Titovi sljedbenici ponižavaju žrtve partizanskih zločina: Psovali na spomen pletenica u Hudoj jami

Kao javni povod za ovaj besramni i veleizdajnički marš, “antifašisti” navode obilježavanje Dana antifašističke borbe (22.6.) i 80. obljetnice ustanka u Hrvatskoj. Ipak, da ovaj slet nije bio samo miroljubivi mimohod i obilježavanje spomena na povijesne događaje govori činjenica da su sudionici “marša” javno izražavali žaljenje za zločinačkom Jugoslavijom –  tvorevinom koja je prije samo 30 godina vodila agresiju na Republiku Hrvatsku. Svoje parole uzvikivali su i pod istim agresorskim znamenjem – komunističkom crvenom zvijezdom petokrakom. Suočeni s pitanjima o monstruoznim partizanskim zločinima nad civilnim stanovništvom, “antifašisti” su odgovarali psovkama. 

Uvredama i psovkama na pobijene žene i djecu

Taj su incident zabilježile kamere Bujice. Prolaznik je okupljene ‘partizane’ upitao za pletenice djevojaka ubijenih u Hudoj Jami: “Koliko su ubili Hrvata? Gdje su pletenice iz Hude Jame? Gdje su djeca ispod Sljemena? Mučenici.”, kazao je prolaznik u kameru na što mu je ‘miroljubivi stari antifašist’ opsovao majku. Prolazniku, koji je postavio legitimno pitanje, očito su se u pamet urezale slike dugih pletenica, odvojenih od lubanja i poslaganih na gomilu ispred ulaza u Hudu Jamu. Slika je to istovjetna jezivim prizorima snimljenim u nacističkim koncentracijskim logorima.

Huda Jama – preko 3000 živih zakopanih žrtava

Podsjetimo, u Hudoj Jami, rudniku blizu istoimenog sela u Republici Sloveniji, partizani su na najzvjerskiji način ubili preko 3000 osoba, uglavnom Hrvata. Među njima je najmanje 300 žena od dječje do starije dobi. U ovu masovnu grobnicu ljudi su bacani živi i ostavljani da umru u najstrašnijim mukama. Ondje je 2009. godine pronađeno masovno grobište u kojoj su partizani likvidirali preko 3 000 ljudi. Oko 10% pronađenih skeletnih ostataka iz grobišta pripadaju djevojkama, ženama i djevojčicama. Sama likvidacija je izvedena u razdoblju od 25. svibnja do 6. lipnja 1945. godine. Zarobljenike su dovozili noću u kamionima, a zatim bi ih svukli do gola i vezivali po troje. Prvu žrtvu bi upucali, a taj što bi pao povukao bi drugo dvoje sa sobom u šaht dubok 48 metara. Nakon masovne likvidacije, sva tijela su prelivena gašenim vapnom.

Jedan od istražitelja zločina u Hudoj Jami bio je i rođeni Srebreničanin Mehmedalija Alić. U svojoj knjizi o strahotama komunističkog zločina posebno opisuje pronalazak pletenica u ovoj masovnoj grobnici:”Počele su se pojavljivati duge pletenice kose, slične onima koje su nosile moje sestre i mati, a i ostale žene i djevojke koje sam susretao u djetinjstvu. Svojom rukom sam ih sklanjao sa ženskih sitnih lubanja. Stručnjaci su se počeli nekako čudno odnositi prema nađenim pletenicama jer su za njihovu statistiku važile samo ljudske kosti”. Užas! Pošto o kosi nitko nije vodio brigu, ja sam svu dugu kosu uredno, a posebno pletenice, slagao u posebnu kartonsku kutiju. Kad mi se ukazala prilika, iznosio sam je vani, osušio pletenice pred radijatorom, a nešto i na suncu. Osjetio sam potrebu da ih fotografiram pred ulazom u jamski grob, koji nosi sudbonosni naziv Huda Jama”. 

Partizanski poslijeratni zločini u Zagrebu označavaju pokolj kojeg su počinili Titovi partizani nakon završetka Drugog svjetskog rata u Zagrebu. Zagrepčani, izbjeglice koje su bježale pred partizanima, ranjenici, civili, žene i djeca su ubijani na stratištima u samom gradu (današnja Pedagoška akademija u Savskoj ulici), po okolnim šumama, podsljemenskim i žumberačkim stratištima i poljima.

Nisu bili pošteđeni niti bolesnici ni ranjenici iz zagrebačkih bolnica.

„To nije bilo nikakvo oslobođenje Zagreba jer je uslijedio čitav niz zastrašujućih zločina koje je proveo komunistički režim, a što potvrđuje pronalazak 850 prikrivenih stratišta u Hrvatskoj, a samo na području Zagreba i okolice locirano je 120 takvih masovnih grobišta“, rekao je svojevremeno prof. dr. Jurčević.

Prof. Ivo Banac upozorio je da se radi najmanje o 5000 ljudi ubijenih tih dana u Zagrebu. Postoje i veće prosudbe, a broj stvarno ubijenih se neće nikada znati.

Što o tome kaže Europa i Hrvatski sabor?

Revizionizam i veličanje zločinačkog totalitarističkog režima kakvo su pokazali hrvatski “antifašisti” u subotu, jasno osuđuju barem tri pravna dokumenta Europske unije, odnosno Republike Hrvatske.

Naime, Europski parlament usvojio je 19. rujna 2019. rezoluciju naziva “Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP))“, kojom je osudio i izjednačio nacističke i komunističke zločine kao i zločine svih ostalih režima. U njoj se između ostaloga podsjeća kako su “nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti”, a također i poziva “sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim”.

Europski parlament u Rezoluciji također izražava zabrinutost jer “u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi“.

Međutim, Vijeće Europe još je 2006. donijelo Rezoluciju kojom poziva sve komunističke i post-komunističke partije na osudu komunističkih zločina te na ponovnu procjenu povijesti komunizma.

Tako u 13. točki Rezolucija “poziva sve komunističke ili post-komunističke partije da u svojim zemljama, ako to dosad nisu učinile, ponovo procijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, jasno se distanciraju od zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima te ih osude bez ikakvih nejasnoća. Skupština vjeruje da će ovaj jasan stav međunarodne zajednice utabati put za daljnje pomirenje. Nadalje, nada se da će ohrabriti povjesničare širom svijeta da nastave svoja istraživanja s ciljem utvrđivanja i objektivne provjere onoga što se dogodilo.” 

Kao potvrdu spomenute Rezolucije Vijeća Europe, Hrvatski je sabor 10. srpnja 2006. godine donio Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. – 1990. godine. U njoj ističu kako su: “Jedinstveni u osudi svakog pojedinačnog i svih zločina koji su se doista dogodili u vrijeme totalitarnog komunizma u današnjoj Republici Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji”. Uz to, “Hrvatski sabor smatra da on sam treba postati ključna nacionalna institucija za osudu zločina jugoslavenskog i hrvatskog totalitarnog komunizma te da se sustavnim istraživanjem povijesti tih zločina trebaju baviti znanstvene i pravosudne institucije.”

“Hrvatski antifašisti” u subotu su na pitanja o nevinim žrtvama odgovarali psovkama i uvredama. Na jednak je način nedavno okončan skup u organizaciji istog Saveza u Novinarskom domu u Zagrebu. Podsjetimo, ondje se održala tribina o početku Drugog svjetskog rata, a do uvreda je došlo nakon što se za riječ javio saborski zastupnik Domovinskog pokreta i general HOS-a Ante Prkačin. Ivo Goldstein ga je u jednom trenutku, nezadovoljan generalovim izlaganjem, prekinuo i počeo vikati, a Sandra Benčić je izašla iz dvorane… Goldstein se nastavio sukobljavati s gostima tribine koji imaju drukčije mišljenje, pa je pred vratima dvorane, doslovce nasrnuo na jednog starijeg Zagrepčanina. Psovao je, urlao i vrijeđao, unosio se starcu u lice.

Parada Titovih sljedbenika u više je točaka povrijedila donesene rezolucije.

Ovi, kako sami priznaju, Tomaševićevi glasači, veličaju nalogodavca masovnih zločina među kojima je i onaj u Hudoj Jami. Time u konačnici žele zaustaviti preispitivanje zločina i djela agresije koje je počinio totalitarni komunistički režim.

Rezultat je to izostanka lustracije i dekomunizacije hrvatskoga društva, zatrovanog starim komunističkim kadrovima i njihovim nasljednicima.