TKO GUBI IMA SE PRAVO LJUTITI, ALI OPTUŽITI ZA RASIZAM JE NEKA DRUGA DIMENZIJA

ENGLEZI: Možda smo vidjeli rasističke provokacije ????

Još uvijek se vuku repovi nogometne utakmice reprezentacije Engleske i Hrvatske, U 21 kategorija, u utakmicama za četvrtfinale Europskog prvenstva, samo što je nogomet stavljen u drugi plan.

Utakmica je započela u borbi protiv rasizme, klečanjem na travnjaku, povodom sjećanja na Georgeu Floydu, kojeg je ubio američki policajac. Neki su po naputku kleknuli, neke reprezentacije su ponosno nosili "UEFA Respect" traku, no naši mladići su solidarno kleknuli.

Skoro sve opcije su bile otvorene da Hrvatska reprezentacija prođe u četvrtfinale Europskog finala. Igrala je tu pobjeda naših, pobjeda Portugalca nad Švicarcima, neriješen rezultat, ali i poraz manje od gole razlike.

Naši nisu dobro započeli tekmu u početnoj fazi Engleski su imali šanse, te rano dosuđeni kazneni udarac? Mogli bi se upitati po kriterijima suca, koliko bi na utakmici dosudio kazneni udarac.

Ne, dosudio je i Englezi su poveli. Još je rezultat koji nas vodi u četvrtfinale, ali ovisi o Portugalcima i ne smijemo dobiti više golova. Mada o suđenju ne bi trebali pisati, ali bilo je blago naklonjeno Englezima. Čak jedan nedosuđeni faul za Engleze, koji je više bio kazneni udarac nego ono što je suđeno, valjda je bila kompenzacija. Imali su naši zicere i da sami za sebe riješe utakmicu, ali lopta neće u gol. Moramo priznati, nismo d obro „stajali“.

 U drugom poluvremenu, engleski izbornik baca sve na jednu kartu. Uvodi se u igru ​​napadača i dogodi se ono što se dogodi, ako promašuješ, biti ćeš kažnjen. To se i dogodilo, Curtis Jones u 74. minuti, zabija za 2: 0, čime Englezi glumi u četvrtfinalu. Portugal vodi protiv Švicarske, našima treba gol ili dva za prolazak. Gospoda koji su izmislili nogomet ne odustaju i dalje navaljuju da postignu i treći gol. Utakmica je na trenutnom čvrstom sucu, sudac kao sudac, naši dijelovi javnih opomena, druga ekipa za neke stvari progledava kroz prste. Sve je to manje bitno. I naš izbornik vuče svoje konce, uvodi nove igrače, a među njima i Lovru Majera. I dok su svi već mislili gotovo je. Pokazuje se tablica tko prolazi, tko ispada. U samom kraju sudačke nadoknade, Lovro Majer, odigrala loptu na vrhu 16-terca prema Domagoju Bradariću koju ispituje topovski šut i lopta u desnim rašljama engleskog golmana. 2: 1, vodi nas dalje. Slavlje, ali i brzo pribiranje, sudac nije svirao kraj. Kreće se sa centra i ubrzo kraj. Naši trče u zagrljaju, počinju slaviti, ne vidi se ništa, ne obraćaju pažnju na engleske igrače i klupe, ali za gospoda Englezi, kreću prema našim igračima i lete šake. Zašto? Pa ljutnja uvijek postoji kada u zadnjoj sekundama prosiješ ono što je stvorio 90 (i kusur minuta), ali u današnje vrijeme grupni fizički napad na drugu ekipu, hej Englezi. Budite gospoda i čestitajte na pobjedi. Koji su razlog našli za humano ponašanje. Rasističko ponašanje, barem tako oni tvrde, naših igrača. No gospodo Englezi i za to postoje suci, delegati ... .., a ne šake. Poraz uvijek boli, teško je priznati izgubili smo od malene Hrvatske, a vaša veličina je out ili la papa. Nije zgodno nekog optužiti za rasizam da bi opravdao svoje nedolično i nesportsko ponašanje. Gdje je onaj respekt od početka utakmice?

Poraz treba znati podnjeti, ali ti Englezi uvijek su nam po mjeri, pa to što s nama teško izlaze na kraj smatraju rasizmom. Ne, mi vas volimo Englezi, ali pobjeđivati ​​i izbacivati ​​iz takmičenja, svojim trudom, radom i strpljenjem. Niste u pravu, niti ste gospoda, rasizam nije kriv što vi niste prošli dalje, no ponoviti ćemo gdje je bio taj taj rasizam ili su ga samo oni protumačili kao takvi jer nisu prošli u četvrtfinale i neće igrati protiv Španjolaca. Uzrok ne prolazu potražite u prve dvije izgubljene utakmice.