Tko je bio Šoškočanin i zašto vođa pokolja redarstvenika ima svoj spomenik u Borovu Selu?

U Hrvatskoj u Borovu još stoji podignut spomenik četničkom komandantu Vukašinu Šoškočaninu, glavnom odgovornom osobom za masakr nad hrvatskim policajcima u Borovu Selu u svibnju 1991. godine. Tu činjenicu je danas komentirao i hrvatski predsjednik Zoran Milanović, povodom incidenta u Borovu Selu, gdje je skupina ljudi uzvikivala “Ubij Srbina”. Milanović je istaknuo da policija nije preventivno reagirala na ispad, kao što nije maknula ni mauzolej koji tamo stoji već godinama – što je provokacija koja nekome odgovara. 

Spomen-ploča Vukašinu Šoškočaninu postavljena je na obiteljskoj grobnici u Borovu. Upravo taj spomenik nalik mauzoleju koji se nalazi nedaleko od spomenika 12 hrvatskih redarstvenika, posljednje je počivalište zapovjedniku pobunjenih Srba kojeg se smatra odgovornim za mučku likvidaciju hrvatskih redarstvenika. 

Osjećaje hrvatskog naroda godinama vrijeđa svojom monumentalnošću i posvetom “narodnom junaku”, praćenu tekstom:

“OVDE POČIVA Vukašin Vule – Šoškočanin 

Tragično preminuo u talasima Dunava u 32. godini života 15.5.1991. – komandant obrane Borova sela ZA NARODNOG JUNAKA Proglašen na velikoj narodnoj skupštini u Belom Manastiru 25.9.1991. I sada gledam Borovo rođeno moje selo, braću i sestre i srpske borce.

Moje bitke biju žestoko, ponosno dižu čelo i srpske zastave visoko i tvrdo na srpskoj zemlji stoje.”

Podsjetimo, Šoškočanin je bio vođa oružane pobune u Borovom Selu, zapovjedio je ubojstvo i masakr hrvatskih redarstvenika, a navodno i snajperom ubio policajca Stipana Bošnjaka.

Riječ je o najpoznatijem među tridesetak nadgrobnih spomenika u Hrvatskoj pripadnicima agresorske vojske, među njima i sudionicima zvjerskih zločina nad pripadnicima Hrvatske vojske i civilnim stanovništvom.

Zašto se ne ukloni spomenik četniku?

U Republici Hrvatskoj još je početkom 1998. izglasan Zakon o grobljima (NN 19/1998) koji u članku 11. st. 4. definira i rješava ovu problematiku. Članak 11. st. 4. glasi: „Natpisi na grobovima i grobnicama ne smiju vrijeđati ničije nacionalne, vjerske ili moralne osjećaje, niti na bilo koji način povrijediti uspomenu na pokojnika.“

Slijedom toga, zastupnik Mosta Miro Bulj uputio je 2018. godine upit Vladi zašto sporni spomenik ne ukloni.

Vlada je na prozivke navela kako ‘kazneno zakonodavstvo RH ne propisuje načine ili postupak uklanjanja postavljenih spomenika ili obilježja te u tom smislu ne predstavlja temelj za uklanjanje spornih objekata iz predmetnog pitanja’.

Na njegov upit odgovorila je građevinska inspekcija Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, javlja tportal.

“Slijedom izloženog, imajući u vidu činjenicu da se radi o spomenicima izgrađenima na groblju, odnosno sukladno odredbama spomenutog pravilnika te da je pitanje uređenja groblja i upravljanje grobljima u nadležnosti jedinica lokalne samouprave, obavještavamo vas da je kontrola usklađenosti spomenika iz predmetnog zastupničkog pitanja s važećim propisima u nadležnosti jedinica lokalne samouprave, odnosno komunalnih redara.”, odgovorili su tada.

Culej za Narod.hr: Spomenik je postavljen protuustavno, protiv živih i mrtvih

Stevo Culej, bivši HDZ-ov saborski zastupnik i ratni dozapovjednik specijalne policije otvorio je 2019. izložbu u Saboru koja se sastoji od fotografija poginulih 12 redarstvenika u Borovu, dokumenata i popisa imena počinitelja zločina. Upozorio je i da glavni organizator tog zločina Vukašin Šoškočanin ima i lažni mauzolej te spomenik u Borovu Selu gdje ga se veliča kao junaka.

“To što sam ostavio da stoji u Saboru zajedno sa slikom i spomenikom Vukašinu Šoškočaninu, vođi srpskih ekstremista u Borovu Selu, koji se u našoj hrvatskoj državi slavi kao junak. To sam namjerno napravio, pošto im nije stalo do žrtve dvanaestorice redarstvenika, i da se ukloni sramotni spomenik, koji je postavljen protuustavno, protiv živih i mrtvih. Vidimo da se lome svjetonazorska, ideološka, mogu već reći i hladnoratovska koplja između Hrvata zbog tih spomenika, aveti prošlosti, koje koristi aktualni predsjednik i svi drugi. Počeo sam zastupničkim pitanjem još 2016. prema pučkoj pravobraniteljici Lori Vidović, a sada u zadnje vrijeme i prema ministru Predragu Štromaru. Tražim da se donese zakon o spomeničkoj baštini i da se ti sramotni spomenici uklone iz javnog vidokruga te da prestane sukobljavanje oko toga, ali nema se volje”, rekao je Culej za Narod.hr.

“Kad bi se dogodilo da se ukloni i spomenik Vukašinu Šoškočaninu i ‘HOS – Za dom spremni’, morali bi ukloniti i crvenu zvijezdu petokraku, a oni to ne žele. To je jedna sintagma, jedna zajednička protuhrvatska snaga koja radi protiv nas”, ocijenio je Stevo Culej u razgovoru za Narod.hr.

Tko je bio Vukašin Šoškočanin?

Šoškočanin je bio zapovjednik oružane pobune u Borovom Selu i provoditelj ideje Velike Srbije na tlu Hrvatske, a upravo se u Borovom Selu dogodio mučki masakr nad hrvatskim policajcima 2. svibnja 1991. godine.

Rođen je 1958. godine, a umro je u nerazjašnjenim okolnostima 13 dana nakon masakra. Osim što je predvodio pobunu, Šoškočanin je bio veterinar, predsjednik mjesne zajednice u Borovom Selu te član Srpske demokratske stranke.

Njegova smrt je nerazjašnjena iz više razloga, a kao jedan od njih se navode teze koje je iznosio javno na srpskim televizijama nakon pokolja. On je između ostaloga rekao kako se na dan pokolja čuo s upravnikom stanice javne sigurnosti u Vukovaru te kako će mu dati kompletan izvještaj u vezi s dvoje uhićenih policajaca u selu. Nakon toga je ustvrdio kako je izvršen brutalan napad na selo bez upozorenja “kakav se pamti samo u povijesti koja je ostala iza nas, u povijesti Endehazije.”

Navodno se utopio u Dunavu, u Skupštini Srbije govorili da je ubijen, njegovo mjesto preuzeo Hadžić

Šoškočanin se navodno utopio u Dunavu i to zbog nesretnog slučaja u pretovarenom čamcu. Posada bugarskog broda od čijih se valova čamac prevrnuo spasila je sve osim Šoškočanina, a posebno je zanimljivo da je na vijestima Radio Beograda objavljeno kako je Milan Paroški u Skupštini Srbije izjavio da su Šoškočanina ubili hrvatski policajci snajperskim metkom. Demantirati tu tvrdnju morao je čak tadašnji ministar unutarnjih poslova Radmilo Bogdanović koji je tvrdio da je ipak riječ o nesretnom slučaju, navodi se u 10-11 broju časopisa studenata povijesti Pro Tempore.

Nedugo nakon toga, Vojislav Šešelj je izvijestio pristalice “pogibelji velikog srpskog sina i komandanta odbrane Borova Sela Vukašina Šoškočanina, dok je čamcem prelazio Dunav” te je proglašen narodnim junakom – a nakon njega srpski vođa na tim prostorima postao je također ratni zločinac – Goran Hadžić, skladištar iz Pačetina.

Borovo Selo – na ranjene policajce iz kola Hitne pomoći bacane bombe

Podsjetimo, noći 1. na 2. svibnja dvije policijske ophodnje, oskudno naoružane izviđale su cestom Dalj – Borovo Selo. Tada je na ulazu u Borovo Selu iz neosvijetljenih kuća otvorena žestoka vatra te su ozlijeđena dva policajca, a još dvojica zarobljeni.

Pripadnici vinkovačke policijske uprave su došli u Borovo Selo nakon što je Šoškočanin tvrdio da ne zna ništa o događaju, te je u njih pucano iz pušaka i snajpera s prigušivačima i tromblonskim protupješačkim minama. Vinkovačka jedinica ulazi u Borovo Selo i upada u zasjedu te su na ranjene policajce iz kola Hitne medicinske pomoći bacane ručne bombe.

Tog dana u Borovom Selu ubijeno je 12 policajaca: Stipan Bošnjak (1956. – 1991.), Antun Grbavac (1961. – 1991.), Josip Culej (1966. – 1991.), Mladen Šarić (1965. – 1991.), Zdenko Perica (1965. – 1991.), Zoran Grašić (1969. – 1991.), Ivica Vučić (1961. – 1991.), Luka Crnković (1970. – 1991.), Marinko Petrušić (1966. – 1991.), Janko Čović (1965. – 1991.), Željko Hrala (1968. – 1991.) i Mladen Čatić (1971. – 1991.).

Vođa pobune Vukašin Šoškočanin osuđen je na 20 godina zatvora, a kasnije aboliran.

Do kada će službene vlasti gledati i nijemo promatrati veličanje velikosrpskih ideja i zločinaca?