TOMISLAV ČOLAK: ZAR SU PRAVI HEROJI TO ZASLUŽILI

Slavko Jager, Davor Milaković, Miro Petrin,  Miroslav Martinovski,  Mario Huis, Milan Špoljarević, Dino Simić, Zlatko Klasić,  Ivan Bebić, Željko Grgić,  Željko Barić. Imena i prezimena mladića, heroja, koje bi trebao znati svaki građanin Republike Hrvatske, o kojima bi se trebalo učiti u školama, o njima i njihovim djelima u hrvatskom Domovinskom ratu. Čija imena bi trebale nositi ulice, trgovi, škole u Republici Hrvatskoj. Kao dragovoljci uzeli su oružje u ruke i stavili se Domovini na raspolaganje, položivši za Domovinu i svoje mlade živote. Kako im se Domovina odužila ? Zna li itko išta o njima osim njihovih suboraca i njihovih obitelji ? Nažalost znamo odgovore na ova pitanja. O njima kao i o tisućama hrvatskih branitelja palim u obrani Domovine od velikosrpskog agresora nitko ne zna ništa, osim njihovih suboraca i njihovih obitelji. Suborci ovih 11 heroja odlučili su se sjetiti svojih prijatelja i odužiti im se podizanjem spomen ploče u općini na čijem području je većina njih položila svoj život za Domovinu. Ništa ne bi bilo sporno u tome da se općina ne zove Jasenovac i da poginuli heroji na svojim rukavima nisu nosili oznaku HOS-a, hrvatski grb s prvim bijelim poljem i natpis Za dom spremni. Kao da su oni birali gdje će poginuti. To nije bilo sporno ratne 1991. kada  je jedino bilo važno braniti Domovinu. Krimen ovih 11 heroja je izgleda jedino u tome što nisu poginuli pod pravim znakom, što bi sada netko želio promijeniti. Prošlost se ne može mijenjati, pogotovo ne prošlost poginulih heroja. Na to nitko nema pravo, a pogotovo nemaju pravo institucije države u čijoj su obrani ti heroji položili svoje mlade živote. Još manje imaju pravo institucije države vršiti pritisak na suborce naših heroja i njihove obitelji  da to izmijene.Jesu li zato pali ti heroji? Država i njene institucije, prvenstveno Ministarstvo hrvatskih branitelja, koji bi prvi trebali braniti i štiti dignitet poginulih heroja, svoju institucionalnu moć koriste kako bi preko suboraca i obitelji naših poginulih heroja maknuli ploču s njihovim imenima iz Jasenovca, a danas/sutra potpuno zatrli spomen znaka pod kojim su poginuli naši heroji. Institucije države za koju su naši heroji položili svoje mlade živote dopuštaju Miloradu Pupovcu i sličnima, što je prihvatio i dio medija, da ploču s imenima poginulih heroja nazivaju „ ustaškom pločom „, kao da su ti heroji poginuli 1941. a ne 1991. godine. Znaju oni dobro da naši heroji nisu bili nikakve ustaše iz 1941., nego dragovoljci hrvatskog Domovinskog rata, hrvatski branitelji kao i tisuće drugih koji su u hrvatskom Domovinskom ratu položili svoje živote na oltar Domovine. Danas/sutra ti isti tražit će da se uklone i sve ostale ploče s imenima heroja iz hrvatskog Domovinskog rata. Znak pod kojim su se borili i pod kojim su položili svoje živote na oltar Domovine dragovoljci hrvatskog Domovinskog rata nije nikakav ustaški znak, nego znak jednog dijela hrvatskih dragovoljaca koji su se ratne 1991. stavili na raspolaganje Domovini, i to treba poštovati. Svako drugo rješenje i micanje znaka pod kojim su poginuli nedopustivo je i značilo bi brisanje onih ideala za koje su dali svoje živote. Značilo bi da država za koju su dali svoje živote ne cijeni njihovu žrtvu i da su uzalud poginuli. To ne smijemo dopustiti. Civilizacijski je obilježiti spomen pločama mjesta stradanja hrvatskih branitelja u hrvatskom Domovinskom ratu, pa bi tako trebalo biti i obilježeno mjesto stradanja naših heroja. Tko tvrdi drukčije , pa pozivajući se i na interese i ugled Republike Hrvatske nije u pravu. Spomen ploča sa imenima poginulih hrvatskih branitelja na bilo kojem mjestu u Republici Hrvatskoj ne bi trebala nikoga vrijeđati, naprotiv treba biti na ponos svima nama i sjećanje na one kojih nema. Tko tvrdi drukčije nije dobronamjeran i ne radi u interesu Republike Hrvatske i njenih građana. PREDSJEDNIK PODRUŽNICE Tomislav Čolak