Tko su neprijatelji Hrvatskog naroda?

Bitno je ustoličiti podanika…, zauzeti fotelju da kojim slučajem ne bi hrvatska pamet, dodatno i ona iseljena ponudila znanje i rješenje

“Onaj koji ima mišljenje da s novcem može uraditi sve, vjerojatno bi isto tako učinio sve za novac“ …i učiniše…

Pošto svaki dan na vidjelo izlaze mnogi primjeri totalnog sumraka zdravog razuma nikako da završim tekst za kolumnu na tu temu i zaključim, to je to i više nema novih primjera. Teško je i naprosto nemoguće u našoj zemlji Hrvatskoj nešto takvo, barem nama koji pišemo činjenicama, jednom za sva vremena reći „proizvođači sumraka razuma“ odoše u ropotarnicu povijesti. Nemoguća misija.

…

No zašto je tomu tako?

Ne bih ja sada stvarao teorije neke velike zavjere, urote ili nečeg trećeg, ali vrlo je indikativno da su svi ti proizvođači koji su stvorili ili stvaraju stanje totalnog sumraka zdravog razuma povezani da li rodbinski, da li politički, da li nekim trećim interesima.

Dodatno, ako se vratimo u malo dalju povijest vidimo da su za mladenačkih dana zajedno pohađali škole, kako one civilne isto tako i one političke, preko Fažane do Kumrovca. Dodatno su oni kao odabrani, zajedno s nama običnim smrtnicima tih vremena  kroz obrazovni sustav transformirani jer je upravo njemu (obrazovnom sustavu) bila namijenjena ključna uloga u procesu formiranja “novog socijalističkog čovjeka”. Tih vremena socijalista, danas demokrata, narodnjaka, liberala, demokršćanina…

Tko je bio kvalitetniji (čitaj odaniji partiji) s dobrim pedigreom roditelja ili djeda i bake dokazanim od Bleiburga preko Hude jame i drugih tekovina antifašističke revolucije taj je upao i u onu elitnu vojnu političku školu. No ako i postoji primjer da nisu u mladosti imali jedni s drugima dodirne točke tu na scenu stupaju njihovi roditelji, bake i djedovi kao jako dobri znanci, opet kako iz školskih još bolje iz onih političkih klupa.

Kažu ako laže koza ne laže rog, pa tako na onim crno bijelim slikama iz vremena propale Jugoslavije sa sastanaka komunističke partije, s kongresa, s tečajeva, sa simpozija i čega sve ne  ako bacimo oko postane  jasno i glasno vidljivo da su današnji „proizvođači sumraka razuma“ i današnji „ljuti“ politički rivali sjedili jedan do drugoga u klupama ili stolicama.

Pisao sam na ovu temu nešto prije dvije godine u kolumni „Oj partijo od dva dijela“ te u kratkim crtama predvidio tada nepredvidivo. Što ih je to onda devedesetih po nastanku Hrvatske razjedinilo?? Mnogi će na prvu reći drugačiji politički pogledi na događanja i politiku koju mora voditi Hrvatska. Na tren  bih se čak i mogao složiti da je to jedan od razloga u prethodnoj rečenici, ali vrlo brzo već nakon par sekundi, najviše dvije, zdrav razum mi kaže, nikako, niti pod razno jer činjenice su te koje govore suprotno.

Idemo na meritum stvari i centar moga pisanja

Gdje leži njihovo tako jako uporište da se nitko od političkih elita, gospodarstvenika i sive eminencije ne boje svojih poteza kako u gospodarstvu, politici, sudstvu bolje rečeno u svim segmentima hrvatske zbilje koji svojim posljedicama u skoro stopostotnom obimu završi na teret državnog proračuna? Što ih to hrabri i čini u početku zakonski nedodirljivima i nedohvatljivima dok vuku takve loše, rekao bih pogubne poteze?

Jesu li svi ti u nastanku svojih karijera kvazi-političari, poslije kvazi-gospodarstvenici i kvazi-intelektualci dio jedne interesne mreže, nametnuti Hrvatima kao jedino pametno rješenje?

Matematički „jezikom“, kada zbrojimo činjenicu jedan i činjenicu dva nema druge osim zaključka. Jesu i nametnuti i jesu dio jedne interesne mreže. Ime mreže sami odaberite! Udba, utopisti boljševičke revolucije, Peta kolona, Orjuna, Sljedba propalog komunizma, jugonostalgičari, pripadnici masonskih loža, kapitalističko-liberalistički tajkuni.

Pošto su odabrani od jedne interesne mreže i takvi nametnuti kao što iz tako nam ne davne povijesti činjenice govore da nitko nije pitao za pamet, sposobnost, znanje, nije se postavljalo pitanje može li to on/ona/oni kvalitetno, stručno, znalački odraditi! Jedino što bitno je, ustoličiti! Zauzeti fotelju da kojim slučajem ne bi hrvatska pamet, dodatno i ona iseljena ponudila znanje i rješenje. Podanički mentalitet jedina „stručna sprema“  koja je bila potrebna.

Zar bi nas onda trebale čuditi pune sudnice tih bivših kadrova, zar bi nas trebala čuditi propala gospodarska carstva nemalih izmišljenih tajkuna? Ne bi nas trebalo čuditi ali je blago rečeno nepojmljivo.

Naime nepojmljivo je da privatno carstvo jednog od naših prvih među bivšima premijera Vlade, navodno bio jedan od najboljih, naprasno propada s dugom prema državi preko nekoliko stotina milijuna kuna. Znao voditi politiku i gospodarstvo jedne države i to nakon godina iskustva ne zna pretočiti u svoj privatni biznis? Složiti ćete se doista nepojmljivo ako dodamo da ima završenih škola, što civilnih što političkih, kao četiri prosječna Hrvata.

Dodajmo k’ ovom „uspješnom“ premijeru propalog „izumitelja“ PDV-a. Isti scenarij kao i premijer, zna državom i njenim porezima uredno upravljati a svojim osobnim proračunom ne zna? Isto kao i prethodno, nepojmljivo!

Ovako bih ja mogao nizati slučaj do slučaja propalih tajkuna lijevih, desnih, onih s centra preko nekoliko novinarskih kartica. Zato sam odabrao ova dva primjera kao vrh ledene sante koja plovi Hrvatskom.

Usprkos činjenici da smo u galopirajućem kapitalizmu i da su sve mogućnosti kako propasti otvorene, ja moram zaključiti da ova događanja nisu slučajna niti plod nesposobnih ljudi.

Naprotiv, jako su oni dobri upućeni i znaju da će iza njih stati netko iz one njihove interesne grupe i preuzeti sve na račun države te tako opravdati njihov lopovluk prebacivanja novca na svoj osobni, odnosno njihov interesni račun.

Dakle nema neke velike razlike u lopovluku od slučaja do slučaja. Način je isti sve su ostalo nijanse, rekli bi poslovično nadahnuti Hrvati.

Sjećate se dragi čitatelji, nije to bilo tako davno kako su likvidirali Đurekovića i pripisali likvidaciju kao nekakvom neprijateljstvu prema državi. Kao, Đureković štampao letke kako srušiti Jugoslaviju! Mo’š mislit!

Naprotiv, Đureković je imao kopije računa iz našeg naftnog diva INE na kojima se vidjelo kamo su novci od dobiti išli. Čiji su računi bili podebljani, za običnog smrtnika, čak i danas cifre od kojih glava boli. Taj novac je „proizveo“ neke od danas u Hrvatskoj poznatih tajkuna.

Dakle, nekada INA, danas državni proračun, nekada pripadnici partije danas demokrati, narodnjaci, liberali, demokršćani…

Uglavnom to su ljudi, grupacije koje nikada, ama baš nikada nisu željeli državu Hrvatsku i uvijek gledali kako ostvariti svoje vlastite interese kroz kolektivnu otimačinu što je posljedično proizvelo siromaštvo većine Hrvata.

Što nam ostaje drugo osim razmišljanja da je ovo početak kraja društva kakvo poznajemo. Zapitajte se, čak i ako ne možete učiniti ništa i ako se osjećate nemoćni pred ovom surovom stvarnošću, zašto je došlo takvo vrijeme?

Možda odgovor potražiti u činjenici da je takvo stanje upravo ono što žele prinčevi novca! Stvoriti stanje totalnog sumraka zdravog razuma….. potom otvore vrata pakla, da bi se ponudili kao “spasitelji”!

Autor: Željko Galović – Dida/crnemambe