45 godina Jugoslavije. Bušić shvaća da nešto treba napraviti. Njegov daljnji rođak, Bruno Bušić, napisao je tekst Deklaracije o položaju Hrvatske. Jedini zahtjev koji je Bušić postavio u otmici zrakoplova bio je taj da se Deklaracija objavi u uglednim svjetskim medijima kako bi se pomoglo Hrvatskoj i prihvatila činjenica da Hrvati imaju pravo na državu. U međuvremenu se događa svima poznata tragedija… ispričao je Dujmović. Dujmović je podsjetio na još niz činjenica – dobar dio putnika na sudu je svjedočio u korist Zvonka Bušića, a sudac koji je donio prvostupanjsku presudu tražio je za nj amnestiju. Rečenica tog suca za koju Dujmović kaže da su je prešutjeli hrvatski mediji glasila je: “Želim reći da ni ja ni ovaj sud Bušića ne smatramo teroristom.” Kurbaša je rekao kako je priča o Zvonku toliko velika da bi trebalo 12 serija da se ispriča. Ne tiče se samo nas kao pripadnika hrvatskog naroda jer je Bušić bio idealist u globalnom smislu. Zvonko Bušić nažalost je oduzeo sam sebi život. Publika nije tu da sudi zašto je on to učinio. Mi branimo njegov čin tezom da je on to učinio kao posljednju poruku svima nama da se konačno trgnemo i počnemo živjeti zajedno, ali da počnemo živjeti za drugog, da ne gledamo uskogrudno, istaknuo je Kurbaša. Dujmović je rekao kako nakon 30 godina hrvatske države možemo reći da smo površan i nezahvalan narod. Kad uđete do kraja u priču Zvonka Bušića, vidite da taj čovjek stvarno nije terorist. Kurbaša je rekao kako predstavu rade radi novih generacija kako bi primili priču koja je bazirana na činjenicama. U Zvonku se krije esencija ljudske duše. To je čovjek koji nadasve voli drugog čovjeka. Hrvatski čovjek je temelj hrvatske obitelji, hrvatska obitelj je temelj hrvatskog društva. On je to radio radi svoje obitelji, svoje države, nije radio iz materijalne koristi, rekao je Kurbaša. Dujmović je komentirao jučerašnji prosvjed u Češkoj kada se sedam tisuća ljudi okupilo kako bi prosvjedovalo jer je na čelo jedne od policijskih uprava u Pragu imenovan čovjek koji je bio dio bivšeg socijalističkog komunističkog sustava Češke. Bojim se da smo toliko bolesni od prošlosti, infekcija komunizmom i jugoslavenstvom ostavila je toliko traga da mi uopće nemamo pojma koliko je to duboko infiltrirano u ovaj narod, rekao je Dujmović. Hrvatska je ustrašena, osakaćena, ranjena… Za usporedbu iznio je podatak da je u vrijeme komunizma u Hrvatskoj ubijeno 660 svećenika, a u Slovačkoj 14. Naglasio je i kako je 1945. godine s hrvatske novinarske scene izbrisano 95 posto novinara – od 330 samo ih je 24 imalo pravo pisati – to je anticivilizacijski čin par excellence.