Tomić mora platiti Hasanbegoviću odštetu zbog nanošenja duševnih boli

Prema odluci suda Ante Tomić dužan je Zlatku Hasanbegoviću isplatiti 30.000 kuna plus sudski troškovi

Privatna tužba Zlatka Hasanbegovića za duševne boli protiv Ante Tomića koje je osjetio nakon što je pročitao Tomićev članak pod naslovom “Jadi političkog minotaura” objavljenog 28. siječnja 2016. u beogradskom tjedniku NIN urodila je plodom. Naime, prema odluci suda Ante Tomić dužan je Zlatku Hasanbegoviću isplatiti 30.000 kuna plus sudski troškovi zbog teksta u kojem je Tomić, između ostaloga, koristio termine poput “retarda odnosno nemogućeg bića, ustaškog klauna, političkog minotaura, ideološkog jednoroga, slaboumnog zagrebačkog muslimana te bijednika”, piše Jutarnji list – Članak je objavljen neposredno nakon što sam počeo obnašati dužnost ministra kulture. Ulaskom u politiku bio sam u svakom trenutku spreman podnijeti kritiku. I sam sam se suočavao sa različitim napadima jedne skupine nezadovoljnika koja je organizirala kampanju protiv mene. Ta kampanja je nešto s čime sam računao, a na neki način mi je donijela i političku korist. Bio bih zabrinut da mi stižu pohvale iz kruga koji me napada. No, ono što izdvaja ovaj tekst je jedna vrsta govora mržnje i pokušaj ljudske diskreditacije korištenjem pojmova. Do tada ni nakon toga nisam reagirao niti na jedan napis, nisam tužio novinare niti nakladnike niti ću to učiniti zbog aktualne Frljićeve predstave u kazalištu Kerempuhu, jer se ništa ne tiče mog osobnog integriteta. Demokratsko pravo svakoga je iznositi ocjene, ali uznemirujuće i bez presedana je bilo povezivanje političkog djelovanja sa mojom vjerskom pripadnošću – objašnjavao je u sudnici prije mjesec ipol dana Zlatko Hasanbegović zašto je sporni Tomićev članak drukčiji od svih ostalih u kojima ga se ikad spominjalo. – Povrijeđeni su mi ljudski, intelektualni i vjerski integritet jer sam kvalificiran kao slaboumni zagrebački musliman i retard. Osjećaj uznemirenosti se proširio na suprugu i na djecu kojima su osobe dobacivale poštapalice iz teksta. Nastojao sam ih izolirati od svih neugodnosti, ali su se s njima suočavali na ulici, u školi. Prekinuo sam dotadašnji život i odlazak u kafiće u koje sam zalazio, a u kojima se štuje lik i djelo gospodina Tomića – objašnjavao je tada na sudu Hasanbegović koji je nelagodu doživio, kaže, i u vjerskoj zajednici. Tomić je tada detaljno i u svom stilu objasnio okolnosti pod kojima je nastao tekst i pritom održao lekciju o terminima koje je koristio. – Nakon što se formirala Vlada Tihomira Oreškovića pisao sam tekst za NIN i to iz jedne čiste nelagode zbog tog čovjeka koji se trudio svidjeti ljudima kojima se nikada svidjeti neće. I to je meni jedna teška manjinska priča i zato je nisam objavio u Hrvatskoj već sam je obradio uzgred u beogradskom tjedniku koji se kod nas ne čita, koji ima beznačajnu tiražu i potpuno mi je odgovaralo da članak bude neprimijećen. I ostao bi nevidljiv, ali je postao vidljiv zahvaljujući Hasanbegoviću. On kaže da su mu napadi političkih neistomišljenika donijeli određenu korist, a mislim i da je on sam tako doživio i ovaj tekst. On nosi taj NIN u glavi. Baš taj primjerak NIN-a. Pod rukom, da bude vidljiv. Nosio ga je trijumfalno u Vladu jer to je zapravo njegov uspjeh. Čak bih rekao da je onih dana, zbog svojih drugih prijepora iz prošlosti, s njih želio skrenuti pozornost na NIN – pojašnjavao je u sudnici Ante Tomić duboko sumnjajući da je zbog njegovog teksta Hasanbegović prošao lavinu uvreda i poniženja.