Tko će nam Hrvatsku čuvati sutra? 1.dio

Još od 1945-te je godine nadzor nad javnim sredstvima komunikacije (popularno nazvanima mediji), obrazovanjem i javnom kulturom (sve više i osobnom) stvarao i stvara u hrvatskome narodu neku "novu svijest", radi koje su ljudi sve manje i manje sposobni shvatiti i vidjeti istinu, čak i kad se ta istina teško i bolno odbija baš na glavama njih samih. U krvavim godinama nakon 2. Svj. Rata, kad su titovi "antifašisti" napokon zbog međunarodnih pritisaka prestali sa genocidom nad Hrvatima zatvaranjem Jasenovca 1948-e godine, preživjeli su Hrvati, pod novom vlašću iz beograda imali dva izbora - šutjeti, ili umrijeti u tišini, daleko od svjetla dana. Te ljude nitko pri zdravoj pameti zbog šutnje ne može kriviti, jer bez njih, 1990-e Hrvatska ne bi imala niti Sinova niti Kćeri koji bi je u srbijansko-crnogorskoj krvavoj i beskrupuloznoj agresiji obranili. Nadalje, mnoge se zbog šutnje ne može kriviti niti nakon toga, jer "antifašistička" je jugoslavija tijekom dugih desetljeća mraka pa sve do otvorene agresije 1990-e ipak uspjela pobiti mnoge Hrvate koji su "sagriješili" djelom ili mišlju i unutar svojih frankensteinovskih granica i izvan njih, a zbog sličnoga su slučaja - hvala Bogu - i krvnici mustač i perković danas u njemačkom zatvoru gdje im se za njihova nedjela sudi. Ali koliko je snažna indoktrinacija "antifašističkih" krvoloka ipak vidimo i dan-danas u našem hrvatskom društvu, jer je današnja "hrvatska šutnja" skoro pa jednaka onoj sredinom osamdesetih, a za to jednostavno - NEMA OPRAVDANJA. Hrvatski su Branitelji u Domovinskom ratu, odnosno Obrani od srbo-crnogorske agresije Hrvatima izborili sve slobode koje čovjek u modernom društvu može iskusiti, pa među njima i slobodu govora, i to što ih se danas za to nesmiljeno progoni, a bez riječi i otpora javnosti - ne samo kako nema opravdanja, već predstavlja najveću sramotu Hrvatske; sramotu kakovu nitko izvan naših granica ne može shvatiti, ali je mnogi i te kako iskorištavaju. Ta je indoktrinacija već uzela toliko maha među Hrvatima pa isti više uopće ne dvoje jesu li zbog nečega krivi ili nisu; umovi većine su već toliko okljaštreni pa su i više nego spremni dopustiti drugima neka ih "oslobodi muke razmišljanja svojim glavama". A što reći o činjenici kako su današnji "antifašisti" - vlastodršci u Hrvatskoj tolikim Hrvatima tijekom genocida nad Hrvatima četrdesetih godina svojeručno skidali glave i doslovno, a preko čega današnji Hrvati prelaze kao preko "manje greške", i bez nekog većeg razmišljanja vlast nad svojim životima i opet predaju u naručje potomcima tih ubojica? Oni doslovno vape za "veličanstvenim sulejmanima", "žikinim dinastijama", "big brother-ima" i ostalim smećem, jer bez tog "opijuma za mase", kako oni pogrdno nazivaju vjeru u život - morali bi se vratiti samima sebi, vlastitim otkucajima srca, vlastitoj kulturi, vlastitim životima i vlastitoj zemlji, a sve to je za većinu ovoga Naroda postalo toliko strano i odbojno, pa im je od toga sve tuđe prijemčivije i ljepše. Čitavim se "antifa pravovjernim" masama tako sa jedne strane u mozgove baca "hrana" koja napuhava njihova već ionako penapuhana ega cjelodnevnim prikazivanjem ološa nad kojim se svi "zgražaju", ali potajno uživaju u njihovim slabostima i manama, uvjeravajući sebe kako su sami bolji od toga, dok ih se nesvjesne u svojim "uzvišenim foteljama" šopa ostalim, najprizemnijim strastima koje bez ikakvih prepreka onda postaju njihova "nova kultura" i na kraju - novi način življenja. ne samo njih, već i njihove djece. To možda nije nikakovo čudo, jer razmislimo i izračunajmo koliko već naraštaja Hrvata uvijek jedan pa isti orjunaško-udbaški režim već uvjerava kako su premali, previše nevažni, prejadni, i prezatucani; te kako je apsolutno sve i svo bolje i ljepše od onoga u što su vjerovali i živjeli njihovi pradjedovi i pramajke. Ali je pokazatelj kukavičluka dostojnoga toga pa nas čak i prekodrinski zečevi - servijanci - čak i nakon potpunog i najsramnijeg vojnog poraza tijekom kojega su bježeći tenkovima gazili čak i vlastite civile - i dalje zovu "konjušarima". Moram reći, gledajući današnju sliku Hrvata, osim u rijetkim situacijama kad nas ne ujedini ili veselje sa Thompsonom recimo, ili tuga nad Vukovarom - ne mogu ih niti kriviti. Ne mogu ih kriviti zbog jala kad ih gledaju i čude se tome kako su izgubili Rat. A što se tiče njih, ja uvijek pamtim ovo: "Što se žališ na neprijatelje? Zar bi takvi ikad mogli postat' prijatelji, kojima stvorenje kao što si ti služi kao vječni prijekor"? - i to su riječi koje bi svaki Hrvat trebao upamtiti za sve vjeke vjekova. Danas u Hrvatskoj imamo puno škola i fakulteta. Ali što leži u mrežama tih kamenih zdanja? Što leži u srži samog obrazovanja i kulture Hrvata danas, isto kao i godine 1946-e recimo? Pogledajte jednog josipa jovića, bivšeg savjetnika precednika jove yusipovića, npr? Pogledajte jednog kregara, običnog apartčika i objektivno gledajući - parazita, ili otvorenu i gorku mržnju vesne pusić i njenog vojvodstva, koje se uvuklo u apsolutno sve grane našega društva? Pa koji bi Narod koji imalo drži do sebe dopuštao takovim parazitima ne samo živjeti na našoj grbači, već im dopuštati i odgajanje i tovljenje antihrvatskim i komunističkim napojem mladih Hrvata već toliko dugo, i u tolikoj mjeri, pa bi se mnogima među njima sloboda razmišljanja i život bez točno određenih "smjernica" režimskih medija činio kao kaos, i u njima probudio iskonski strah od mraka? Pogledajte kako nam mladima u Hrvatskoj povijest predaje lik kao goldstein recimo, koji uopće nije povjesničar (!), i niti jedan ga vrtić zakonski ne bi smio ostaviti nasamo sa djecom na 2 sekunde? A dotični je bio i te kako bitan kotač u totalitarističkom sustavu šugoslavije u kojemu su se Hrvatima glave po kaznionicama drobile kao orasi; i dotični već godinama opstruira znanstveno istraživanje poratnih žrtava jugoslavije - pa gdje mi to živimo? A ovo nisu iznimke, to je PRAVILO! U Hrvatskoj, Ljeta Gospodnjeg 2015, nitko bez "partizanskog" / "antifašističkog" pedigre-a nepisanim zakonom NE MOŽE DOBITI BITAN POSAO U JAVNOJ SLUŽBI, biti saborski zastupnik, postati ministar, ili bilo što iole bitno u Hrvatskoj. Ako ti nono i nona nisu bili partizani - to je provokacija! Pogledajte jednog "profesora" kapovčića, koji po opskurnim birtijama i you tube-u uokolo instruira "partizansku" mladež za bitke protiv Hrvata (!) - 2015. godine, bez makar informativnog razgovora, jer tijekom istoga govori o odjelima batinaša koji su se već i te kako istakli nad volonterima tijekom nekih referenduma u Hrvatskoj, paleći štandove i mlateći starice ili djevojke jednako - njima je to isto - jedini dobar Hrvat je mrtav Hrvat? I takva spodoba u demokratskoj državi - na državnom fakultetu - i dalje bez ikakovih sankcija predaje komunizam/marksizam, koji je zakonom i Ustavom osuđen kao totalitarni sustav i kao takav je podložan kaznenom progonu u EU kojoj tehnički pripadamo? Tehnički. Profesori POVIJESTI, od njihovih nalogodavaca iz milja zvani podrepine, a ujedno vječno "glavni i odgovorni" - i JEDINI pozvani na "hrvatskim" medijima govoriti o povijesti - ne mogu uopće smisliti riječ "povijest". Prije bi prešli na Islam pred kamerama nego zamijenili SVOJU riječ - "h/istoriografija". A kad zasjednu pred te kamere i počnu baljezgati normalnome čovjeku se želudac diže od takove količine gluposti, laži i poltronstva, i čovjeku sjajnije nego ikada zabljesne pravo značenje riječi "srbofil" ili "šugonostalgičar", nećemo spominjati i gore, jednako istinite, time se već bavi HNES, hvala Bogu. Neodgovorno bi bilo ne spomenuti i malog od bosne - frljića, koji se gologuz i šmrkav dovukao u ovu zemlju bježeći pred srbijanskim "antifašistima", a koji danas živi od poticanja na paljenje Hrvatske i brisanje Hrvatske s lica planeta Zemlja - na hrvatskoj plaći, normalno. Ili kako ne spomenuti i njegove mentore - tomića od fekalija, nacista pokajnika jergovića, dežulovića od prazne boce i sve ostale seljačine koji bez i trunke srama žive na grbači Hrvata, i u omrznutim im Kunama kupuju nove gaće, jer prethodne nose dok se ne raspadnu. Niti jednome od njih niti na pamet ne pada odseliti u svoje otadžbine - republiku šumsku, "multietničko" sarajevo, ili "demokratizovanu" srbiju. Tamo ih ne bi trpili ni dan. Za jude su tu hrvatske škude, i djeca demokratski hrvatskih "antifašista", koji su do neki dan punili Hude jame, a danas vladaju vladom. Usred preživjelih. Pa idemo dalje - paraziti svih zemalja - ujedinite se. Nažalost, bez zadrške se može reći kako ogromnom broju mladih ljudi u Hrvatskoj prihvaćanje svoje nacionalnosti predstavlja i strah od nepoznatog, jer je tolikim Hrvatima, posebice onima koji svoje čitave živote žive u hrvatskoj "metropoli" - Zagrebu - sama pomisao na samopoštovanje ili odvajanje od "matrice" ili "mainstream-a" užasnija od doživotnog robovanja big brother-u svake vrste ili boje. Jer "Hrvatom biti" je čini se danas nekima čak i teže nego u vrijeme kada su ih zbog toga manolić i drugovi u prosincu mjesecu bacali na podove samica sa prozorima bez stakla, a onda te podove polijevali vodom koja bi se do jutra smrzla i Hrvat bi umro "prirodnom smrću". I to sve bez riječi, kao u doba crno-bijele slike bez tona - "doba kad su svi živjeli bolje".   Pa govorimo istinu o tom "boljem životu", i onome što su "antifašisti" radili, a rade i danas; onome o čemu ne žele govoriti podobni u ono vrijeme, a podobni i danas, jer je to "nacionalistički". Nastavlja se...   Darijo Strehovac - Streh