TJERATE NAŠU DJECU U ISELJENIŠTVO

Konačno nakon javne objave u „Slobodnoj Dalmaciji“ o stanju u MUP-u, bolje rečeno u PU Dubrovačko – neretvanskoj, te prikazu stanja policajaca koji putuju na posao u Dubrovnik iz kontinentalnog djela Hrvatske. Na jednoj od javnih tribina održanoj u Ministarstvu hrvatskih branitelja, održane 2016. godine, a vezano za nacionalnu sigurnost, istu je održavao MORH, odnosno uvodnu i završenu riječ imao je ministar, general Damir Krstičević, koji je u par navrata spomenuo kako „mi“ moramo našu djecu zbrinjavati kroz sustav MORH-a i MUP-a. No, vjerojatno nije znao kako to zbrinjavanje ide kroz sustav, pa tako našu djecu iz kontinentalnog dijela, a već opustošene Slavonije i Podravine, šalju raditi u udaljena mjesta poput PU Dubrovačko – neretvanske. Što bi trebao reći gosp. Šterc vezano za demografsku politiku, a sada i potpredsjednik Vlade, Damir Krstičević. Jako je poznato da je Dubrovnik skup grad, da je policijska plaća za te uvjete malena, da se policijski službenici moraju snalaziti svakako da prožive mjesec ili tražiti novac od roditelja. Nije li njima neugodno, zaposleni, rade, primaju osobni dohodak, a još uvijek na grbači roditelja. To su osobe koje bi već zasnovale obitelj, no kako? Kako preživjeti, pogotovo još ako se rodi dijete. Imaju li oni ikakve šanse za bolji život. Njih 15 putuje na posao, iz Vukovara, Virovitice, Varaždina i normalno da se troši proračunski novac i to nikome nije drago. No kako preživjeti u turističkoj sezoni, kada se svi stanovi iznajmljuju kao apartmani, kada se nema gdje smjestiti. Što onda? Kuda će ti policajci, spavati na klupama? Vrhunac svega je lijek. Spriječiti smanjenje putnih troškova uvođenje osam satnog radnog vremena. Bravo, super, problem je riješen za načelnika Policijske uprave. Ima tamo još policajca iz Slavonije, Podravine, Zagorja, koji ne putuju, ali nisu presretni što ne mogu preživjeti od plaće i sad još k tome crne ovce. To nije rješenje za mlade ljude, jer na taj način jedino mogu ići van Domovine. Znam da će proraditi domoljubna svijest kod nekih…“jer mi smo nekad ….“. Da, mi smo nekad drugačije, ali vremena se mijenjaju. Dragi moj prijatelju Stiv (Culej). Ne zamjeram i razumijem te, jer i ja sam otac i ja sam hrvatski branitelj. Novinari su te razapinjali radi zaposlenja sina u PU Zagrebačkoj. Mlad dečko. Oženjen, ima dijete, a mislim da je generacija mog sina. Nemoj ovo uzeti za osobno, već samo kao primjer onog što treba raditi. Ti imaš dva sina, jednog u Njemačkoj, drugi u Zagrebu. Stive i ja imam dva sina, blizanca, jednog u Njemačkoj, drugi u PU Dubrovačko -neretvanskoj. Ukoliko se ništa ne promijeni i moj drugi sin će za Njemačku. E toliko o zbrinjavanju naše djece kroz sustav MORH-a i MUP-a. Stvar je u sustavu, kadroviranju, sistematizaciji, a o nekim drugim stvarima da i ne pišem. Ministre Božinoviću, Vaši savjetnici, jeste li svjesni da ovakvim načinom i vođenjem MUP-a, mnoge policijske službenike tjerate na otkaz. Gdje završavaju? Vani. Imate podatak koliko je policajaca dalo otkaz, a oni još od Domovinskog rata ne puštate u mirovinu, jer ove godine su velike otpremnine. Još mnogi će otići. Teško je danas biti policajac. Na ulici te pljuju, šefovi te gaze, nemate pravo na dostojanstven život, radite, a nemate skoro ništa. Ne bojim se potpisati imenom i prezimenom, ali ovaj puta ću samo staviti: O T A C