Tomac: 'Ovo su perjanice pete haaške kolone i nositelji unutarnje agresije na našu Domovinu'
Mesićevo svjedočenje, prema Tomcu, bilo je glavni argument protiv generala i hrvatskog vojnog vodstva. Mesić je lažno svjedočio da su Tuđman i Milošević dijelili Bosnu tvrdeći da nema razlike između prvog hrvatskog predsjednika i Miloševića. Tomac kao argument navodi i jednu Mesićevu izjavu, premda ih kako kaže ima mnogo.
O djelovanju pete haaške kolone ugledni profesor Zdravko Tomac progovara godinama kroz svoje javne nastupe, pisanja i knjige. Za njeno djelovanje po njemu najvažniji je događaj Mesićevo lažno svjedočenje Haškom sudu. Ono je temelj za sve haške optužnice kojima je hrvatsko državno i vojno vodstvo optuženo za navodne zločinačke pothvate u Hrvatskoj i BIH, etničko čišćenje Srba te za agresiju na Bosnu i Hercegovinu radi njenog komadanja, pripajanja djelova te zemlje Hrvatskoj radi stvaranja etnički čiste velike Hrvatske. Mesićevo svjedočenje, prema Tomcu, bilo je glavni argument protiv generala i hrvatskog vojnog vodstva. Mesić je lažno svjedočio da su Tuđman i Milošević dijelili Bosnu tvrdeći da nema razlike između prvog hrvatskog predsjednika i Miloševića. Tomac kao argument navodi i jednu Mesićevu izjavu, premda ih kako kaže ima mnogo.
- Dvadeset i devetoga svibnja 2005. amnestirao je velikosrpskog agresora te ustvrdio da su brutalni rat izazvali Milošević i Tuđman, rekavši: „Ta volja (tj. volja za promjenom granica), bila je izražena kroz politiku Slobodana Miloševića, ali i Franje Tuđmana. Pokušaj promjene granica doveo je do brutalnog rata." Mesić i danas nastavlja tu svoju politiku, optužio je branitelje u Vukovaru da ruše državu, čak je otišao u Moskvu gdje je pred Rusima koji su podupirali Miloševića, a danas podupiru velikosrpsku vlast ponovno optužio Tuđmana i Hrvatsku, ali ovaj put i hrvatske branitelje u Vukovaru, za koje je rekao da su opasnost za demokraciju, da ruše pravnu državu, navodi Tomac.
Poraz politike Vesne Pusić
- Ključnu ulogu u državnom vrhu odigrala je i Vesna Pusić ministrica vanjskih poslova. Ona je jedna od ključnih u sotonizaciji i diskreditiranju Domovinskog rata, ali i u sotoniziranju Tuđmana. Ona je sudionik krivotvorenja naše prošlosti i pretvaranja velikosrpske agresije u navodni dogovoreni rat srpskog i hrvatskog nacionalizma na čelu s Miloševićem i Tuđmanom u cilju komadanja BiH, misli Tomac. Njegova je uloga ključna u podupiranju antihrvatske haaške optužnice, a Tomac joj zamjera i bezrezervnu potporu Carli del Ponte te to što nije podržavala Deklaraciju o Domovinskom ratu, ali i to što je tvrdila da je Hrvatska agresor na BIH.
- Uz Stjepana Mesića Vesna Pusić najvažniji je politički čimbenik u pretvaranju velikosrpske agresije teškim krivotvorinama u navodni građanski rat i sukob srpskoga i hrvatskog nacionalizma radi komadanja BiH. Oslobađajućom presudom u Haagu potpuno je poražena politika Vesne Pusić. U svakoj normalnoj demokratskoj državi ona bi, jer joj je propala politika, morala podnijeti ostavku ili bi bila smijenjena, samo je u Hrvatskoj unaprijeđena. Dok je hrvatski narod plakao od sreće slaveći odbacivanje lažnih haških optužnica, Vesna Pusić unaprijeđena je u prvu potpredsjednicu Hrvatske vlade, podsjeća Tomac dodajući da ministrica sada i dalje nastavlja provoditi svoju politiku. Stoga je sve više nazivaju balkanskom, a ne hrvatskom ministricom. Nejasno je i zašto Pusić te ostali pokušavaju trgovati s četničkom politikom i zašto su spremni odustati od istine ispričavajući se ako netko u Hrvatskoj nešto istinito kaže ili napiše. Također, objašnjava kako Hrvatska nije tužila Srbiju za genocid zbog toga što neće reći gdje su pokopani poubijani Hrvati već zato što je odgovorna za genocid. I zato je, prema njegovom mišljenju od Pusić neodogovorno da kao uvjet za povlačenje tužbe navodi dobru volju agresora da nam ipak pokaže gdje su masovne grobnice.
Voditelj hrvatske vanjske politike
U državničkoj petoj koloni ključna je uloga Milorada Pupovca, predsjednika Odbora za vanjsku politiku. Tomac svoj stav argumentira. Naime, nakon oslobađajuće presude hrvatskim generalima on i dalje s velikosrpskom politikom optužuje Oluju i branitelje na način na koji to čini srpski predsjednik Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić. Stoga se profesor pita može li Pupovac biti čelnik Odbora za vanjsku politiku nakon što je lažno optužio kardinala Franju Kuharića da je kriv jer je navodno iz pravoslavne u katoličku vjeru prešlo više od deset tisuća srpske djece.
- Mislim da ne postoji ni jedna demokratska država u svijetu koja bi takva čovjeka, koji je u kritično vrijeme kada je Hrvatska bila izložena velikosrpskoj agresiji lažno i tako teško optužio vlastitu domovinu, izabrala da joj vodi vanjsku politiku. Milorad Pupovac smatra da je oslobađajuća presuda Gotovini i Markaču, Tuđmanu, Domovinskom ratu i hrvatskom narodu nepravedna. On kao predsjednik Odbora za vanjsku politiku Hrvatskoga sabora u inozemstvu napada umjesto da brani hrvatsku politiku. U novinama Der Standard u Beču između ostalog je rekao: „Poslije oslobađanja generala Gotovine, Markača i Ivana Čermaka ostalo je otvoreno pitanje tko je kriv. Zašto rat za ponovno uspostavljanje granica, koji je prerastao u veliki zločin etničkog čišćenja, treba biti legitiman? Za dvojicu generala odluka je dobra, ali za osjećaj pravde nije." Dakle, Pupovac i dalje optužuje Hrvatsku za etničko čišćenje, tvrdi i dalje da je Oluja zločinački pothvat. Za Milorada Pupovca oslobađajuća je presuda povratak u devedesete te kaže: „Za one koji su inicirali da se Hrvatska razračuna s tamnom stranom 90-ih i politikom Tuđmana to nakon ove presude izgleda besmisleno i bez svrhe. Jer presuda nije razumljena kao sloboda za dva generala, nego kao sloboda od krivnje i kao pobjeda one politike od koje se Hrvatska distancirala poslije godine 2000." Dalje u jednom od intervjua Pupovac kaže: „Mi sada ulazimo u Europsku uniju s dominantnom logikom da je rat prošlost te da je time riješeno i pitanje ratnih zločina, etablira se novi kanon. Tada će mnogi od nas živjeti ne samo u ogorčenosti nego i s pitanjem: što da učinimo s činjenicom da su se zločini dogodili, a da odgovorni ne samo što nisu kažnjeni nego nisu ni posramljeni." Pupovčeve su izjave u potpunosti u skladu s velikosrpskom politikom, u skladu s izjavama Aleksandra Vučića", uvjeren je Tomac koji se poziva na izjavu Srbijanskog premijera u listu Politika gdje kaže;
- "Imaju li i Srbi pravo na pravdu i tko je odgovoran za brojna ubojstva srpskih civila na području Hrvatske, kao i najveće i najteže etničko čišćenje provedeno na europskom tlu nakon Drugoga svjetskog rata? Ako Gotovina i Markač nisu krivi za počinjene zločine, tko jest?" Dakle, nema bitne razlike u izjavi potpredsjednika Srbijanske vlade i izjave predsjednika Odbora za vanjsku politiku Hrvatskoga sabora. Prema tim izjavama čini se da je Pupovac predsjednik Odbora za vanjsku politiku Srbijanske skupštine, a ne Hrvatskoga sabora, nabraja Tomac. Pitanje svih pitanja je i zašto oporba ne zatraži ostavku Vesne Pusić i Pupovca te radi čega im se i dalje daje glavna riječ u medijima. Osam dana nakon oslobađanja i dočeka generala Jutarnji list objavljuje novu političku platformu, podsjeća profesor, a njome je dano na znanje da ne priznaju oslobađajuće presude te da će i dalje napadati Tuđmana i tražiti da Hrvatska prizna krivnju koje nema te otvori procese protiv branitelja.
Svjetionici javnog mnijenja
Profesor je naveo samo nekoliko primjera ljudi koji imaju veliki utjecaj na javno mijenje, a kojima su svi mediji otvoreni.
- U opsežnom intervju u Večernjem listu 2008. Predrag Matvejević tvrdi da je hrvatska politika kriva za „balvan-revoluciju" te između ostalog piše: „'Balvan-revoluciju' nije digao samo jedan priglupi milicajac i uz njega nesretni zubar koji se kasnije ubio. Digla ju je prije svega memorija: ljudi su pamtili što se dogodilo njihovim najbližima, braći, majkama, očevima, sestrama u pokoljima od 1941. do 1943." Po Matvejevićevim riječima, Srbi u Hrvatskoj nisu bili instrumenti velikosrpske osvajačke politike, nisu bili agresori, nego su opravdano podigli oružanu pobunu radi spašavanja golih života od navodno novoga klanja koje im je prijetilo od Tuđmanove Hrvatske, koja je navodno nastavak NDH i ustaške politike. Za Matvejevića Ovčara, Škabrnja i strašni zločini i etničko čišćenje Hrvata s područja tzv. Republike Srpske Krajine posljedica su pamćenja onoga što se dogodilo njihovim najbližima: braći, majkama, očevima, sestrama, u ustaškim pokojima 1941–1943. Etničko čišćenje tzv. Republike Srpske Krajine – istjerivanje stotine tisuća Hrvata s hrvatske zemlje i stvaranje srpske države na hrvatskom teritoriju za Matvejevića je posljedica sjećanja i straha od novih pokolja. Sadašnju Hrvatsku treba isključivo graditi na vrijednostima Domovinskog rata, demokracije i ljudskih prava, a slovo U i crvenu zvijezdu petokraku treba ukloniti iz političkog i društvenog života jer ni jedan ni drugi simbol nisu donijeli ni sreću ni slobodu ni demokraciju hrvatskom narodu. Anto Nobilo, tužitelj u bivšoj Jugoslaviji, danas istaknuti odvjetnik, ali i političar u HNS-u, poznat je po dvjema izjavama. Prva je da u Oluji ima više elemenata genocida nego u zločinima u Vukovaru te po izjavi da je saborska Deklaracija o Domovinskom ratu sramota i da će HNS napisati novu istinitu deklaraciju.
Zoran Pusić
Nedvojbeno je profesoru da i Pusić nanosi štetu istini o Domovinskom ratu. Kao ilustraciju njegove politike profesor navodi sramotnu poruku Savi Štrpcu u kojoj se ovaj hvali kako nisu svi u Hrvatskoj sretni nakon oslobođenja generala.
- Zoran Pusić zastupa stajališta o dvama genocidima, srpskom i hrvatskom, te izjednačava krivnju i amnestira velikosrpskog agresora. Evo izjave u kojoj Zoran Pusić, predsjednik GOLJP-a, žarko zagovara povlačenje tužbe protiv Srbije za genocid, te kaže: „Ovdje je riječ o tome da se preko plota upire prstom na drugoga, a da se sve negativnosti za koje je bila odgovorna jedna odnosno druga strana guraju pod tepih. Toga ima i u Hrvatskoj i u Srbiji. Samo inzistiranje na tužbama pogrešan je korak k obračunu sa zločinačkim idejama koje su stajale iza tih genocida. A to je ono što je važno i to bi bilo zdravo i za jednu i za drugu zemlju. Najzdravije bi bilo da počnu prije svega od sebe. Onda bi to sve skupa išlo puno lakše", navodi profesor. Uz to istaknuta novinarka Jelena Lovrić koja je SDP napustila kada se priključio borbi za stvaranje Hrvatske jedna je od perjanica Pete kolone, ali i Miroslav Lazanski, Kadijevićev čovjek koji je kao novinar napustio Hrvatsku te otišao služiti u Srbiju. On piše da mu je Lovrić u svibnju 1991. godine uoči odluke o samostalnosti rekla „Kada će već jednom ta tvoja JNA da izvrši puč i ode ovo sve dođavola pa i mi." Od tada, misli Tomac, novinarka napada Tuđmana, branitelje i Domovinski rat, a nisu pošteđeni ni vukovarski branitelji. Ona članove Stožera za obranu Vukovara uspoređuje s balvan-revolucijom nazivajući ih harambašama.
U službi Velike Srbije
Karakterističan primjer optužbi koje se stalno ponavljaju je i stajalište redatelja Olivera Frljića koji tvrdi da je za ustanak Srba kriv Ustav Hrvatske te za Deutsche Welle kaže: „Diskriminacija je upisana u same temelj Republike Hrvatske. Božićnim ustavom iz 1990. godine Srbi su prestali biti narodom i postali nacionalnom manjinom."
- Oliver Frljić također širi velikosrpsku promidžbu o tome da je Hrvatska utemeljena na zločinu te ubojstvo Aleksandre Zec tretira kao dio zločinačkoga plana i sve to povezuje sa skidanjem ćiriličkih natpisa u Vukovaru te kaže: „Ubojstvo Aleksandre Zec nije incident, kao što se sve ove godine predstavljalo, nego rezultat političkoga projekta koji je jasno zacrtao na koji postotak treba svesti broj hrvatskih građana jedne nacionalne zajednice, a čiju renesansu gledamo ovih dana u desničarskim divljanjima, lomljenju ploča sa ćiriličkim natpisima i prije spomenutu skupljanju potpisa za referendum o zabrani upotrebe ćirilice, sve naravno koncelebrirano od Katoličke crkve."- izdvojio je Tomac.
Žarko Puhovski
U ovom nabrajanju profesor nije zaobišao niti Žarka Puhovskog.
-Profesor Žarko Puhovski već desetljećima u javnim istupima i brojnim tekstovima nastupa kao tužitelj protiv svega što je domoljubno i nacionalno u Hrvatskoj. On sve vrijeme tuži, ali i sudi, nekoć u jugoslavenskoj, a danas u hrvatskoj javnosti. Javlja se u najvažnijim povijesnim prijelomnim vremenima i kao stalni svjedok optužbe protiv navodnih hrvatskih nacionalista i zločinaca. Svjedočio je protiv svojih kolega studentskih lidera kao svjedok optužbe 1972. Na tom svjedočenju ustvrdio je da je studentski pokret bio nedemokratski, a da su studenti bili opasna skupina nacionalista. Devedesetih godina prošloga stoljeća, kada se hrvatski narod borio za nacionalnu slobodu i samostalnost, Žarko Puhovski bio je bitni čimbenik UJDI-a (Ujedinjenje jugoslavenske demokratske inicijative) kako bi spasio komunističku Jugoslaviju. U velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku pod mikroskop je stavljao svaki zločin koji su počinili Hrvati. Nisu ga zanimali velikosrpska agresija ni zločini u Vukovaru i drugdje. Kao predsjednik Hrvatskoga helsinškog odbora nije ni pokušao skupljati podatke o zločinima agresora, zanimali su ga samo pojedinačni zločini Hrvata. Njegovo svjedočenje kao krunskog svjedoka optužbe u Haagu protiv hrvatskih generala logičan je nastavak njegova kontinuiranog djelovanja. Ono što je govorio u Haagu bezbroj puta je napisao i rekao u Hrvatskoj prije svoga svjedočenja. Stalno je tvrdio da je Hrvatska nastala na etničkom čišćenju i zločinima. Prije nego što je otišao u Haag u hrvatskim je medijima više puta rekao i napisao da se radilo o etničkom čišćenju Srba, dakle jednom od najtežih zločina. Takve teške optužbe u javnosti prije Haaga i kao svjedok optužbe argumentirao je smiješnom tvrdnjom: kako po osnovama sociologije proizlazi da seljaci Srbi koji su otišli iz Hrvatske (uglavnom su bili seljaci) ne napuštaju zemlju i kuću bez prisile. Njega ne zanimaju činjenice ni dokazi kako je odlazak Srba bio pripreman i organiziran, kako je većina otišla jer nije željela živjeti u Hrvatskoj kao suverenoj nacionalnoj državi itd. Međutim, usprkos tome što je njegovo svjedočenje u Haagu propalo, što se pokazalo kao lažno, što je njegova politika optuživanja hrvatskoga državnog i vojnog vodstva za zločinačke pothvate poražena, Puhovski je nametnut Hrvatskoj kao vrhunski demokrat i mjera demokracije i on ne samo što sve komentira nego i presuđuje svemu što se u Hrvatskoj događa- navodi profesor Tomac. Također, u svojem opsežnom popisu zaključuje kako u Hrvatskoj ima mnogo petokolonaša koji zaslužuju da se govori o njima, a to je i učinio u svojoj knjizi 'Peta haška kolona i njezine žrtve'.
- Autor: Iva Međugorac
- Photo: Igor Kralj/PIXSELL
