Tomislav Karamarko nije bio suradnik Udbe

Prema Kovačevićevim tvrdnjama, Karamarko je bio u sklopu operativne obrade 'Trs', jer je bio jedna od važnijih veza u okruženju Stjepana Loze, glavnog predmeta 'operativne obrade' Bivši načelnik zagrebačkog odjela centra Službe državne sigurnosti (SDS) Božo Kovačević u petak je na zagrebačkom Općinskom kaznenom sudu posvjedočio kako Tomislav Karamarko nije bio suradnik Udbe, te da tvrdnje svjedoka Ante Barišića nisu točne, a naročito tvrdnja kako o Karamarkovu vrbovanju treba postojati i trag u dokumentaciji bivših službi sigurnosti. Na ročištu u sporu u kojem Karamarko tuži Josipa Manolića za klevetu zbog njegove tvrdnje objavljene u tjedniku Nacional, Kovačević je svjedočio nakon što su sudu od Hrvatskog državnog arhiva (HDA) dostavljeni materijali SDS-a o grupnoj operativnoj obradi ‘Trs’ iz 1982. tijekom koje je Karamarko bio više puta pozivan na informativne razgovore, ali nakon kojih nije bio vrbovan jer je bio ‘nekooperativan’. Prema Kovačevićevim tvrdnjama, Karamarko je bio u sklopu operativne obrade ‘Trs’, jer je bio jedna od važnijih veza u okruženju Stjepana Loze, glavnog predmeta ‘operativne obrade.’. ‘Tomislav Karamarko nam nije predstavljao ništa posebno. Bio je samo jedan od dvadesetak osoba koje su kretala u krugu Stjepana Loze, a za svakog tko je bio u Lozinom krugu otvarao se ‘file’, rekao je Kovačević dodajući kako je upoznat s tvrdnjama iz medija kako je Karamarko bio doušnik Udbe sredinom 80-ih koje je iznio Josip Manolić, a potvrdio i Ante Barišić. “Ne može netko tvrditi da je bilo tko bio doušnik Udbe, no danas je tako u modi da se takve tvrdnje kažu, a da za te tvrdnje ne postoje dokazi”, rekao je Kovačević dodajući kako se sve informacije iz grupne obrade ‘Trs’ nalaze u Hrvatskom državnom arhivu te da je na svakoj informaciji naveden njen izvor i to pod pseudonimom te ime operativca koji je razgovor obavljao. Prema njegovim riječima, s Karamarkom su bili samo obavljeni informativni razgovori koji su kasnije ulazili u službene dokumente tzv. ‘informacije’ kojih je zagrebački centar SDS godišnje ‘proizvodio’ 4000 do 5000. Kovačević ističe i kako je SDS u operaciji ‘Trs’ dobivao informacije putem suradničke mreže, a ta je mreža, kaže, bila solidna jer su imali tajno infiltrirane i ozvučene suradnike pa su na temelju tako dobivenih informacija došli do saznanja o planiranom ustrojavanju terorističke organizacije u Zagrebu. Kovačević je odbacio i Barišićeve tvrdnje o zajedničkom kolegiju šefova odsjeka i odjela SDS-a na kojem se raspravljalo o Karamarku navodeći da je to “obična glupost i proizvoljna konstatacija”. Nakon dojave o planiranom ustrojavanju terorističke ćelije u Zagrebu, krenulo se, kako ističe bivši načelnik SDS-a, u ‘razbijanje’ te grupe. “Povod tome bilo je hodočašće u Rim u svibnju 1983. na koje je išlo šest autobusa hodočasnika iz Zagreba. U toj grupi mladih bio je i jedan naš suradnik – svećenik kojem sam sugerirao da mladima prenese da sa sobom ne smiju unositi emigrantsku literaturu. Po povratku, carina je napravila detaljan pregled, pa je donesena odluka da se ta grupacija razbije i da se dio osoba pozove na informativne razgovore, svjedočio je Kovačević navodeći da je tada na razgovor pozvan i Karamarko kojem je zbog ‘nekooperativnosti’ bila oduzeta i putovnica. Na poseban upit branitelja Jože Manolića je li Karamarko bio suradnik ili ‘operativna veza’ SDS-a, Kovačević je rekao kako nije bio suradnik pojašnjavajući kako ‘to znači da nije bio registriran niti kao suradnik, niti kao operativna veza’. Kovačević je istaknuo i kako ne zna kako je Josip Manolić došao do informacija da je Karamarko bio doušnik Udbe, ali i kako ne zna tko je dao tu informaciju. “Najlakše je nekoga optužiti, ali treba to i dokazati – a sva relevantna dokumentacija postoji i sve se može iščitati i rekonstruirati iz sadržaja ‘informacija’ to jest – informativnih razgovora. Znam da je dosta tih informacija uništeno, a tri osobe koje su konkretno bili suradnici danas rade u Hrvatskom državnom arhivu. Dosjei su se mogli uništiti, ali ‘informacije’ ne”, zaključio je Kovačević. Ročište koje je u petak održano na zagrebačkom Općinskom kaznenom sudu nastavak je sudskog spora koji je uslijedio nakon neuspješnog mirenja na kojem je se Karamarko nije pojavio, a nakon kojeg je Manolić kazao da stoji iza svojih izjava objavljenih u Nacionalu. Tužbu protiv Manolića, za kojega traži kaznu od 350 dnevnih dohodaka, Karamarko je najavio nekoliko dana nakon objave spornog intervjua Nacionala u lipnju 2015. Manolićeve tvrdnje da je krajem 80-tih godina surađivao s tadašnjom Službom državne sigurnosti koja ga je ucijenila zbog veza sa sitnim kriminalcima, ocijenio je lažima i klevetama plasiranima u javnost ‘zbog političkih motiva i u predizborne svrhe’. Karamarko je tada tvrdio i da su neki bivši djelatnici SDS-a, koji su ga operativno obrađivali, spremni na sudu posvjedočiti da su Manolićeve optužbe na njegov račun lažne, odnosno da nije bio suradnik tajne službe bivše Jugoslavije, već je bio žrtva SDS-ove operativne akcije kodnog naziva ‘Trs’. Osim Manolića, Karamarko je zbog spornog intervjua tužio i tjednik Nacional protiv kojega je nepravomoćnom presudom dobio 70.000 kuna. v