Tko su bili suradnici Kontraobavještajne službe JNA u Hrvatskoj početkom 1990-ih?
Ljudi koje je Radojčić imenovao ni danas nisu daleko od hrvatske politike. Neki od onih koje je naveo danas su milijunaši, a njihova suradnja s KOS-om strogo je čuvana tajna u kojoj bi moglo biti uporište njihova bogatstva.
Detaljan iskaz u ožujku i travnju 1994. godine operativcima Službe za zaštitu ustavnog poretka MUP-a Republike Hrvatske dao je nekadašnji agent KOS-a Radenko Radojčić. U njemu otkriva imena pripadnika hrvatske političko-društvene scene koji su tijekom stvaranja Hrvatske sudjelovali u istome kao suradnici komunističkih tajnih službi u agresiji i ratu protiv države koja se stvarala. Ljudi koje je Radojčić imenovao ni danas nisu daleko od hrvatske politike. Neki od onih koje je naveo danas su milijunaši, a njihova suradnja s KOS-om strogo je čuvana tajna u kojoj bi moglo biti uporište njihova bogatstva. U svojem iskazu pred operativcima MUP-a među ostalim Radojčić imenuje samozatajnog Stjepana Tuđmana, suradnika centra Službe državne sigurnosti RSUP-a u Sisku.
- Tuđman Stjepan – pseudonim „J-…“, operativac centra SDS Sisak. U zabilješkama koje su analizirale pad grupe „Labrador“ spominjao se Tuđman Stjepan kao suradnik Juran Miroslava. Tu su još napominjana i druga imena, a ovo sam zapamtio – izjavio je hrvatskim obavještajcima 1994. godine Radojčić. U njegovu iskazu nije detaljnije objašnjeno o kojoj se osobi radi, kada je riječ o Stjepanu Tuđmanu. Spominje se u iskazu i jedan ugledni zagrebački odvjetnik koji je izrazito blizak Stipi Mesiću. Krije li se iza toga imena Silvije Degen, tajna je koja vrlo vjerojatno nikada neće izaći na vidjelo. No, svakako je zanimljivo kako je Degen bio odvjetnik tijekom suđenja Andriji Artukoviću u Zagrebu. Je li tijekom toga suđenja podatke kojima je raspolagao kao branitelj dostavljao suprotnoj, odnosno komunističkoj strani još je jedno od pitanja koje će ostati tajnom. – Degen Slivije – odvjetnik iz Zagreba. Ja se sjećam da se u vezi s Degenom pričalo, da je u vrijeme suđenja Artukoviću u Zagrebu, Degen nosio podatke SDS-u i službi vojne sigurnosti – tvrdi u svojem iskazu SZUP-u Radenko Radojčić. I Vanja Špiljak spominje se u njegovom iskazu te ga se vezuje uz oficira KOS-a Malobabića. – Vanja Špiljak – djelatnik INA-e iz Zagreba. Ja sam osobno, također posredstvom Slavka Malobabića, upoznao Vanju Špiljka kada je Špiljak bio na visokom položaju u INA-i. Vanja i Malobabić su vrlo bliski i dugogodišnji prijatelji. Čak je otac Vanje Špiljka, Mika Špiljak, bio kum na vjenčanju Slavka Malobabića. Otud vrlo otvoreno i dugogodišnje prijateljstvo. U nekoliko navrata, tijekom mog rada s Malobabićem, o Vanji Špiljaku, Malobabić je iznosio, da je u vezi s vojnim službama sigurnosti, obavještajnom upravom JNA, s naznakom da je to uobičajeno, čak da Vanja ima visoki čin pričuvnog oficira vojne obavještajne službe. Malobabić je u tim kazivanjima ukazivao i na vezu Vanje s odelenjem bezbednosti V. armijske oblasti konkretno s puk Budimirom Divljakovićem. Sjećam se, da je Slavko Malobabić, Vanji Špiljku predlagao, da u Baniju i Liku dovede šeika Jemanija, radi investiranja u turizam, a u sklopu Malobabićevog projekta „Ample“ … Pretpostavljam da je do takvog aranžmana, tj. boravka Jemanija došlo, a sve u funkciji jačanja Malobabićevog ugleda na tom prostoru – tvrdio je djelatnicima SZUP-a Radojčić.
Iz njegova iskaza saznaje se i za poduzeće u Luganu kojim je u ime i za račun tajnih službi upravljao zagrebački poslovni čovjek izvjesni Vojko. Preko poduzeća se novac izvlačio iz Jugoslavije te odvlačio na inozemne račune te se preko raznih poduzetnika opet vraćao u Hrvatsku. Je li u tome sudjelovao i Goran Štrok, također je nepoznanica. -Vojislav Santrić – biznismen iz Zagreba. O njemu znam najviše po Malobabićevom kazivanju, i to u jednom duljem vremenskom razdoblju. Iz tog pričanja znadem da Santrić u Luganu posjeduje firmu Bemex. U nekoliko navrata Malobabić je iznio da je Santrić Vojislav suradnik vojne obavještajne službe te da im je u toj suradnji vrlo bitan i da održava kontakte s visokim oficirima te službe- navodi Radojčić opisujući Santrićevu ulogu.
- Goran Štrok i Mišo Broz – u kontekstu kazivanja Malobabića o svom prijateljstvu s Vanjom Špiljakom i oslanjanosti Špiljka na vojnu obavještajnu službu JNA, Malobabić je znao tu imenovati i Štroka i Mišu Broza. O Goranu Štroku u Beogradu, poveo se razgovor između mene i puk. Gligorevića iz Uprave bezbednosti SSNO-a, koji je također kazao, da je Štrok suradnik obavještajne službe JNA, i to u dugogodišnjoj vezi. Međutim, u tom razgovoru, Gligorević je iznio, da se nakon demokratskih izbora 1990.g. Štrok pere pred novim vlastima, na jedan vrlo pametan način. Oformio je, prema kazivanju puk. Gligorevića, a u dogovoru sa HDZ-om, nezavisne novine oko kojih su se sakupili novinari opozicijske provenijencije prema novim vlastima, prekinuvši radni odnos u svojim redakcijama. Prema tvrdnji Gligorevića, te novine će se ukinuti, novinari ostati bez posla, i na taj način novinske redakcije će se, na tih način, očistiti od opozicionara-izjavio je Radojčić djelatnicima SZUP-a 1994. godine, a njegove izjave dokumentirane su i na stranici slobodanpraljak.com.
Cijeli dokument pogledajte ovdje.
